O Olimpijskim Igrama i novinarskim glupostima
Moram priznat da sam planirala stavit još koji post u prošli četvrtak al' eto Igre su me prikovale za TV. Prvo ono senzacionalno otvaranje, pa onda hrvatska medalja najranije ujutro, pa onda sve ono sranje pisano po novinama... Uglavnom krenimo redom.
Lipota ovog otvaranja bila je odma šta je po našem vrimenu bilo jako rano tj. u 14h. Lipo se čovik digne, malo sredi upali TV i već otvaranje. Stvarno bilo je impresivno gledati sve te Kineze i Kineskinje, male i velike kako sinhronizirano obavljaju sve one točke koje su vježbali, kao što su televizijski komentatori napomenili, od 10 do 12 miseci. Kod nas bi normalan čovik reka kako je to zacijelo bila tlaka svaki Božji dan vježbat jedno te isto i to do godinu dana. A onda vidite te Kineze kako oni sve to ponosno i sa smješkom odrađuju. To se nešto zove komunizam. Mnogi će se stari s nostalgijom prisjetiti kako je bilo čast nositi Titovu štafetu. Tako i tamo. Od njih 2 milijarde ta nekolicina od 11000 koja je sudjelovala u točkama otvaranja osjećala se izrazito ponosno i počašćeno.
Vrhunac otvaranja bilo je naravno paljenje olimpijske baklje. Od onog paljenja baklje strijelom svake naredne Olimpijade nastoji se baklju upaliti impresivno.
Evo Kinezi su to uspijeli. Kome je ikada palo napamet da će svog gimnastičara dignut u zrak,koji će "otrčati" jedan krugić i upaliti olimijski plamen. Kad vidite čovjeka onako u zraku izgleda i pomalo jezivo.
I tako kad ste već prikovani cili dan u TV, pogledate i intervju s onim starim sportskim novinarom koji kaže kako sve to ipak nema veze sa sportom, kako je zapravo jako glupo dovesti sve te sportaše da tamo čule 5 sati i kako je MOO davno trebao naučiti lekciju kada su na nekim davnim OI organizatori posjeli sportaše na tribine i pustili ih da gledaju predstavu.
Pomislih kako ima i pravo jer zamislite dovesti sportaša koji ujutro u 9 ima natjecanje ( što znači da je dizanje najkasnije u 5), a u selo se vratilo sigurno iza 1h nakon 5 h stajanja na nogama, i onda naposljetku od tog sportaša očekivati i neki veliki rezultat.
Al istini za volju, ta priredba je za gledatelje koji plaćaju ulaznice i omogućuju i odvijanje i rad cijele sportske organizacije.
Na otvaranju nije bila Snježana Pejčić koja nas je najranije razveselila olimpijskom broncom. Svaka čast.
Međutim što me razljutilo su neki nepismeni i debilni novinari koji sebi daju za pravo razvrstavati sportaše u kojekakve grupe npr. oni koji bi trebali uzet medalju, oni koji mogu iznenaditi, oni koji se moraju potvrditi i oni koji su tamo otišli na izlet.
Zanimljivo kako je taj dotični novinar u oni skupinu "na izlet" bija svrsta i Snježanu Pejčić. Dok recimo u grupu onih koji bi mogli iznenadit i doći do medalje svrstano je više naših plivača za koje bi ako pogledate svjetske ovosezonske tablice, polufinale i finale bija već ogroman i neočekivan rezultat. Znamo kako su plivači prošli. Njima svaka čast, odradili su svoje kako su znali i mogli, neki su i državni rušili. Poanta je u tome šta je očito da ovaj novinar sebi daje za pravo svašta, a svoje ohole podjele ne potkrepljuje ničim. Uostalom o nekim sportovima očito nema pojma pa bi bilo bolje da se drži onih sportova o kojima koliko toliko zna.
Apsurdno je sportaše dijeliti na bilo kakve grupe i razmatrati kako je neke sportaše tamo bilo nepotrebno ili financijski neisplativo slati. Svi sportaši koji su tamo ispunili su norme propisane od njihovih svjetskih saveza.Za to su trenirali protekle 4 god. i svaki odlazak tamo je zaslužen i isplaćen znojem, suzama i živcima i mnogobrojnim žrtvovanjima.
Ovog novinara uspješno je demantirala Pejčićka, a nadam se da će i ostali. Kad su se već oni toliko žrtvovali za otići na OI, i on se moga malo žrtvovati i više informirati o svemu prije nego što u javnost iznosi netočne, nepotrebne i totalno debilne informacije.
|
