Neki dan sam bila dedi u bolnici u posjetama... Inače svaki puta dođem na minutu i odem na minutu. Popravljam se kaj se tiče kašnjenja (samo da znate!!:)
Ovaj puta neki ludi osjećaj gadosti prema bolnicama (već mi je dosta svaki dan hodočastiti tamo) i sam onaj miris bolince me ubija... Na sreću mi je bilo loše i ja počela "ajmo van, daj ajmo...", i izađemo stara i ja van... kad tamo moja stara stane nasred ceste i mrtva-hladna kaže: "Gle pauk nam nosi auto..." i ostane ko ukopana... Pauk prođe rotorić i ja se zaletim niz ulicu (ko u filmu...) i "lovim" pauka i autić... Ljudi me, naravno, gledaju kao da nisam normalna, ja u sekundi zaboravim da nisam ljubitelj trčanja..i vrištim: "Hej ljudi, čekajte me...to je moj autoooo...".
Ekipa me čudno gleda kak kreštim uz popratno mahanje rukama i zaobilaženje prepreka... i napokon na pola ulice stanu i dva tipa me blesavo gledaju kaj izvodim... izmoljakam da idem s njima do Strojarske, pa da mi tamo skinu auto.... Čovjek kaže: "Ok mala, ajd penji se u auto.", a ja ono ko budala: "Nemam ključ kod mame mi je..."
I onda još veći piš, okrenem se - kad ono moja majčica trči i vrišti da ju čekamo i baca mi ključ......
Ekipa na cesti je samo gledala - prvo mene kako "lovim" pauka i autić, pa mamu kako "lovi" pauka, autić i mene!!
Inače auto je bio nepropisno parkiran (kao uostalom i 20 drugih auta, ali nisu smetali nikome i promet se normalno odvijao u oba smjera), ali u vrijeme posjete bolnicama, parkirališta su naprosto prenatrpana...tako da...
Naravno, nije upitno da su mi auto skinuli dvije ulice dalje od mjesta događaja..... Zar ste sumnjali...... :)
Post je objavljen 11.10.2009. u 21:59 sati.