Zvuči poznato ? Bilo da se radi o čipsu, čokoladi ili nekakvoj igrački, odgovor na dječje pitanje jasno daje do znanja u kakvoj smo banani. Država na pragu ulaska u ” prestižno ” društvo europskih ” naprednih demokracija “, ne može pružiti niti najosnovnije zadovoljstvo najmlađima – slatkiš !
Ali ta činjenica izgleda ” ne dira ” nikoga u dosadašnjim garniturama vlasti. Oni imaju i više nego je dovoljno. Dajte hrvatskom radniku plaću od 6.000 kn mjesečno pa da vidite kako onda posao napreduje. Ona tvrdnja da su Hrvati lijen, neradnički narod nikako ne stoji, a to potvrđuje jedna jednostavna činjenica. Gdje god došli, od Europe, obje Amerike pa sve dolje do Australije i Novog Zelanda, jedna stvar se ističe – reci da si iz Hrvatske i već su ti se povećale šanse za zaposljenje. Cijeli svijet cijeni hrvatske radnike jedino Hrvatska NE !
Nelogično je očekivati od čovjeka koji zarađuje 2.500 kn mjesečno da sa neskrivenim zadovoljstvom odlazi svakodnevno na posao, bez pogovora odrađuje sve dane zadatke i potom se, na kraju smjene, umoran, ali istodobno sretan, vraća kući, isto tako nasmijanoj ženici ili mužiću te ushićenoj djeci. Ovako, ode na posao, ” šljaka preko kurca “, a nakon odrađene smjene, tmuran i potišten se vraća kući isto tako nadrkanoj ženi i djeci koja ga u pravilu neće ni pozdraviti, jer znaju da od ” čokolade ” nema ništa, a kamoli od neke malo naprednije tehnologije.
Potpredsjednik vlade kaže da smanjimo doživljaj s mobilnom komunikacijom kako bi mogli platiti sve veći račun struje. U redu. Čega da se odreknemo da bi platili sve veći račun za plin ? Ili, čega da se odreknemo da bi natočili pun spremnik goriva ? Očito, automobila. Cijene se, praktično na svakodnevnoj razini povećavaju, a iznos na tekućim računima ( od kojih je dobar dio blokiran ) ostaje već godinama isti. Primjerice, radnik u drvnoj ili tekstilnoj industriji, koje već godinama posluju po ” povlaštenim tarifama “, a te ” povlaštene tarife ” se naravno odnose na mogućnost poduzeća da isplati plaću radniku nižu od najnižeg propisanog dohotka ( ne daj bože da se to odnosi na povlaštenu tarifu struje ili plina pa da radnik ne osjeti teret ), ostvaruje mjesečni neto prihod u iznosu od 2.150 kn i manje. Prije 8 godina s tim se već nekako moglo živjeti. Jadno, ali se moglo. Danas je to praktički nemoguće.
I tu možemo uspostaviti poveznicu između prosječnog hrvatskog radnika ili radnice i crnih, američkih robova. Jedina razlika između ove dvije kategorije je ta da su američki robovi imali besplatan krov nad glavom i barem jedan, kuhani, topli obrok na dan, isto tako besplatan. Za hrvatskog radnika ili radnicu, to se ne može reći. Dapače, niti krova nad glavom niti hrane. Nekada je bilo relativno čudno vidjeti 30-ogodišnjaka da živi kao samac ili s obitelji u roditeljskoj kući i dijeli prostor sa starima. Bila je to stvar osobnog odabira. Danas je to sasvim uobičajeno i stvar je apsolutne nemogućnosti većine radnih ljudi da si priušte ikakvu nekretninu ili čak da si iznajme stan.
Dolazi ljeto i mlade snage ove nacije htjele bi provesti koji dan na sunčanom Jadranu, ali to se u većini slučajeva neće dogoditi. Kao u onom vicu gdje mali Cigo pita tatu: “ Jel’ idemo ove godine na more ? “, a tata mu odgovara: “ Sine, 60 % da idemo, a 100 % da ne idemo . ” Koja je svrha plaćanja poreza i ostalih nameta državi, kada si ne možete priuštit, relativno kratak put do mora i smještaj nekoliko dana ? Još kada se sjetite da morate platiti ” boravišnu pristojbu ” onda vam se smrači pred očima, jer znate da i vi i vaši roditelji i njihovi roditelji već desetljećima plaćate poreze i namete kroz koje se ta ista obala, na koju vi ne možete otići, sređivala i osposobljavala !
Ali eto, ako se odreknete mobilnog telefoniranja, odustanete od interneta, plaćate najmanju moguću tarifu u fiksnoj telefoniji, ne posjedujete automobil, ne plaćate rentu i hranite se jednom dnevno s ne više od 900 kalorija ukupno, onda si možda i možete priuštiti autobusnu kartu za neku jadransku destinaciju i spavati, pokriveni ručnikom na plaži. E jebo vas program napretka…
by Benedict Weiss
Post je objavljen 29.09.2012. u 08:43 sati.