|
Prošli su još jedni lokalni izbori. Prošle su nedjelje građani birali vlast u ovom gradu, kako ju biraju manje ili više demokratski još od 1753. od kada se, s manjim prekidima, nazivaju slobodnim gradom. Kao aktivni sudionik izbornog cirkusa, koji se pošteno naradio i na kraju ostao bez priželjkivanog rezultata, imam pravo biti razočaran. Kad u mjesec dana osobno prijeđete deset tisuća kilometara i to samo na ovom malom području županije, kad podijelite tisuće letaka i programa i odspavate samo pedesetak sati (!) a na kraju vam se glasovi broje tek u stotinama, onda ćete znati što znači razočaranje. Kako se čovjek uči dok je živ, i ja sam naučio što treba raditi u političkom marketingu: puno je isplativije podijeliti tisuću piva, nego tisuću programa! Osobno razočaranje neuspjehom, nadopunit ću i razočaranjem analitičara. Nisam po struci političar, pa za mene nije na prvom mjestu pragmatika nego ideal. A taj ideal bi bio da izbori pokažu potpunu volju naroda, da gradska ili županijska skupština u potpunosti odraze sliku političke sklonosti puka. Kako vjerovati da ovih 30% birača predstavlja stvarni odraz stanja duha u cijeloj populaciji? Od 59000 birača u gradu Brodu, čak četrdeset tisuća je ostalo kod kuće! Rekao mi je jedan profesionalni lokalni političar kako je to poraz svih političara jer nisu bili u stanju ponuditi programe koji bi privukli birače. Licemjerno od njega: političarima neće biti nakon toga poraza loše. Dapače! Tko je u posljednjih nekoliko godina učinio više sitnih usluga prijateljima i rođacima, taj je u situaciji malog odaziva postigao bolji rezultat, jer su svi pohitali na izbore podržati svoje mecene. Narodu će (premda bih volio da se u procjeni varam) biti loše. Protiv sam bojkota izbora ili velike apstinencije na njima. Bio sam protiv i dok se nisam sam bavio politkom, dakle, dok nisam bio zainteresiran. Protiv sam i onih javnih djelatnika (osobito medija) koji podržavaju birače u takvoj odluci jer oni bi trebali biti i savjest društva, a ne samo informatori o zbivanjima. Matematika je jasna: ako na izbore izađe i samo 1500 ljudi, ili samo primjerice 217 birača (od 59000)... ma makar i samo tri birača (!) izbori su legalni i onaj koji dobije većinu je pobjednik i ima pravo potrošiti vaših sto milijuna godišnje kako mu srcu drago, bez da vam, dragi birači, itko 4 godine položi račun! Ako je prigovor da nema ljudi za koje biste glasali, glasajte protiv (jer i to je legitiman čin) onih koji su bili do tada. Jedini razlog što su političari na Zapadu "bolji" od naših je taj što se panično boje da će izgubiti vlast! Pa rade u korist običnih građana, manje uzimaju sebi, više se drže zakona... Kod nas rade što god im padne na pamet, jer znaju da će opet i tako i tako dobiti izbore! Imaju ovi izbori i pozitivnih strana. Pozitivno je što je kampanja bila demokratska i pristojna. Dok ste prije 4 godine imali more otrgnutih plakata po ulicama, ove su se godine lica najvećih političkih protivnika nalazila jedno uz drugo, na istom stablu. Govori su bili oštri, ali u granicama pristojnosti, pa ako je netko svojim podacima i implicirao da je njegov protivnik lopov, nije tu riječ i upotrijebio. Nasuprot tome, primjerice, u američkim predizbornim utakmicama epiteti: "lopov, lažov i kriminalac" su sasvim uobičajeni! Pozitivno je i što će konačno s vlasti otići jedan interesni lobi, a nastupiti jedna (bilo koja) široka koalicija političkih stranaka. Ipak će se (makar i iz prizemnih, politikantskih razloga) osluškivati glas javnosti, a neće se iz proračuna kupovati, našim novcem, podrška građevinskih poduzetnika. Osim toga, puno stranaka nužno kontroliraju jedne drugu i bez jednog dominantnog jakog igrača malverzacije idu znatno teže. Endem jedne minorne stranke, koji je za milijun i više kuna (našeg novca!) potrošenih u kampanji "kupio" tek 2800 glasova, nestat će. Usporedbe radi, moja je stranka potrošila gotovo trideset puta manje novca, a dobila samo tri i pol puta manje glasova. Postoji još mogućnost ("u politici nikad ne reci nikad") da se zbog vlasti stvore protuprirodne koalicije! Ali, u to ne vjerujem... HDZ-u bi dovoljna opomena trebala biti što je u gradu dobio manje glasova nego što ima članova, i još jedan pakt s vragom, njegovi birači mu ne bi oprostili. SDP se pak nada državnim izborima i koalicija s istim vragom bi mu odnijela presudnu podršku u 5. izbornoj jedinici. Osobno sam, rekoh, razočaran, ali imam i ja svojih pobjeda. Ne koristi, jer očito se ne isplati baviti politikom ako nisi spreman prodati dušu (vulgarniji bi rekli i stražnjicu) za uspjeh u njoj. Ponosan sam osobito što sam na glasovanje izvukao dvjestotinjak mladih ljudi od kojih većina nije ni znala da su u nedjelju izbori. Čast mi je što sam dobio povjerenje baš od njih i daje mi to nadu za budućnost ovog grada. Za sada, tragedija ostaje što se lako mobiliziraju oni koji imaju koristi od politike, a vrlo je teško zapaliti za izbore one obične razočarane građane koji bi trebali dati povjerenje unaprijed, ljudima koji do sada nisu imali prilike raditi u javnosti. A do tada... novi blagdan grada neće biti Nepomuk, nego nepomak. A vrijedit će, nažalost, i ona stara poslovica da "narod uvijek ima onakvu vlast kakvu zaslužuje". |