Perun&Weiss

nedjelja, 30.09.2012.

'Ko je tu lud ?

Prije dvije godine smo dobili i novu vladu Republike Hrvatske, odnosno lijevu koaliciju. U 8 godina vlade HDZ-a, odnosno konzervativne, desne političke opcije, država je, blago rečeno, otišla u kurac. Sveobuhvatni plan krađe svega što postoji u ovoj državi, planiran i izvršen u detalje, vrlo pomno i pedantno, gurnuo nas je sve preko litice u duboko blato iz kojeg vjerovatno nećemo izaći desetljećima. Nevjerovatna je lakoća “ hapanja “ resursa i spremanja ogromnih količina gotovog novca u privatne džepove, a poradi ostvarivanja interesa neke treće, nama u pravilu, nepoznate strane. Stječe se dojam da praktički svaka ljiga ove planete, može doći u Hrvatsku, potplatiti garnituru na vlasti i raditi što god mu volja.

Farsa zvana “ antikorupcijski program “ nije ništa drugo nego “ mazanje “ očiju hrvatskim građankama i građanima, koji su generacijama stvarali svaki pedalj ove države, a prije dva desetljeća i prolijevali krv. Sve to da bi nekolicina pospremila lovu u svoj džep. Nakon 8 godina pljačke, desna politička opcija, prevođena HDZ-om, napokon je “ napustila prostor “ i otvorila vrata nekim novim “ planerima. “

Izborni program lijeve opcije, nazvan “ Plan 21 “, nudio je ništa novo, samo ono o čemu svi sanjaju, a očigledno je nedistižno i u najmanju ruku, prekomplicirano za praktički sve naše političare i političarke.

San o nekakvoj blistavoj budućnosti Hrvatske sve je udaljeniji, kako dani prolaze. Nova garnitura na vlasti, barem trenutno, ne radi ništa drugo osim još jačeg lupanja po novčanicima svojih građana, koji su ionako prazni već godinama. Budimo iskreni, svaki idiot ove planete može povisiti poreze, uvesti nekakve nove namete, podići cijene onih resursa na kojima država već ionako ostvaruje ogromne profite ( nafta, duhanski proizvodi… ) i zanemariti individualne interese svojih građana, a sve pod izlikom hrabrosti uvođenja drastičnih rezova !?

Sudeći prema aktualnom potpredsjedniku Vlade RH, Radimiru Čačiću, građani Republike Hrvatske, izgleda nemaju pravo ili mogućnosti korištenja naprednih komunikacijskih tehnologija, jer smo u tolikoj banani da ne možemo platiti račun za struju, ako prečesto koristimo mobitel !? Pitanje je hoćemo li uskoro uopće moći gledati TV ili se koristiti fiksnim telefonom, jer je poskupio i plin, a cijena naftnih derivata ionako probija sve pragove tolerancije da ljudi više niti ne voze automobile, nego “ kaskaju “ pješice kilometrima. ‘Ajmo malo razmisliti o toj logici. Cijena goriva raste, sve manje ljudi koriste vozila s unutarnjim izgaranjem, osobito automobile. Posljedica: pad prodaje osobnih automobila, pad korištenja usluga servisa, manji broj registriranih vozila, a samim tim i manji prihodi od ionako prenapuhanih cijena registracije = otkazi ! Smanjimo uporabu mobilnih i fiksnih telefona, samim tim prestanemo kupovati nove uređaje = otkazi ! Jebe se Švabi za nekoliko stotina novih građana na birou.

Uz sva ta sranja, aktualni “ šefovi “ države nekako se uspijevaju smijati pri svakoj pojavi pred kamerama. Očigledno znaju nešto što mi ne znamo, a neće nam to reći. Ako imamo 350.000 nezaposlenih, cijene svih namirnica i resursa preko svih granica tolerancije u odnosu na prosječna, mjesečna primanja, neupitnu propast nekih od vodećih brodogradilišta regije, koji kurac je tu smješno ?

Od onog jadnog broja zaposlenih, ogromna većina prima manje od 3.000 kn mjesečno, uključujući i putne troškove. Stavite njih pred kamere pa da vidimo jel’ njima smješno ? I nije baš. Kako su otpjevali Luka Bulić i Ivan Šarić: “ Kad vidim gdje živim, sebi se divim, Jebote led “, tako i velika većina građana ove države, mora imati određene čarobnjačke sposobnosti da preživi 43200 minuta, koliko ima jedan mjesec. A oni bi da štedimo.

Međutim, nazirale su se nekakve nove promjene. Linić je imao plan ! I što je najbolje, ti idejni preokreti gospodarske situacije Hrvatske, pod uvjetom da prođu u onoj kino dvorani, mogli su napokon imati pozitivne odjeke na gospodarstvo u cjelini. Prvenstveno naplata PDV-a tek nakon naplate ispostavljenog računa. Napokon se netko sjetio da u cijeloj ideji osiguranja priljeva keša u državnu blagajnu u konačnici nema ama baš ništa osim propasti gospodarstva, ali onda je očito ponovno promislio ideju i odustao. Nek’ se državna kasa namiri, a sve ostalo je nebitno.

Međutim nitko da se takne vrućeg lonca. Kada je točno ova država otišla do vraga ? Ulaskom privatnih bankarskih konzorcija na ova područja. Gramzive, novčarske kompanije, uletjele su u područje naseljeno ljudima koji se nikada prije nisu sreli s kapitalističkim načinom života na kredit, nego su uletjeli ravno u zamku. Jel’ se netko od vladajućih sjetio malo pojasniti ljudima o čemu se tu zapravo radi ? Ne. Zašto i bi kada je već primio “ pinku “ i potpuno zaboravio na cijelu stvar. U roku od samo nekoliko godina, bankarski sustav u Republici Hrvatskoj, uspio je tu istu Republiku Hrvatsku baciti na koljena uz blagoslov onih koji se izabrani iz naroda, od naroda, za narod.

E sad nek’ nam Sanader, Linić, Milanović ili Čačić objasne logiku u tome da vi radite za određenog poslodavca tijekom jednog mjeseca i zaradite svoju plaću, a onda morate platiti trećoj strani, koja nije imala apsolutno ništa s vašim poslom, da bi dobili tu istu, zarađenu plaću !!! Pa ‘ko je tu lud ? Zašto bi pobogu vi morali primjerice meni platiti određeni iznos provizije da bi dobili svoje novce ?

Ako smo već prisiljeni zakonskim odredbama ( o kojima nas nitko ništa pitao nije… ) primati plaću na tekući račun PRIVATNE banke, onda je trebalo umetnuti i odredbu da za takav tip tekućeg računa ( ili kako bi ga već nazvali ) banka nema pravo naplaćivati trošak ” održavanja. “

A to održavanje se svodi na informaciju u elektronskom zapisu i žici. Nije baš da moraju kopati kanale ili praviti posebne prostorije za održavanje vašeg tekućeg računa.

by Benedict Weiss

Oznake: vlada rh, kriza, nesposobnost vlade

30.09.2012. u 08:44 • 6 KomentaraPrint#

subota, 29.09.2012.

” Smijem uzet’ čips ? ” ” Ne smiješ !”

Zvuči poznato ? Bilo da se radi o čipsu, čokoladi ili nekakvoj igrački, odgovor na dječje pitanje jasno daje do znanja u kakvoj smo banani. Država na pragu ulaska u ” prestižno ” društvo europskih ” naprednih demokracija “, ne može pružiti niti najosnovnije zadovoljstvo najmlađima – slatkiš !

Ali ta činjenica izgleda ” ne dira ” nikoga u dosadašnjim garniturama vlasti. Oni imaju i više nego je dovoljno. Dajte hrvatskom radniku plaću od 6.000 kn mjesečno pa da vidite kako onda posao napreduje. Ona tvrdnja da su Hrvati lijen, neradnički narod nikako ne stoji, a to potvrđuje jedna jednostavna činjenica. Gdje god došli, od Europe, obje Amerike pa sve dolje do Australije i Novog Zelanda, jedna stvar se ističe – reci da si iz Hrvatske i već su ti se povećale šanse za zaposljenje. Cijeli svijet cijeni hrvatske radnike jedino Hrvatska NE !


Nelogično je očekivati od čovjeka koji zarađuje 2.500 kn mjesečno da sa neskrivenim zadovoljstvom odlazi svakodnevno na posao, bez pogovora odrađuje sve dane zadatke i potom se, na kraju smjene, umoran, ali istodobno sretan, vraća kući, isto tako nasmijanoj ženici ili mužiću te ushićenoj djeci. Ovako, ode na posao, ” šljaka preko kurca “, a nakon odrađene smjene, tmuran i potišten se vraća kući isto tako nadrkanoj ženi i djeci koja ga u pravilu neće ni pozdraviti, jer znaju da od ” čokolade ” nema ništa, a kamoli od neke malo naprednije tehnologije.

Potpredsjednik vlade kaže da smanjimo doživljaj s mobilnom komunikacijom kako bi mogli platiti sve veći račun struje. U redu. Čega da se odreknemo da bi platili sve veći račun za plin ? Ili, čega da se odreknemo da bi natočili pun spremnik goriva ? Očito, automobila. Cijene se, praktično na svakodnevnoj razini povećavaju, a iznos na tekućim računima ( od kojih je dobar dio blokiran ) ostaje već godinama isti. Primjerice, radnik u drvnoj ili tekstilnoj industriji, koje već godinama posluju po ” povlaštenim tarifama “, a te ” povlaštene tarife ” se naravno odnose na mogućnost poduzeća da isplati plaću radniku nižu od najnižeg propisanog dohotka ( ne daj bože da se to odnosi na povlaštenu tarifu struje ili plina pa da radnik ne osjeti teret ), ostvaruje mjesečni neto prihod u iznosu od 2.150 kn i manje. Prije 8 godina s tim se već nekako moglo živjeti. Jadno, ali se moglo. Danas je to praktički nemoguće.

I tu možemo uspostaviti poveznicu između prosječnog hrvatskog radnika ili radnice i crnih, američkih robova. Jedina razlika između ove dvije kategorije je ta da su američki robovi imali besplatan krov nad glavom i barem jedan, kuhani, topli obrok na dan, isto tako besplatan. Za hrvatskog radnika ili radnicu, to se ne može reći. Dapače, niti krova nad glavom niti hrane. Nekada je bilo relativno čudno vidjeti 30-ogodišnjaka da živi kao samac ili s obitelji u roditeljskoj kući i dijeli prostor sa starima. Bila je to stvar osobnog odabira. Danas je to sasvim uobičajeno i stvar je apsolutne nemogućnosti većine radnih ljudi da si priušte ikakvu nekretninu ili čak da si iznajme stan.

Dolazi ljeto i mlade snage ove nacije htjele bi provesti koji dan na sunčanom Jadranu, ali to se u većini slučajeva neće dogoditi. Kao u onom vicu gdje mali Cigo pita tatu: “ Jel’ idemo ove godine na more ? “, a tata mu odgovara: “ Sine, 60 % da idemo, a 100 % da ne idemo . ” Koja je svrha plaćanja poreza i ostalih nameta državi, kada si ne možete priuštit, relativno kratak put do mora i smještaj nekoliko dana ? Još kada se sjetite da morate platiti ” boravišnu pristojbu ” onda vam se smrači pred očima, jer znate da i vi i vaši roditelji i njihovi roditelji već desetljećima plaćate poreze i namete kroz koje se ta ista obala, na koju vi ne možete otići, sređivala i osposobljavala !

Ali eto, ako se odreknete mobilnog telefoniranja, odustanete od interneta, plaćate najmanju moguću tarifu u fiksnoj telefoniji, ne posjedujete automobil, ne plaćate rentu i hranite se jednom dnevno s ne više od 900 kalorija ukupno, onda si možda i možete priuštiti autobusnu kartu za neku jadransku destinaciju i spavati, pokriveni ručnikom na plaži. E jebo vas program napretka…

by Benedict Weiss

Oznake: kriza, nedostatak novca

29.09.2012. u 08:43 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2012  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Otvoreno o Globalnom

Društvo u kojem živimo ograničeno je nizom pravila i zabrana koje smo, ironično, sami sebi nametnuli u strahu od gubitka dragocjenih resursa koji nam omogućuju preživljavanje. Da ironija bude veća, tim pravilima smo u biti omogućili neometano iskorištavanje svih tih resursa od strane pojedinaca i grupa.

U društvu gdje 1% ukupne populacije, u svojim rukama drži 40% svjetskog bogatstva i resursa, morate se zapitati kuda ide ova civilizacija. Što je najbolje, baš ovaj društveni ustroj u kojem smo sada, se posebno ističe po svojoj okrutnosti iako se smatra najboljim do sada, jer se navodno temelji na demokraciji i principima slobodnog tržišta. A istina je da se temelji na monetarnim principima, odnosno na novcu i ničemu drugom.


više na portalu Perun&Weiss

Hrvatska Danas

Tijekom više od tisuću godina koliko prebivamo na ovim prostorima, ništa se nije promjenilo u odnosu gospodar - podanik. Danas, u 21. stoljeću, praktički se nismo pomaknuli iz feudalnog ustroja društva, iako sve vladajuće garniture uporno tvrde kako smo moderna, europska država. Pitanje je Zašto ? A odgovor je daleko jednostavniji nego se to misli.

više na portalu Perun&Weiss

getWeiss

U današnjem svijetu neophodno je pratiti razvoj situacije na kriznim područjima jer, kako je povijest pokazala, čak i najmanji odmaci od normalnog, ili konflikti, mogu izazvati dalekosežne, tragične posljedice za globalnu populaciju. Neke situacije nastale u prošlosti, imaju efekt tek danas ili sutra.

više na portalu Perun&Weiss