Traganje za izgubljenim vremenom

Veseli studeni

Dok slusam Kate Voegele dok izvodi Hallelujah nekako me hvata nostalgija i zelja za odlaskom kuci, ali umjesto toga moram sjediti u knjiznici i uciti kemiju za sutrasnji ispit sta nikako ne ide od ruke... A do odlaska kuci je jos dugo vremena, tocnije 42 dana, do puta u Chicago 20 dana, dok izlaska novog Harrya Pottera "samo" 18...I tako (samo da ne ucim) se zamaram brojeci dane, sta nekako sporo i zaposleno prolaze, a cini se kako vrijeme stoji na mjestu.
A sto raditi kad dodjem doma?
Natjerat mamu da mi spremi sarme (hahaha obavezno), otici u Pauline na cevape (pa makar bija petak) ili preksiti opet obecanje dano samoj sebi te odmah prvi dan otici u provod pa u dvi ure u Mate na krafne...Braco kaze da je dobar provod u Murala ( ili bar jeftino pice ako cemo u alkoholicare), u (Z)O'hare sve po starom (trash ponediljkom i veseli provodi...) Ajme jedva cekam u Zbirca na kavu i gledati najbolje ludjake na svitu kako se kupaju o Novoj godini...
A sto raditi do tada?
Vjerojatni se odjenuti ko najludji Harry Potter fan i s ekipom na ponocnu premjeru u noci s 18. na 19. ovoga mjeseca, pa onda luda (i nadajmo se sretna voznja) 14sati autom do Chicaga s najludjom ekipom na svijetu te troslja i zadnjeg pennya na Crni Petak na sve sto je snizeno i do 90%, finalni ispiti i beskrajni sati u knjiznici, te potom zadnji dan u New Orleansu i 22satni let kuci...
Joj sta me ceka sve ovaj misec:)) Ah da i angaziranje stripera za rodjendan najboljoj priji iz El Salvadora hahahaha ;)
Izgleda da ce mi dobro doci beskrajno blagdansko spavanje kod kuce, nakon ovog veselog studenog :))))