Traganje za izgubljenim vremenom

Daleko od kuce... USA

Jucer je bilo tocno mjesec dana da sam sa svojim spakiranim koferima usla u avion, predstavljeno cekala polijetanje i uzletila s hrvatskog kopna, Jucer je bilo tocno mjesec dana da gustam u blagodatima studentskog zivota u USA.



I sto reci o Amerima,hmm... Ajmo, istinu:))) Ne znam kad sam u zivotu cula toliko glupih pitanja bilo na predavanjima bilo u vezi Hrvatske; je li to grad? ah to je drzava? Imate li svoj jezik?... I to su samo neka od tih pitanja. Ali recimo sto me odusevilo u Americi je to da nema teorije da ce vam neki profac zagorcavat zivot jer je pod: a) napaljen na vas (b) ima odredjeno koliko ljudi mora bacit (c) jer mu se bas vi ne svidjate (d) jer za proci njegov predmet treba kuvertica itd.
Kod Amera vam je ovako: ako niste nesto razumjeli mozete postoji bar cetiri nacina da pitate profesora : poslije predavanja, mailom, telefonom ili u odredjenom vremenu kad prima studente u svom u redu. Jos ako ste internacionalni student kao ja, profesor ce cak dopustiti da zakasnite s radom i nece se naljutiti nego ce vam dati zaseban termin i jos jednom sve lijepo objasniti. I kroz sve to vrijeme necete morat slusat zuganje kako je premalo placen za svoj posao.
I sto je najbolje Ameri nemaju Kosoricu i ne morate sve one ruzne podbuhle face gledat po cile dane. God bless USA.