subota, 31.10.2009.
"Tisuće građana željelo je nove sanitarne čvorove...."
Na okretištu tramvaja Dubrava .... netko se grozno našalio......
Jedan je kao za normalne ljude, a drugi za ljude koji "lete" ili nemaju glavu.....
Foto: Petitte - Okretište Dubrava
- 20:24 -
petak, 30.10.2009.
Priprema, pozor..... gas....
Ovo sam fotkala čekajući da se upali semafor - bilo mi je dosadno kao suvozačici u autu, pa sam zujala okolo (a tu baš nema plakata, niti natpisa...pa mi se i semafor učinio zgodnim).. na kraju je ispalo kao u stripu ili crtanom filmu !! :)
Foto: Petitte - Selska - Zagorska
I za kraj jedna "morska" - podvelebitski kraj, predsezona - 24.4. 2009.... stanje na cestama - katastrofa - radovi ni blizu kraju, btw. traju od početka proljeća.... a meni je simpa ovaj pomični semafor sa priključenim dodatkom - kamenom da ga bura ne otpuše!!
Foto: Petitte
A da stvar bude neprocjenjiva (kao u Maestro reklami 
) jedno vrijeme su se semafori sa svake strane palili istovremeno crveno i onda istovremeno zeleno 
, tako da je bila luda situacija kad su se srela dva auta s različitih strana na suženju - pa se jedan vozio po asfaltu, a drugi po makadamu - uz poprijeke poglede, jer nitko svoj auto ne voli voziti po makadamu.... osim ako nemate neki auto kojeg nije žao za takve cestovne uvijete...
- 22:45 -
Realnost na zagrebačkim ulicama...
upsid.blog.hr - GRAĐANSKA DUŽNOST
Na ovom blogu sam pronašla zanimljiv post o prošenju novaca po ulicama..a komentar ima svakavih...
Ovdje sam stavila samo svoje, jer sam i o tome imala namjeru pisati....
Što se tiče konkretnog slučaja - jadno je to da živimo u državi u kojoj se svi boje nešto reći, a kad hoćeš nekome pomoći - toj jadnoj / ne jadnoj ženi i jadnoj djeci (sigurno jadijoj nego majka koja sjedi na slojevima kartona) onda naiđeš na 100 zatvorenih vrata i zidova....
Čovjek zove policiju - da makne tu ženu i djecu s ulice, na sigurnije i toplije mjesto - gdje je tu socijalna služba, gdje su ženske udruge (u slučajevima da žena ima probelm s mužem kod kuće)??!
To se valjda svi svaki dan pitamo čitajući novine.....
Moji doživljaji s takvim osobama su daleko od toga da ih sažaljevam - jednom prilikom sam dala sitniše ženi koja je prosila na semaforu u Dubravi , noseći u naručju polugolo djetešce od nekoliko mjeseci- koja mi je nakon toga lupila po autu i poposlala me u sve živo i neživo, jer sam joj se usudila dati kovanice?!??!
A s druge strane, i oni su ljudi - većinom sa zdravim rukama kojima se može nešto postići... također znam nekolicinu ljudi romske narodnosti koji su završili školu redovno i rade, a kuća im je opremljena bolje nego prosjek naših kuća - kožni namještaj, LCD...sve čisto....
Zlostavljane žene, ima toga na žalost svugjde - tu bi se trebale iskazati razne udruge u našaoj državi.....
Svakako da je to puno složenija priča, i ja ne opravdavam prosjačenje kao ni ti - i naravno da je svima lakše okomiti se na takvu "zločestu mater" (jer po nekoj logici trebala bi imati više toga u glavi od djeteta koje jedva zna kako se zove!!) Ali ja se opet pitam (valjda ću se to pitati cijelog svog života?!)
GDJE?! su tu sve službe, udruge i ekipa koja bi trebala pomagati - STOP - trgovanju ljudima, STOP prosjačenju, STOP izrabljivanju djece, STOP zlostavljanju žena... i tako još tonu toga.....sustav zapinje i teoriji, a kamoli ne u praxi (vjerovatno dok se prođe "potrebna" papirologija, većina i odustane od nekog pomaka na bolje.... žalosno, ali istinito...
PS. Što s onim ljudima koji imaju mane i nedostatke pa rade i trude se zaraditi novac za vlastiti kruh, nisu se prepustili žicanju na ulici - to su PRAVI BORCI!!! i treba im dignuti spomenik! svaka čast!!
Valjda će svima biti bolje jednog dana.... :)
- 12:40 -
četvrtak, 29.10.2009.
Maca poštarica....
Danas samo par sličica jedne mačke, koja ima "posao" čuvanja poštanskog sandučića....
Foto: Petitte -Maca čuvarica
Inače mačke baš i ne volim, više sam ljubitelj peseka (imaju topliji pogled, mace mi izgledaju zločesto..)... Volim mačku (vlasnice P&P), kad je u maznom stanju i kad se pravi jako važna... kad nam na trach kavi sjedi na prozorskoj daski i pilji u šalice s nessom i kekse na stolu... kao ono - "prasice jedne, a meni ništa......
"
NE podnosim mačke na ulici, sirote nisu krive kaj su takve (i kaj ih nitko ne cijepi), ali za mene su leglo zaraze i fuj fuj fuj.... imam jedan post i o njima, ali drugom prilikom....
- 22:35 -
Dobar dan....
Danas na faxu smo imali predavanje koje mi se jako svidjelo, i dojmilo me se da nam je napokon prava metodičarka, žena s iskustvom neke stvari objasnila, pokazala da se trudi i suosjeća s nama... ja sam naprosto uživala, ko malo dijete kad prvi puta vidi učiteljicu!
Na prvi dojam djeluje strogo i rezervirano, ali žena je stvarno dušu i srce dala u svoj posao i ja sam oduševljena. Sve same pohvale.... vidi se tko zna!
Njena predavanja ću pamtiti valjda cijeli život i nadam se uspješno primjenjivati u vlastitom radu!!
Trač kavica je bila slatka, pretresele smo dojmove iz Tunisa.... bile u jednom od dražih kafića, čiji interijer podsjeća na dnevni boravak, a i atmosfera je kućna.... neću vam reći koji.. da mi se ne pojavi previše poznatih ljudi......i onda bi mi samo narušil mirnoću kutka za trach razgovore... he he... (samo se šalim!!)
Neki su i godinu stariji i sretniji (i pametniji - valjda to dođe s godinicama...)...a neki još nisu.... :)
Svjećice nismo puhali - možda od "straha" od godina..ali bila nam je dobra atmosfera.... ja ću svoje ipak puhati, kad dođe ročx... ah, vječno dijete.... 
- 00:54 -
utorak, 27.10.2009.
Svašta u mojoj glavi...
Danas moja grupa nije imala predavnje na faxu... i lijepo sam isplanirala kako provesti dan.... u minutu... i kak oto već biva kad se nešto planira, sve se u sekundi okrenulo....
Plan je bio - naći se s dečkom, otići do grada, prošetati, popiti kavicu, svratiti do Dinersa po poklon, otići na pizzu u za mene najbolju pizzeriu u gradu - "Kariola" u Kranjčevićevoj (je da je pizza skupa, mješana - 47 kuna....ali za mene se isplati svake kune!! - ljudi su mi super, atmosfera vesela, pizza je s mozzarellom - ja sam ju tamo 1.puta probala i oduševila me u tom obliku, tijesto je tanko i hrskavo i još se dobiju mini rajčice (cherry - ko male trešnjice!:)) i onda popodne križaljke, knjiga i bicikl.....
I onda ja pametnica, cijelo jutro prosjedim, šaljući poslovne mailove u tatino ime.... i doslovce sat vremena prije dogovora se sjetim da bi baš mogla staviti preljev na kosu... i budem, pa budem...uletim u kadu, i taman da ću to staviti na kosu, mama zvoni na portafon da mora hitno do automehaničara s autom.... ja kažem da ću doći po nju.. i onda biser dana - umjesto da sušim kosu, ja stavljam preljev, otkazujem dečku..i ludujem po stanu - držala sam preljev ravno 7 minuta i onda samu se požurivala da to nije bitno nego da idem po mamu....
Nisam se sjetila nazvati prije da pitam jel gužva (naravno bila je, mogla sam još biti doma 15 minuta...i sve bez panike obaviti...), ali ja sam to isprala, i cjedeći vodu iz kose, odlučila taj proces trljanja ručnikom ubrzati zabacujući glavu naprijed - natrag...pošpricala sam pola kupaone, metar uvis... i zalijepila glavom svom snagom u rub kade....
Doslovce sam vidjela one žute tweetye oko glave..... sreća da mi glava nije napukla, ali zato sad imam crvene točkice na tjemenu....
Eto, meni nikad nije dosadno i ne zabavno.. ja si uvijek tak napravim (slučajno ili namjerno) da imam neki šou.....
Svašta se u mojoj glavi događa - mala glava - male brige; velika glava - velike brige.... dobro je dok sam živa i zdrava!!
PS. od slinih planova, stigla sam otići na pizzu, i riješiti brdo križaljki!!!! od kavice ništa - zato sutra imam 2 tračerske!! :)
- 21:16 -
nedjelja, 25.10.2009.
Shoppingoholičarka...
Jesen je stigla.. fak je počeo - nažalost (ne da mi se sjediti tamo i slušati određene predmete od kojih vjerovatno neću imati velike koristi...a s druge strane, fali nam predmeta od kojih bi imali više koristi!!) i nasreću (da se malo prošetam svaki dan, vidim malo stanje u zagrebačkim školama, popijem kavicu tu i tamo... )
Zahladilo je, a kao što znate ja sam se vratila iz malo toplijih krajeva i većinu dana sam provela u kratkim rukavima...tako da mi je bio šok vratiti se u Zagreb.... Obavila sam i dio jesenskog shoppinga - super mi je C&A u City-u....ima nosivih stvari, cijene su ok...ali je NENORMALNO da imaju tako malo garderoba na tako velik prostor (na koje se čeka po 15-ak minuta..isto kao u redovima za blagajne!!!)
Imala sam namjeru otići po jaknu i majicu neku..ali shoppingholičarka u meni se na vrijeme probudila i vratila sam se doma sa super jaknom (maslinasto-zelena izvana, a iznutra podstavljena) - super mi paše na one visoke Zara tene..isti stil 
, dugačkom pletenom vestom, haljinicom, remenom i trapericama... koje su mi totalno otkačene - tamne, a na mjestima pošpricane bojom... kažu dečko i stara - zidarske hlače....
Znači opet sam kupila par stvari, a da nisam ništa izbacila iz ormara (ne mogu reći da pucaju po šavovima - ima tu još mjesta za hrpu toga..a i kad ne bude - na vrhove se lagano naslaže još nekoliko ukrasnih kutija...
) .. Joj žene, mi smo stvarno čudna vrsta.... uvijek sam se divila dečkima - koji imaju 2 para traperica, par sportskih majica, jaknu, neke košuljice, trenirku koju, 2-3 tena i cipke..i uvijek izgledaju ok...a ne mi žene, kaj obučeš 2-3 puta, imaš osjećaj da je iznošeno i da su svi vidjeli kad si to nosila...
Prijateljičina mama ima dobar savijet (kojeg se ja rijetko pridržavam!!) - za svaku novu stvar kupljenu, treba jednu baciti iz ormara....
Sjetila sam se odmah moje drage prijateljice P&P, koja je blogala o pospremanju ormara...i hvata me "panika" svaki put od tog pospremanja... ja sam ko hrčak koji skuplja sve, i vežem se za svoju robu, pogotovo za ono kaj sam dugo htjela ili tražila, ili za što me vežu lijepe uspomene... i tako se moj ormar polako pretvara u muzej.... :)
Ja još nešto bacim, ali moja stara...a to je priča za poseban blog.. - ovo je još dobro za po kući, ovo dok spremamo da se ne zamažemo, ovo za ovo, ono za ono... ma šou živi.... vjerovatno sam od nje ja pokupila to skladištenje...a i moj stari priča da se treba rješavati nepotrebnih stvari iz stana - i on to i napravi, ali pospremi u garažu... ha ha - tako da smo opet na istom.....
Tek sam neki dan čačkajući po netu vidjela da voze besplatni busevi za Roses fashion outlet....pa namjeravam i tamo svratiti.. pikiram jednu Nike torbu, Timberland čizmice (klasične, napokon ja i neka klasika!!) - ali koka moja (da ti, koja me ne voliš vidjeti u klasičnim izdanjima, i koja moj stil smatraš ludim.. nedam se ja... malo ozbiljnosti, ali i doza mojeg starog stila.... sad me puca nešto zbrda zdola!!)
Uglavnom, smatram da je shopping vrsta opsesije, graniči mi sa ludošću (makar ja točno znam kaj tražim i mogu se othrvati porivu i čarima kupovanja!!)...tako da drage moje ženske, a i muški koji se takvima smatraju pamet u glavu i promisliti "dal' mi to STVARNO treba..."
Lijep pozdrav i pametno shoppingiranje...
- 21:06 -
subota, 24.10.2009.
Putovanje u Tunis - Natural beauty & amazing experiences III.
Evo mene i nastavka priče o Tunisu... selimo se u Saharu, izlet koji traje 2 dana, prešli smo preko 1000 km... vidjeli svega i svačega....
Dakle, nagovorila sam dečka da si priuštimo taj izlet - svaki po 90 € (ali se isplatilo!!)... buđenje u 6..rani doručak (nije bilo palačinki...šmrc... palačinke se kod njih kažu "krep" - asocijacija na krep papir.... 
U busu par ljudi sa većč spomenutom crijevnom virozom, temperaturom i ostalim čudesima koji napadaju imunosni sustav... jadni, baš ih žalim - dvije cure su cijeli put prespavale u autobusu, i nisu izlazile nigdje osim u hotel....
Ta dva dana ću sažeti u nekoliko kratkih crtica... plan puta - krenuli smo iz Soussea prema El-Jemu (koloseum - vodičica je rekla da je drugi po veličini u svijetu, ali provjerena informacija je da je treći!! to piše u "pametnom vodiču - Lonely planet!!", i moja frendica koja je bila u Tunisu je lijepo nadopisala pored toga - Roma, Pula 
!!
Foto: Petitte - El-Jem - koloseum
Tako da sam se ja sva raspametila kad sam to pročitala, a vodičica je to rekla krivo... ok, da još nešto razjasnimo - ja sam picajzla za takve stvari... jedno je reći hrpi Amerikanaca (od kojih većina ne zna di je Hrvatska - ali ni to ne odobravam - iznošenje krivih informacija!!) da ne znaš koji je po veličini koloseum, a drugo nama koji imamo 2. po veličini u svijetu (Arenu!!).. onda je bolje mogla reći da ne zna, ili da će provjeriti...
Ajmo dalje...vozili smo se prema Sfaxu, Mahresu, Shikri, Gabesu i napokon stigli u Douz. U Douzu - jahanje deva u pustinji... to je bila prava pljačka.... počevši od toga (pametna ja i moj vodič!! ) - da u vodiču piše: "..za jahanje deva ne biste smjeli platiti više od 10 TD - znači 40-ak kuna....", a nama je cijena bila 25 TD po osobi (kužim da mora i vodičica imati proviziju, ali imala bi i da je stavila realnu cijenu..), pa do toga da smo u zadnji tren saznali da moramo platiti posebnu beduinsku odjeću (toga i marama za glavu - da se zaštitimo od pijeska..) - nisu neki novci - 12 kuna po osobi.. ali da je bilo samo to, svi bi mudro šutjeli....
Foto: Petitte -Deve
Jašemo mi na devama, (deve smiješno hodaju - prvo miču noge na jednoj strani, zatim na desnoj - pa se ljuljaju dok hodaju..i nije baš najudobnije.. a kad se spuštaju na koljena, prvo se spuste na prednje noge, a onda se prevale na zadnje..), dečki koji vode deve su full ljubazni - pitaju jel sve ok, fotkaju nas, daju nam da sami vodimo deve... sve super... Stanemo na kratak odmor, kad sa svih strana nahrle lopovi - ali doslovce!!
Konjanici koji dižu cure i jašu s njima okolo, neki čovječuljak s pustinjskom lisicom (preslatko stvornje, veličine kao chihuahua, sa špic ušima!!), neki se dere "FRI COLAAA FOR GRUUUPP" - i ugurava nam flašice s Coca Colom u ruke - mi svi shvatili kao "free Cola for group..", kao to je ok - ipak smo to dosta platili i nas je bilo puno...i na sve to jedan nam svima veže neke trakice - špagice oko glave - kao isto za grupu.....
Nakon 5 minuta su napravili još veću strku - jahanje konja (protiv tvoje volje) - 4TD, trakice (u sekundi zavezane oko naših glava) - 1TD, slikanje s lisicom (uguranom u ruke) -2TD i biser dana -Coca Cola (također na silu ubačena u naše ruke) - 3TD - to je ispalo three, a ne free... kao još imamo popust za grupu (samo da se razumijemo - Cola je u hotelu 1,5 TD!!!)
Naravno da smo mi svi poludili i počeli vraćati cole, i skidati te trakice, jer su bezobrazni, niti su pitali nekoga jel bi ili ne..nego sve na silu... hrpa ljudi se stala svađati..i onda su se počeli lopovi ispričavati i moljakati da ih ne tužimo na recepciji, jer bi mogli dobiti otkaz... i tako te priče... platili smo im dio, ali nismo imali sitnih novaca više, većina nas..pa je ispalo glupo kad smo sišli s deva - nisam imala sitne da dam dečku koji je vodio devu i bio stvarno fer prema nama... lopovi jedni pustinjski... prisjele nam deve...
U hotelu u Douzu u pipama teče slana voda, grozan osjećaj dok perete zube..a voda koju imate u flaši je za piće...
Sutradan, nastavak puta prema Chott el-Jeridu, najvećem slanom isušenom jezeru - tamo smo gledali izlazak sunca..i nije me se dojmio.. vidjela sam u Hrvatskoj 1000 puta ljepše (npr.na Velebitu je divan!!).. iz jedne solane na tom jezeru Hrvatska uvozi sol za posipanje cesta zimi (sjetite se toga kad padne snijeg!!).. Tu se iskopavaju i pustinjske ruže (kristalizirani pijesak i sol..).
Foto: Petitte - Chott el-Jerid - isušeno jezero
Foto: Petitte - Pustinjske ruže
Foto: P&P - Exclusiva usred pustinje
Zatim smo se vozili prema Kairouanu, uz niz usputnih stajanja u manjim mjestima.. gdje smo imali priliku vidjeti pravi stvarni život Tunisa, mesnice u kojima meso visi ispred ulaza zajedno s friškim kožama životinja, kvartove u kojima su asfaltirane samo po glavnoj cesti, a sporedne uličice su prašnjave, djecu koja u školu idu u kutama, "benzinske" uz cestu (u karnisterima se prodaje jeftiniji benzin švercan iz Saudijske arabije po nižim cijenama nego na pravoj benzinskoj - iako je i na pravima jako jeftin... kojih 1-2 za litru...)..., plantaže palmi datulja...
Foto: Petitte - Palmina grana s datuljama
Iako je bilo naporno, većinom mi se svidio put u Saharu...jer ipak je to novo iskustvo za koje je vrijedilo žrtvovati vrijeme, sjedenje u busu, i hodanje okolo....
Ne vjerujem da ću u skoroj budućnosti na tako dalek put, ljepše mi je tu kod nas, imam i tu još nepozantih mjesta (i nepoznatoga u Zagrebu!! :) za istražiti... Jedina želja za dalekim putovanjem je Kuba za vrijeme Casta....ali to će malo pričekati...
Eto, dragi moji to je moj kratak putopis iz Afrike.. nadam se da ste čitajući mogli osjetiti onu toplinu mjesta i ljudi...a ove loše stvari koje su se meni dogodile neka vam budu samo upozorenje za vaša putovanja.... :)
Pozzz....
- 22:25 -
petak, 23.10.2009.
Putovanje u Tunis - Natural beauty & amazing experiences II.
Posudila sam od frendice Lonely planet vodič.. i uputimo se nas dvoje u šetnju Soussem.... ja nosom udubljena u knjigu, čitam na engleskom, pa dečku prevodim na hrvatski.... i tko god nas vidi, ljubazno pita jel nam treba pomoći..i bla bla bla.... ja pitam gdje je određeno mjesto ili ulica na karti, a oni siročki svi odreda izgubljeni, snalaženje na karti, nula bodova.. Kasnije nam je predstavnica rekla da se oni baš i ne snalaze s kartama, niti imenima ulica.... tako da smo više - manje bili osuđeni na vodič i kartu.
Ne mogu se požaliti da je išlo loše, ali iskreno ne znam da li sam igdje vidjela naziv ulice ili sam bila toliko u vodiču da mi je uspjelo promaknuti.... U vodiču smo pronašli restoran "Planet food" - bilo nam je bitno da je provjeren i da je hrana jestiva.... nakon što smo prošli pored njega (a nismo ga primjetili jer je pored neka đinđinarnica...a'la kineski dućan, svega - od igle do slona..i izgleda ko cirkus...)... napravili smo krug kao od HNK do Mimare.. i na kraju pitali taxista da nam objasni gdje je to, on nas nagovori da nas odveze do tamo - i mi, sad mogu reći bedasti Europljani se cjenkamo s njim - prvo cjenkanje za 3 dinara - vozio nas je par sto metara..ali smo bili sretni da smo pronašli restoran koji je u vodiču....
Restač je ok, malen, ali sladak - iznutra uređen u Hollywood stilu - nešto kao Movie pub u Zagrebu.. i ja u vodiču pronađem rečenicu koja objašnjava izbor jela - "Planet food - for homesick Americans...."... jeli smo pizzu i cordon bleu... došli u Tunis i ništa od tuniške hrane..
Kaj se tiče hrane, inače u tjedan dana - jeli smo većinom europske stvari i poznata jela na malo drugačiji način.... piletina u nekom njihovom umaku, krumpir sa šafranom, bolonjez sa malo jačim i pikantnijim umakom....
Njihova hrana je malo drugačija od naše, nešto pikantnija, i sa puno začina, kolači su za naš ukus preslatki.. voće je isto drugačije - šipak je slađi nego naš..kruške su manje i tvrđe...nisu fine kao naše.... ali meni se svidjela većina toga kaj sam jela... probala sam kus - kus, njihovo tradicionalno jelo - parena i drobljena žitarica, nešto između riže i griza...jako fino!!
Ja sam inače osoba koja brlja po hrani, i izbirljiva sam..ali sam sad zasjala u punom sjaju - ja sam jela sve, a dečko koji inače jede ok je brljao - meni se to tako zgadilo - tak da sam sad malo normalnija kaj se tiče jela... u Zagrebu sam pojela karfiol i brokulu s piletinom, kaj inače ne bi ušlo u mene ni pod razno - mama je, naravno, bila oduševljena.. sa svakog puta se vratim i počnem jesti neku hranu koju do tada nisam... valjda na mene tako utječe udaljenost od doma.... svaki put kad vidim kaj se jede vani, ovo naše mi postane jako drago i jako fino!!!
Pila sam i čaj a la menthe et a l'almande - čaj od mente s bademima - neobičan spoj okusa... ali sam ga popila... i nakon toga trčala na wc.... Srećom, nisam bila od onih osjetljivih na putu (iako mi je inače slab imunitet..) koji su dobili crijevnu virozu i bili najbolji prijatelji s tabletama, maramicama i wc--ima..svakih par minuta......
Tako da je moje putovanje bilo sve u svemu jako dobro i da sam u sekundi zaboravila na negativan prvi dojam..
bitno da smo bili zdravi, da smo dobro putovali... a animatori i Sahara su nam većinom popravili ostatak boravka!!! :)
- 22:28 -
Putovanje u Tunis - Natural beauty & amazing experiences I.
Hej ljudi...evo mene natrag.... napokon!!
Ne mogu vam opisati koliko sam isčekivala dane do povratka iz Tunisa.... ja koja toliko volim putovati, landrati okolo... ja koja sam željna novih kultura, novih ljudi... da, ta ista ja koja je sanjala o putovanju u Tunis kojih 5-6 godina, sada je brojala dane do povratka....
Samu sebe sam začudila tom "neprilagodbom" ili kako bi to nazvala... nije mi to bio klasičan odmor, već sam napomenula da ja nisam ljubitelj izležavanja po cijele dane uz bazene ili na plaži.. srećom/nesrećom nije bilo vrijeme za izležavanje...na što je moj dečko pronašao alternativu uz tv (šteta samo da nijd bilo teletexta), a druga stvar zašto nismo landrali okolo je činjenica da se tamo baš i ne osjećaš sigurno šećući po ulicama ili izlazeći po klubovima... Ipak je to druga kulutra, nema baš žena vani (rijetko po danu, a po noći skoro nigdje..), a kad padne mrak, hrpice muškaraca svakih toliko uz cestu.... U kafićima, naravna stvar, nema žena!!!
Iako sam znala da putujem u Afriku, u muslimansku zemlju..ipak sam doživjela veliki kulturološki šok, već pri samom dolasku..na aerodromu, svi nešto mumljaju na svom jeziku..mi svi izašli iz aviona blejimo u njih.. oni u nas sretni jer ćemo ostaviti brdo para u njihovoj zemlji... odmah vidiš da su lopovi svi.... :)
Lopovi, da ih tako nazovem.. he he...Stalno žicaju novce, napojnice..i pritom su ekstremno naporni i dosadni (većina njih)... Na aerodromu nas je zaskočio neki lik kaj utovaruje kofere u bus i nije ih ni stavio unutra već su obe ruke bile ispružene - jedna prema dečku, jedna prema meni... a mi tek novce razmijenili, i tutunli mu svaki po 5 dinara - svaki po 20 kuna.. Bus je krenuo, a mi tek onda shvatili da smo čovjeku dali "napojnicu" za koju bi trebao u bus staviti barem 10 kofera...dobro, ok... loš početak... idemo dalje...
Prvi dojam Tunisa - zmazano, divlji u prometu, svi na mobitelima dok voze..oduzimanje prednosti...
Sat i pol vožnje od aerodroma - gradić Sousse u kojem smo bili... dojam ostao isti kao i u Tunisu... nažalost.. putovanje se pogoršava - hotel u kojem smo smješteni je katastrofa - slika s interneta je ok (hotel od 3* - čisto solidan hotel za prespavati i jesti...) ali hotel u stvarnosti je daleko od toga - socijalistički hotel, u poluraspadnutom stanju, godinama neodržavan.. i da stvar bude gora - krenemo prema sobi, soba nepospremljena.. tražimo novu sobu -ljubazni recepcioner nam da ključeve od 3 sobe..Platimo 20 dolara (za tjedan dana) da vidimo sobu barem s pogledom na more, a ne na gradilište i prašinu na glavnoj cesti..Krenemo u turistički obilazak hotela - a ono sve sobe gora od gore, posteljina promijenjena, izigrava čistu posteljinu, a na jastučnicama neke fleke, ručnici isto tako...
OK - idemo zvati predstavnicu u Tunisu - slušalica od telefona, zmazana... stisnem 0 i javi se ljubazni Arap s recepcije i lijepo mi objasni da ne mogu zvati iz sobe, nego da siđem na recepciju... Ženu smo nazvali na rubu suza i očaja, spremni se isti dan vratiti u Zagreb prvim avionom..ali je bila stvarno ok i rekla da nismo mi prvi koji su se žalili na hotel, jer je stvarno na samom rubu... tamo ne bi smjestili ni neprijatelja... Naravno nisu nam vratili 20 dolara, nego nešto manje..ali bili smo sretni da smo se makli iz tog poluruševnog zdanja...
Sastanak s predstavnicom u drugom hotelu s 3*, koji bi mogao proći pod hotel s 5* po izgledu, unutra sve u mramoru, kožne fotelje..baš sređen za razliku od onog iz doba socijalizma... Dogovor oko izleta, jedva nagovorim dečka da sam iztraumatizirana onim hotelom i da idemo na izlet...od 3 ponuđena (tradicionalna večera u Tunisu, Kartaga i izlet u Saharu...) odaberem najskuplji, izlet u Saharu - traje 2 dana, na što moj dečko dobije slom živaca...jer to za njega nije odmor.....
Onako lude od puta i živčane od hotela i tog seljakanja, predstavnica nas seli u naš hotel, u tiši dio, predgrađe Soussa.. hvala Bogu nismo u samom centru, nema toliko buke i ljudi... napokon malo mira.. hotel je isto s 3*, i opravdava ih.. na trenutke ih čak nadmašuje uslugom (konobari, recepcioneri, portir, sobarice, animatrori...) svi rade s velikim osmjehom, jako su ljubazni i super su....
Tako da nam je soba bila čista i uredna, hrana super..i svi su se maksimalno trudili iako je kraj sezone...
Što se tiče kategorizacije njihovih hotela, to im država daje po nekim njihovim ludim uvjetima....znači 3* ima hotel koji bi trebao biti zatvoren iz sigurnosnih razloga, hotel koji je ok i hotel koji bi realno mogao imati 4 ili 5*.....
Prvi dojam - UNGLAUBLICH...... nevjerojatno......
- 21:44 -
srijeda, 14.10.2009.
Put putujem - o.... ;)
Napokon je i mom odbrojavanju došao kraj... idemo u Tunis!!!
Spakirala sam stvari u crveni kofer, sve je stalo..imam hrpu stvari (baš čundo za mene!!) ...ali ono toplo / hladno, rezervno ovo - ono... i tako...nakupilo se 15 kg svega.... (da, da, izvagala sam kofer.. :P)
I laptop furam (naravno u crvenoj torbici s cvjetićima!!), makar sumnjam da će od njega biti neke koristi osim za prebacivanje brojnih fotkica...kojima ću se zabavaljti u slobodno vrijeme..i gnjaveći dečka s nebrojenim komentarima... jadan, nije dovoljno kaj će morati hodočastiti samnom i udubljivati se u svaki detalj, naslikavati mene pored svakog zanimljivog mjesta ili natpisa... onda bu još navečer to sve proživljavao.... :)
A kaj se može.... znam da bi njemu bilo puno draže leći pored bazena uz neki koktelčić i "buljiti u sunce"...ali ja nisam taj tip.... ja sam za akciju....
Fotkama ću vas počastiti kad se vratim!!
Lijep pozdrav svima, uživajte koliko možete u ovim hladnim danima... ne dajte da vam bude dosadno (uvijek se ima nekaj zanimljivo za raditi ili proučavati!! :)
PS. ja ću biti s vama u mislima u toplijim krajevima... na vrhu Afrike.... :)
Foto: Petitte - Da mi je hodati po oblacima....
- 22:24 -
utorak, 13.10.2009.
Horoskopi... :)
Nije da pratim horoskope u svakim novinama, pročitam tek tako, iz zabave i reda radi. Zapravo nasmijava me to "zvjezdano predviđanje"... i kako ti onda dan ne bi dobro započeo nakon "ranojutarnjeg" (oko 9h) smijeha.....
Danas sam dobila mail sa detaljnim opisom horoskopa - za mene je više - manje istina... makar grubo zvuči pola ovih stvari.. ja to pokušavam pretvoriti u vrline (npr. tvrdoglavost)..ali ne garantiram uvijek uspjeh..
Sorry, ja sam jednostavno takva..... IL ME VOLI ILI NE.....
Dakle ovo je taj "famozni" OVNOVSKI horoskop....
ARIES ~ The Daredevil (Mar 21 - April 19 ) - Energetic. Adventurous and spontaneous. Confident and enthusiastic. Fun. Loves a challenge. EXTREMELY impatient. Sometimes selfish. Short fuse, easily angered. Lively, passionate, and sharp wit. Outgoing. Loses interest quickly - easily bored.. Egotistical. Courageous and assertive. Tends to be physical and athletic.
PS. baš sam danas s prijateljima pričala da sam prestala etiketirati ljude i stavljati ih u košare, sad cijenim neke druge stvari.. i ne osuđujem ljude na prvi pogled...
Stvarno iskreno mislim da moraš nekoga puno bolje upoznati, da bi mogao reći nešto o određenoj osobi.....
Svi smo mi izvana tvrd orah, ili školjka.. koja u sebi sadrži nešto slatko ili lijepo... samo treba najprije "razbiti" vanjštinu..... :)
- 21:31 -
ponedjeljak, 12.10.2009.
Kiša pada..trava raste...
Neki dan sam čula, na radiju mislim, da je zdravo šetati dok kiša pada - jer se zrak pročisti od smoga i zmazanoće...
Možda to i je točno, ali negdje u predgrađu ili na selu - gdje ima i manje smoga u zraku....u Zagrebu, malo teži proces....
Danas sam puno toga imala za obavljati, uglavnom po gradu i to na relacijama za koje mi je trebao auto (ok, ajmo realno - nije mi trebao auto - ali kad sam vidjela da vani lije kiša, šetnja ili bicikl su otpali u roku par sekudni! :)
Naravno, nije teško za pogoditi da su danas skoro svi, (ako ne i svi!!) koji žive u Zagrebu, a imaju auto - izveli svoje ljubimce u vožnju i zakrčili cestice i ulice.... ja sam naprosto uživala u "kreni - stani" vožnji... to je ono, kad nekaj trebaš obavljati najčešće padne kiša....
Foto: Petitte - Selska cesta
I baš sam danas bila obzirna prema pješacima, em hodaju, em furaju kišobrane, i najčešće neke torbe / vrećice..., i kaj se dogodi kad izađem iz auta - potred mene proleti neki majmun i zalije me po hlačama, srećom nije puno...
Pozitiva u sivilu je kad sam opet sjela u svoj autić - suho i toplo!! Čekam zeleno svjetlo na semaforu, a na radiju Louis Armstrong "What A Wonderful World" ... Gledam kroz stakleni krov na autu, pjevušim pjesmu i "plovim" mislima na lijepše mjesto.. negdje na selo - gdje je stvarno lijepo šetati dok pada kiša, gdje je svjež zrak i gdje nema auta i bezobraznih vozača....
U sekundi mi se vrati osmijeh na lice - i sjetim se vrtićkih pjesama "Kiša pada, trava raste..." i "Kišobran za dvoje", i tada shvatim da je sve za 5!! :)
- 21:12 -
nedjelja, 11.10.2009.
Kako sam "lovila" auto....?
Neki dan sam bila dedi u bolnici u posjetama... Inače svaki puta dođem na minutu i odem na minutu. Popravljam se kaj se tiče kašnjenja (samo da znate!!:)
Ovaj puta neki ludi osjećaj gadosti prema bolnicama (već mi je dosta svaki dan hodočastiti tamo) i sam onaj miris bolince me ubija... Na sreću mi je bilo loše i ja počela "ajmo van, daj ajmo...", i izađemo stara i ja van... kad tamo moja stara stane nasred ceste i mrtva-hladna kaže: "Gle pauk nam nosi auto..." i ostane ko ukopana... Pauk prođe rotorić i ja se zaletim niz ulicu (ko u filmu...) i "lovim" pauka i autić... Ljudi me, naravno, gledaju kao da nisam normalna, ja u sekundi zaboravim da nisam ljubitelj trčanja..i vrištim: "Hej ljudi, čekajte me...to je moj autoooo...".
Ekipa me čudno gleda kak kreštim uz popratno mahanje rukama i zaobilaženje prepreka... i napokon na pola ulice stanu i dva tipa me blesavo gledaju kaj izvodim... izmoljakam da idem s njima do Strojarske, pa da mi tamo skinu auto.... Čovjek kaže: "Ok mala, ajd penji se u auto.", a ja ono ko budala: "Nemam ključ kod mame mi je..."
I onda još veći piš, okrenem se - kad ono moja majčica trči i vrišti da ju čekamo i baca mi ključ......
Ekipa na cesti je samo gledala - prvo mene kako "lovim" pauka i autić, pa mamu kako "lovi" pauka, autić i mene!!
Inače auto je bio nepropisno parkiran (kao uostalom i 20 drugih auta, ali nisu smetali nikome i promet se normalno odvijao u oba smjera), ali u vrijeme posjete bolnicama, parkirališta su naprosto prenatrpana...tako da...
Naravno, nije upitno da su mi auto skinuli dvije ulice dalje od mjesta događaja..... Zar ste sumnjali...... :)
- 21:59 -
subota, 10.10.2009.
Kako i zašto sam se odlučila na pisanje bloga... :)
Život je predragocjen i prekratak (kako se uzme :), ali uglavnom je), da bi se stiglo ostvariti SVE što si čovjek zamisli i zaželi u kojih prosječnih 70-80-ak godinica.. Ja imam pregršt želja i polako ih ispunjavam, pa je tako i jedna od njih bila pisati blog. Neki od razloga što sam se odlučila baš sada, a ne prijašnjih dana, mjeseci ili godinica su:
- trenutna dosada, ali vjerujem da ću imati tema za pisanje... :)
- znatiželja.... i ono "hoću i ja to" - svi imaju pa zašto ne i ja.... :)
Mislim da ću u blogovima najviše pažnje posvećivati pisanju o ostvarivanju svojih želja (a imam ih stvarno pregršt, kao uostalom svako normalno biće u ranim 20-ima!), pa ću malo spomenuti putovanja i fotografiju.. a naravno "šećer na kraju" će biti pikanterije iz mog svakodnevnog života i života mojih prijatelja...a tu ima svega!! nećemo spominjati imena, da se pojedinci ne bi našli uvrijeđeni - samo meni zgodne pričice i komentari, prepričane na moj način...
Lijepo molim sve drage ljude u mom životu koji će se naći na ovom blogu (kao i one koji se tu slučajno prepoznaju kroz neku sarkastičnu priču - kaj mogu ja sam takva...:) - da se ne ljute na mene.... OVNOVI su jednostavno takvi i nema se tu više kaj za reći...
Znate kako se kaže, SVAKA SLIČNOST SA STVARNIM LIKOVIMA JE SLUČAJNA!! he he...
- 20:42 -
