ponedjeljak, 12.10.2009.
Kiša pada..trava raste...
Neki dan sam čula, na radiju mislim, da je zdravo šetati dok kiša pada - jer se zrak pročisti od smoga i zmazanoće...
Možda to i je točno, ali negdje u predgrađu ili na selu - gdje ima i manje smoga u zraku....u Zagrebu, malo teži proces....
Danas sam puno toga imala za obavljati, uglavnom po gradu i to na relacijama za koje mi je trebao auto (ok, ajmo realno - nije mi trebao auto - ali kad sam vidjela da vani lije kiša, šetnja ili bicikl su otpali u roku par sekudni! :)
Naravno, nije teško za pogoditi da su danas skoro svi, (ako ne i svi!!) koji žive u Zagrebu, a imaju auto - izveli svoje ljubimce u vožnju i zakrčili cestice i ulice.... ja sam naprosto uživala u "kreni - stani" vožnji... to je ono, kad nekaj trebaš obavljati najčešće padne kiša....
Foto: Petitte - Selska cesta
I baš sam danas bila obzirna prema pješacima, em hodaju, em furaju kišobrane, i najčešće neke torbe / vrećice..., i kaj se dogodi kad izađem iz auta - potred mene proleti neki majmun i zalije me po hlačama, srećom nije puno...
Pozitiva u sivilu je kad sam opet sjela u svoj autić - suho i toplo!! Čekam zeleno svjetlo na semaforu, a na radiju Louis Armstrong "What A Wonderful World" ... Gledam kroz stakleni krov na autu, pjevušim pjesmu i "plovim" mislima na lijepše mjesto.. negdje na selo - gdje je stvarno lijepo šetati dok pada kiša, gdje je svjež zrak i gdje nema auta i bezobraznih vozača....
U sekundi mi se vrati osmijeh na lice - i sjetim se vrtićkih pjesama "Kiša pada, trava raste..." i "Kišobran za dvoje", i tada shvatim da je sve za 5!! :)
- 21:12 -
