"Hrvatska ne može upasti u krizu, ona je neprestano u krizi od nastanka" - sms čitatelja SD
Evo, u zadnjem postu se bavim nekim stvarima iz novina pa bi mogla i u ovom ovim aktualnim događajima.
Ajmo prvo se bacit na politiku, jer trenutne aktualnosti su rezultat grozne i nikakve socijalne politike. Već godinama se svi jadaju kako niko nije očekiva kako će bit baš ovako, ovo nije zemlja za koju smo se borili i slično. I normalno je da su se ljudi razočarali, jer očekivanja u slobodi su bila velika, a sad vide kako sloboda ne znači baš i kruh, krov nad glavom i sigurnost za njih i za obitelj. Zašto nešto što se činilo toliko lijepim, jedva dosanjanim snom kao što je neovisnost naše zemlje, se moralo pretvoriti u mučnu socijalnu agoniju svima u državi?
Razlog tome su ljudi.
Koliko god mislili kako smo sigurno po tome jedinstveni u svijetu, činjenica je kako nismo ništa različitiji što se toga tiče od ostalih zemalja uzmimo recimo Francusku. U svom romanu " Otac Goriot" Balzac govori o čovjeku prodavaču rezanaca koji se obogatio upravo zahvaljujući tranzicijskom razdoblju tadašnje Francuske. Kupaovao je drugdje jeftino, a u zemlji prodavao višekamo skuplje. Zvuči vam poznato?
Tako je za većinu tranzicijskih zemalja jednostavno normalno da dok su jedni ratovali, drugi su se bogatili i nastupa razdoblje u kojem ste u pat poziciji jer onda ti "obogaćeni" upravljaju državom.
Ali već kad se uspoređujemo s Francuskom, normalno je i očekivati kako će kod nas trebati proći još dosta vremena da dosegnemo nekakav red i u pravosuđu, policiji, politici i svemu drugom u zemlji jer je vidljivo da ni velike demokratske države nisu nastajale preko noći nego treba vremena.
E, sigurno se pitate ćemu sav ovaj veliki uvod,kamo ovaj post vodi ako smo rekli pričati o aktualnim temama?
Svjedoci smo, nažalost, ubojstvima u sred bijela dana bilo zbog mafijaških obračuna, likvidacija ili nečeg drugog. I svi su odjednom šokirani i nitko ne može vjerovat. Ali po meni je to samo kulminacija svega onog što se događalo i gomilalo posljednjih 18 godina. Nekadašnji pajdaši sad se odjednom međusobno ubijaju zbog stvari kojima je svaki začetak u profitu. Jednako kako su se prije 18 godina međusobno štitili i povezali zbog profita, danas se zbog istog ubijaju jer ljudski je da "prijateljstva" položena na krivim temeljima ne mogu trajati.
I onda Sanader glumi dobrog vođu pa smjenjuje ministre i neke čelne ljude, te na pozicije stavlja one koji nisu politički podobni ali su sposobni, a dotle Milanović opet vidi šansu i glumata hrabru oporbu te traži od Sanadera ostavku.
Po meni i jedan i drugi ne da nisu u pravu, nego ti njihovi postupci i govore dosta toga negativnog o njima. Uzmimo prvog Sanadera. Zemlju već godinama potresa i korupcija i mafija, a on se sam ne libi priznati kako su na položajima bili manje sposobni odnosno podobni ljudi. Sada povodom žalosnog ubojstva gopođice Hodak, spreman je ipak nešto poduzeti. Zašto? Zato da se obračuna s mafijom? Pa zar to nije mogao već davno poduzeti, ta ovo mu je već drugi mandat. Ili možda zato šta je vidio da mafija više ne preza od ničega pa mu je sinulo da je i on i suprug i otac? Ili možda zato da navrijeme ušutka političke protivnike i pokaže javnosti kako je ipak on taj koji drži stvari pod kontrolom? Uglavnom, povod (ubojstvo) je jasan, ali je uzrok nejasan i stoga mi taj čin ne govori ništa hvale vrijedna o njemu.
A sad priđimo na gospodina Milanovića. Pa zna li taj čovik išta drugo izjavit nego mislim da bi Sanader trebao dati ostavku? Šta god ovaj napravi Milanović kaže: mislim da bi Sanader trebao dati ostavku.
Smjena nesposobnim i dovođenje sposobnih ljudi je potrebno ovoj zemlji, bez obzira i na povod i na uzrok. I stoga je to dobra odluka i trebala bi donijeti plodova. Pa zašto Milanović, ako mu je glavna briga dobrobit građana i države ( bar koliko on kaže) ne može tu dobru odluku poduprijeti jer je u interesu građana? Ali ne, on traži smjenu premjera kao da je u cijelom ovom kaosu u interesu građana baš da dobijemo još veći kaos prevrtanjem političke scene. Iz toga se vidi što je njemu u interesu - fotelja- a do nje poušava doći služeći se veoma tragičnim okolnostima.
I na kraju da napokon dođemo i do naslova. Hrvatska ne može upasti u krizu, ona je neprestano u krizi od nastanka, ali je činjenica da je počela kulminacija nekih loših stvari,a nakon kulminacije slijedi rasplet i završetak.
Mnogo će se stvari početi odvijati nabolje bez obzira na Sanadera i Milanovića, već zato što je zlo samo po sebi samodestruktivno a početak kraja ovisi samo o vremenu.
|