Traganje za izgubljenim vremenom

Iluzije

Ne znam je li itko od vas ikad razmišljao o izreci blaženo neznanje. Pa što je tako blaženo u neznanju, ako cijeli ovaj svijet juri za znanjem jer znanje, kreativnost i inovativnost znači profit.
E, al sada u nekim stvarima bih volila onu iluziju sigurnosti šta mi pruža - neznanje.
Živimo u vremenu koje kao i svako drugo vrijeme treba svoje heroje, idole, ljude na koje bi se ugledali. Pa se tako raznorazni ljudi uzdižu do herojskih visina pretežno preko medija, slika koju saznaje javnost je divna, bajna i pomalo nestvarna, a ja sam imala tu (ne)sreću da kod jednog takvog medijskog heroja spoznam kako je ta medijska slika ipak nestvarna, samo iluzija. Kako je ta osoba daleko od svih očekivanja koja mladi ljudi imaju kada nekog postavljaju za idola, heroja. Pa usudila bih se reći čak i daleko od jedne normale. A da sastavljenu priču u medijima ne spominjem...Svugdje ista lijepo sročena i uobličena laž.
U ovom postu nema potrebe za iznošenjem imena, tuđih laži, prevara, zloće i pretvornosti.
Ovaj post ima potrebu razbiti jednu iluziju, zapravo naviku da sve što nam novine prenesu uzmemo zdravo za gotovo. I da ne duljim završila bi post izrekom francuskog dramatičara u začecima teatra apsurda:
"Ne buljite tako zaljubljeno" (što li će reći samo jedno narode : budite kritični prema svemu što stave pred vas, jer i priča iz medija je uvijek samo dio priče)