|
Uobičajeno privilegiranim smatramo onoga tko je dobio, zbog kakvih zasluga, položaja ili kojih drugih razloga, nešto što drugi, koji nisu privilegirani, ne mogu dobiti. Sjećamo se vremena kada su privilegirani imali pravo na posebne prodavaonice u kojima ničega nije nedostajalo dok su obični ljudi stajali u redu za detergent, kavu ili ulje. Imali su i neograničeno pravo na benzin, a obični građani su morali kupovati gorivo na bonove. Socijalistički raj imao je tada svoju "crvenu buržoaziju". Ne može se pri tom ne pohvaliti činjenica da je nekih stvari u tom vremenu ipak bilo, za kojima bismo i danas mogli žaliti. Jedno od tih dobrih iskustava bila je dodjela stanova. Mladi ili stari, visokoobrazovani ili ne, ako ste radili u prosječnom poduzeću, mogli ste se nadati da ćete, s nešto staža, akademskih titula ili malo više djece, sigurno nakon manje ili više godina, dobiti stan. Bez obzira što je svoj krov nad glavom tako dobilo tek oko dvadesetak posto obitelji, a u stambene fondove izdvajali su svi, ipak se takvi stanovi ne mogu smatrati privilegijama. Danas je situacija takva da stan možete kupiti tek kreditom na više desetljeća, i pri tome možete barem pola plaće "zaboraviti" na dvadeset ili trideset godina! Država je odlučila biti milosrdna samo prema određenim kategorijama ljudi, za koje je poželjela biti velikodušna. Na primjer branitelji ili socijalni slučajevi. Hvale vrijedna ideja i dobra namjera. I s pravom su takvi ljudi trebali "dobiti stan" i na taj način postati "privilegirani". Osobito imajući na umu činjenicu da su stanove iz reda branitelja do sada dobili samo oni koji su stvarno dali sve za nas ostale; obitelji poginulih ili invalidi s većim tjelesnim oštećenjima. Dobra je namjera okupila na istom projektu i lokalnu zajednicu i državu i na korist našim "privilegiranim" sugrađanima, nastala je luksuzna zgrada u Hebrangovu naselju. Ali, znamo da je i put u pakao popločan dobrim namjerama! Umjesto kutka u kojem će konačno srediti svoje obiteljske živote, invalidi su dobili zgradu u kojoj je malo toga izvedeno po pravilima, a puno toga po preskupim cijenama. Dnevni boravci su veličine bolje izvedenih kupaonica, dječjim se sobama smatraju i prostori od sedam kvadrata, a kod većine stanova, graditelji su smanjili i neto površine za jedan ili dva kvadrata! Kako je stanove plaćala država, sve se naplaćivalo po višestrukim cijenama od tržišnih. Konačna cijena jedne zgrade u kojoj je 98 obitelji trebalo biti trajno zbrinuto dosegla je monstruoznih 34 milijuna kuna, što je više čak i od cijene faraonskog projekta uređenja Korza! Treba priznati da je grad poklonio zemljište vrijedno više milijuna kuna, jer bi cijena bila za još petinu viša. Kvadrat stana kraj groblja na kraju provincijskog grada dosegao je cijenu stana negdje na širem području Zagreba! Istina, invalidima je ponuđen popust u skladu s invaliditetom, ali se zato procjena stana lagano penje prema 830 eura po kvadratu, pa će konačan račun svakom pojedincu opet biti prevelik. Prethodno ministarstvo obnove, na čijem je čelu bio čovjek čija se stranka zaklinje u modernu brigu za čovjeka, a ustvari se bavi građevinskim mafijašenjem, opralo je ruke a da ljudima nije dalo čak ni priliku da se regularno tužakaju s državom! Nema konačnih rješenja o vlasništvu stanova niti primopredajnih zapisnika, pa se "privilegirani" stanari ne mogu ni pristojno žaliti. Inspekcije koje dolaze slikati stanje zgrade, upadaju nenajavljene "u goste", a svaki njihov zaključak je da je sve u redu. Kadija te tuži, kadija ti sudi... Sjetim se uvijek umirovljenika iz Dubrovnika koji su u nesretan trenutak, 1991, krenuli u gradnju svojeg doma, i na nesreću, okrenuli se jednoj varaždinskoj građevinskoj firmi. Uvaženi je vlasnik te firme stvar na sudu zavlačio dok nije nastupila zastara, a umirovljenici su ostali i bez doma i bez novca. Bojim se da će tako biti i s braniteljskim obiteljima s "Vampir naselja". Vrijeme je da tim ljudima konačno kažemo neka plate samo onoliko koliko ta poludovršena zgrada i vrijedi. Ili, da im objasnimo zašto ne priznajemo njihov doprinos svima nama i zašto smo ih "privilegiranjem" ustvari oštetili? |