Potraga za svjetlom, svjetlo u potrazi

Dokazao je koliko te poštuje i voli. Ali strašno je to što će dobiti već treći oprost. Znaj da ovdje nije kraj. Dogodilo se već tri puta, dogodit će se još. Ona još ne vjeruje to. Ne želi to vidjeti. Moja agonija se nastavlja. Agonija gledanja tvog propadanja. Propadanje tvoje duše i nestanak tvoga samopoštovanja. Opraštaš mu jer ga se bojiš. Ništa više.

Zamrzila si me, jer nisi shvaćala moje poimanje ljubavi. No, ako smatraš da je ljubav ono što ti dobar momak daje, samo idi. I ne vraćaj se.

Ni neznaš što sam pripremao za ovo ljeto. Ali sada izgleda nećeš to saznati... Nikada. Netko drugi će saznat. Netko tko je to zaslužio.

Smijeh ljudi, unatoč svemu, iza tvojih leđa se nastavlja. Zanimljivo je ljudsko licemjerje, i zanimljivo je kako nitko nema snage stajati iza svojih postupaka.

Učinio sam svakakve stvari, znajući da ću pri tome izdati neke ljude i pasti u njihovim očima. Ja ne marim za svoju reputaciju u društvu. Ali sve je to bilo za osiguranje tvoje sada već šuplje duše. I to se sada jako osjeti.

Ponekad mislim da se ovo dešava iz prevelikog prkosa i ponosa. Ne možete priznati pogreške. Znaš da si pogriješila i mnogo toga izgubila. Ali znam da nikada neću čuti tvoju riječ: Oprosti.

Tvoj ponos čini svoje. Tvoj ponos te muti i uništava, nedajući prostora za razum.

Ponekad razmišljam, zašto se meni događaju ove i još mnoge stvari u ovoj dionici mog života. Da li se netko zajebava sa našim osjećajima? Kako je moguće da jedna osoba bliska meni, doživi ono sranje, onu degradaciju ljudskog poštovanja, ljudsko omalovažavanje? Kako je moguće da ona njegova 2 mjeseca napornog rada i truda, propadne u vodu samo zbog jedne ljudske gluposti i ignorancije? Zašto se to njemu dogodilo? Jednoj od najispravnijih osoba koju sam ikada sreo. Kako je on to zaslužio? Dobro, što je napravio da je noćas morao ići plakati na grob njegovog najboljeg prijatelja koji je ... samo htio živjeti?

Da li sam ja isto tako zaslužio, da se moja ljubav u njenim očima pretvori u mržnju? Radio sam mjesecima, gradio sam, kako bi ljudska glupost uništila sve u jednom tako laganom i nepromišljenom potezu. Taj potez donio je meni nešto novo. Taj potez odnio mi je nešto što volim. Ali, što je taj potez tebi dao? Jesam li zaslužio da se u mojoj obitelji događaju strašne stvari, a koje ,ironično, svi želimo ispraviti. Jesam li zaslužio da zbog ovih stvari moram otići nasamo na igralište, uhvatit se za crnobijeli gol i rasplakat se jer mi ništa drugo ne preostaje? Jesam li zaslužio da mi prijatelj umire? Jesam li zaslužio da me nerazumiju? Jesam li zaslužio da me ona smatra gubitnikom? Jesam li zaslužio da me neki potcjenjuju? Jesam li zaslužio tu ignoranciju? esam li zaslužio ogroman razdor među ljudima koje voliim, za koje bi dao sve što imam na ovome svijetu? Jesam li zaslužio da određeni ljudi ne primjećuju moju krv, muku, trud i suze? Jesam li zaslužio ovu moju totalnu nemoć?

Jednostavno, postoje osobe koje nikada neće moći primiti nagradu za ono što nisu napravili. Odbit će pohvalu ako ju nisu zaslužili. Netko će mi ponuditi blago, ali ja to neću uzeti, jer nisam nikada pokazao da sam sposoban za njega. Ne uzimam tuđe, jer nisam zaslužio. Ne uzimam tuđe, ali dajem svoje. Jer... takav sam. Takav sam i ne planiram se mijenjat, iako mi to samo donosi trenutke kada se samo moram ustati, pobjeći od kuće, otrčati do onog crno.-bijelog gola, koji će opet primiti moje suze i moju krv.

Sve je to zato što sam davao, a onaj koji je dobivao, nije razumio zašto je dobivao. Možda ću i završiti kao Isus. Isus kojeg nisu razumjeli, Isus koji je držao do svojih stavova, Isus koji se uvijek borio i pomagao drugima. Isus koji je sebe zapostavljo za neki viši cilj. Isus koji je samo htio poslati plemenitu poruku onima koji su to tako jako trebali. Isusa su pribili, mene svi pribijaju. Polako i u mukama. Ona me pribija. Uzima klin, zabija, polako ga tuca, i kad dođe do kraja, izvadi ga i zabija na novo mjesto. Na mjesto koje još nije okusilo ljudsku mržnju.

Samo želim da se zapitate, zašto me ustvari mrzite? Ti se zapitaj, zašto me mrziš, zašto sam postao tvoja noćna mora. Da li je to zbog mene ili zbog tebe? Da li je Isus umro jer je to zaslužio, ili je umro jer su ljudi bili amo slijepi? Da li je moguće da oni koji ne zaslužuju ljubav, istu će dobiti, a ja ću opet biti pribijen na crno bijeli gol? Da li je moguće da sam ja to zaslužio? Da li je moguće da ću zaista biti kažnjen... jer... sam samo volio?

Sad ću ti nešto reći.

Ne poželi nikad tuđeg ženidbenog druga.

Seljačino...
...

Ne sagriješi bludno.

Debilčino...
...

Ne ubij...

Izdajico...
...

I... nemoj se praviti da ništa ne znaš.

Ovčico...
...

Čovjek je doktoriro sociologiju. Čovjek je mnogo toga naučio zadnjih tjedana. Čovjeka su promijenili, ali ne i pokvarili. Zato će vam čovjek pomoći.

Objasnit će vam ovaj veliki sociološki problem. Samoubojstvo. Ima više tipova samoubojstva.

Jeste li znali da Židovi imaju najmanju stopu samoubojstava, protestanti značajnu, a ateisti najveću?

Samoubojstvo se mijenja obrnuto razmjerno stupnju integriranosti društvenih grupa kojima pripada pojedinac.

Društvo je stvorilo samoubojstvo.

Mnogi su se ubili u zadnje vrijeme. Umrli su prije nego što promisle zašto se idu ubit. Zato, nemojte umrijeti u neznanju. Prije nego što se idete ubiti, prostudirajte i nađite vaš tip samoubojstva, pa razmislite, da li je zaista vijedno ubiti se iz tih razloga.

1. EGOISTIČKO SAMOUBOJSTVO - susrećemo onda kada je ljudima onemogućeno upravljati svojom sudbinom, kada ne postoje životni razlozi (zbog nedaća), kada su socijalne i moralne norme upitne. Sredina ili nema osjećaj pomoći ili jednostavno ima distancu, a akter čina u svojoj odlučnosti drži ako je to jedini način (oduzimanje života), da okonča svoje patnje.
Zaključak: Društvo je ubilo samoubojicu.

2. ALTRUISTIČKO SAMOUBOJSTVO - dolazi u onim sredinama u kojem društvo drži pojedinca ovisnim od cjeline. Promotrimo li vojnika kojeg skupina maltretira ili u razredu kada ostali učenici vrše akt nasilja nad drugim, uvidjet ćemo kako iz očaja i nemoći, pojedinac podiže ruku na sebe. Isto tako, događa se u društvima gdje je život pojedinca rigorozno upravljan navikama i običajima, i pojedinac si oduzima život za neki viši cilj, oblik vjerskog žrtvovanja ili način potpore političkom sustavu u toj zajednici.
Zaključak: Društvo je ubilo samoubojicu.

3. ANOMIČKO SAMOUBOJSTVO - dolazi u krizama ili blagostanjima kada se narušava normativna struktura koja rezultira tjeskobu, rezignaciju, psihozu, pa ljudi naprosto ne vide razlog za dalje življenje. Anomičko samoubojstvo prouzročeno je pomanjkanjem socijalne regulacije.. Ljudi zbog nagle promjene i nestabilnosti u društvu, "nemaju norme". Gubitak čvrstih točaka, oislonaca za norme i potrebe, npr. u razdobljima ekonomskih promjena, ili osobnih bitaka, poput razvoda braka, mogu poremetit ravnoteežu životnih okolnosti i potreba pojedinaca.
Zaključak: Društvo je ubilo samoubojicu.

4. FATALISTIČKO SAMOUBOJSTVO - Do njega dolazi kada društvo previše nadzire i pretjerano sputava pojednica. To je samoubojstvo "osoba s nesmiljeno zapriječenom budučnošću i strastima nasilno ugušenim pomoću stroge discipline." Društvo stvara stanoviti pritisak na pojedinca, kod kojeg se javlja bespomoćnost i nemoć.
Zaključak: Društvo je ubilo samoubojicu.

Sve je ovdje. Da li ste toliko slabi da vas društvo može ubiti?

Zaključak: Nemojte se ubiti. Pokažite da je društvo slabije od vašeg ja. Vi niste tu zbog društva, nego je društvo stvoreno radi vas! Radi pojedinca. Da grupi pojedinca bude bolje i ljepše. A to današnje društvo ne pruža. Pružite otpor! Jer, društvo ne čini vas. VI činite društvo. Nemojte biti dio društva koji potiče strah, nemir , tjeskobu i samoubojstvo. Radije stvorite novo pravedno društvo koje će vas cijeniti, u kojem će vladati mir, sreća, ljubav i sloboda, a ne samoubojstvo, tjeskoba, muka, strah i jad. Ja (mi) sam stvorio svoje društvo. JA (mi) sam spašen. VI ste na redu. Vrijeme je da i vi doživite svoj uskrs...

Something foul is going on...
It's all around us.
I sleep.
I can't see it.
You live.
You are able to see.
But you don't want to...
You have fallen in love.
In love with your illusion.
Illusion makes you happy.
I cry.

I sleep, I awake.
I can see you now.
I can see you trapped.
Trapped in your own illusion.
And you can't get out.
You don't want to get out.

Something foul is going on.
It's all around us.
I want to fight it.
I will win.
I won't cry anymore.
Because, I awake.
I awake from my sleep.
While you live.
You live.
I sleep.
I sleep, I awake.
You live, You die...

Koliko još ratova treba provesti,
koliko još treba krvi prosuti,
koliko još djece treba ubiti,
koliko još bolesti treba raširiti,
koliko još žena treba silovati,
koliko još gradova treba uništiti,
koliko još sela treba zapaliti,
koliko još novaca treba pokrasti,
koliko još crne kronike moramo pročitati,
koliko još laži treba izreći,
koliko još izdaja treba pretrpjeti,
koliko još zla treba progutati,
da bismo naučili???

U kancelariji uglednog političara
Novi rat je počeo
Opet smo izigrani...

Smeće jedno.
Vjerovali smo ti.
Voljeli smo te.
Ti si bio naša nada.
Ti si bio naše bolje sutra.
Bili smo uvijek uz tebe.
Vjeroval smo u našu budućnost.
Vjerovali smo da će naš narod pobijediti.
Žrtvovali smo se za tebe.
Davali naše malene živote samo da bi nam ti popravio budućnost.
Supermene naših dana.
Tebe brate, ljudi vole.

A sada...
Sve je isto.
Opet smo na početku.
Robija. Tuga. Smrt...

Smeće jedno.
Izdao si nas.
Za tebe, revolucija je samo izgovor za vlast.

Opet smo nasamareni, izigrani, iskorišteni.
Sve je isto kako je bilo prije.
Sve je isto, samo nova imena, novi simboli, nove ideologije, nova nametanja, idoli.

Kad ćemo napokon naučiti?

To je to. Otišla si dalje.
Tu se više ništa ne može.
Dječak je ostao zasljepljen tvojom očaravajučom vanjskom ljepotom.

On očekuje neke stvari.
Možda te i zavoli. Onako iskreno.
Možda će i on razgovarati sa tobom po par sati dnevno preko mobilne telefonije, igrati preko interneta.
Možda će ti pomagati, davati pametne savjete.
Možda će te gledati u unutrašnjosti, ne po istrunutoj vanjštini.
Možda se posveti samo tebi. Da te nauči i spasi.
Možda će te se sjetiti u svakom trenutku.
Možda će ti u mislima biti uvijek blizu.
Možda će te i voljeti.

Jadan dječak.
Da li će on proživjeti istu sudbinu moju?
Ljubavi, nemoj ga patiti...
Mjeseci će proći, mnoge ljubavne riječi će se izmijeniti.
On će voljeti, ti češ ga "voljet"...
No naići će novi čovjek.
Nove pogodnosti.
Sve će prštati od mržnje.
Nova iluzija veće sreće će te zadesit.

A ja ću biti u pozadini, tješit ću dečka...
"Tako mora biti." Reći ću.

No možda neće biti takav scenarij.
Možda ti budeš u ulozi dečka, a dečko bude u ulozi ljepotice...

Možda ti budeš u ulozi dečka, a dečko bude u ulozi ljepotice...
A ja ću biti u pozadini, tješit ću dečka...

Ili ću se samo smijati?

Vi ne razumijete ove pjesme.
Pomirite se s tim.

Ja razumijem da vi ne razumijete.

Možda ćete jednog lijepog dana i razumjeti.
No dotad morate razumjeti što je nerazumijevanje.

Jer kad shvatite što je nerazumijevanje,
shvatit ćete razumijevanje.

Nadam se da smo se sada razumjeli.
Ali ja često ne razumijem nadu...

Promijeni ono što jesi
Promijeni ono što si bio
Tvoj broj je prozvan.

Bitke i borbe počinju.
Strah se širi. I već zaudara.
Osveta za ljudsku glupost sa neba dolazi
Tvoja teška vremena su počela.

Promijeni sve što jesi
Zadnja šansa da promijeniš sebe i Svijet
Iskoristi zadnju šansu
Da te svi čuju.

Your time is now

Promijeni ono što jesi
Promijeni ono što si bio.

Nemoj sam sebe iznevjerit
Nemoj sam sebe izdat.
Šansa ti je sada...

Promijeni sebe i spasi Svijet...

Nisam znao da u ljubavi možeš zamijeniti osobu.
Nisam znao da se u ljubavi laže.
Nisam znao da si u ljubavi ljudi idu na živce.
Nisam znao da se u ljubavi može ignorirati.
Nisam znao da je ljubav uništiva zbog tjelesne distance.
Nisam znao da ljubav često mijenja strane.
Nisam znao da je ljubav ponekad dosada.
Nisam znao da je ljubav napor.
Nisam znao da je ljubav odgovornost i obaveza.
Nisam znao da je ljubav nesigurnost.
Nisam znao da se ljubav može tako brzo preboljeti.
Nisam znao da se ljubav može zaboraviti.
Nisam znao da je ljubav tako jeftina.
Niasm znao da se ne može kontrolirati zbog ljubavi.
Nisam znao da je ljubav samo jedna životna faza.
Nisam znao da se ljubav može pretvoriti u mržnju.
Nisam znao da ljubav može dolaziti u pitanje.
Nisam znao da se ljubav lako predaje.
Nisam znao da se ljubav tako brzo stvara sa drugim.
Nisam znao da je ljubav izdaja.
Nisam znao da je ime ljubav samo izlika za nečiju bahatu igru.


Jesi me stvarno voljela? Ili si mi mazala oči?

Izvući češ se iz svojih govana,
jedino tada kada ti to budeš želio.
Do tada ti nitko ne može pomoći.

Da li ti to želiš?
Ako želiš, oni će ti pokušat pomoći.
Ali ne bez tvog pristanka.

Pristani. Uzmi snagu.
Drži se nova puta i stara prijatelja.

Ti si svoj.

Kad sam te prvi put poljubio
Oboje smo znali da je to to.

Sjećaš li se mnogih klupica u mnogim parkovima?
Sjećaš li se svih koncerata?
Sjećaš li se onih subota?
Sjećaš li se svih lijepih poljubaca?
Sjećaš li se svih lijepih, iskrenih riječi?
Sjećaš li se naših zgoda i nezgoda?
Sjećaš li se naših beskonačnih dodira?
Sjećaš li se naše pažnje?
Sjećaš li se naših misli?
Sjećaš li se naše nježnosti?
Sjećaš li se Nove Godine?
Sjećaš li se naših rođendana?
Sjećaš li se naše "smotanosti"?
Sjećaš li se naše sreće?

Mnogo smo toga prošli.
Mnogo toga nas je čekalo...

Znali smo da to ne smije prestat, nestat, umrijet, u grob otić.
Bilo je i nesporazuma i nesreće, svađa.

Unatoc preprekama našim, udaljenosti, čestoj samoći
Bilo je savršeno...

Bilo je to to.
Oprošteni su ti svi grijesi.

Jer, ja sam tako odlučio.
Jednostavno te volim.

Zaboravio sam na sve tvoje greške iz prošlosti
Zaboravio kao kad životinja zaboravi svoje pretke...

Ja znam, bio sam često primitivna debilčina...
Ali, da li je meni oprošteno?

Nešto je pošlo krivo.
Nešto je krivo u tvojoj prirodi.

Kao da si zaboravila zahtjeve svoga srca.
Poslušala si nešto drugo, nekog drugog.

Tijelo ti je varljivo, a srce ti je zavodljivo.
Vidjeli su neki to. Iskoristili lagano.

Što se dogodilo?
Gdje se sve prelomilo?

Zašto si nas ostavila?
Možda da nađeš veću sreću?

Ali moraš znati kod koga tražiš tu sreću.
Jer neki nemaju namjeru ti to dati...

Sve je otišlo naopako.
Ja sam krivac za tvoju nesreću, kažu neki.

Ali duboko u tebi, nešto ti jo uvijek govori
Da to nije tako...

You forgot who you really are.
You forgot the beautiful times, and remembered only bad moments... I's a fact.

Mnogi će moći imati tvoje tijelo.
Ali dušu ne.

Ja ju imam... I čuvam ju. Kod mene je sigurna, čuvam te...
Jer znam da će ova vaša orgijanja vrlo brzo prestati.

Sve materijalno što je, prolazno je.
I brutalno će istrunut pod pritiskom vremena.

Ali duše ostaju.
Tvoja duša će pronači vječnost.

Jer ja ću je izbavit.
I tek tada ću je ostaviti na miru...