Ne mogu ja živjeti unaprijed!

Ne mogu ja živjeti unaprijed! Sa velikim planovima i željama do neba. Meni dosta ovo Danas što ga imam. Ja živim u ovome Danas sto ga imam…. I ovome plačnome danas. I ovome radosnome danas… meni dosta ovaj Dan….pa neka su mu i trnjikavi trenuci..pa neka mu i oblak zakrije sunašce milo, treperavo….
Ponekad mi dosta sjena borića, skrovište gromadne stijene…samo lišće, i ptice… lišće šuškavo da me budi..ptice da me uspavljuju…
a u san da mi upliva moreee…..
Ako sam rekla krivu riječ, da se ne zalijepi ko paučina….ako sam pobrkala vrijeme da se ne zaustavlja sat..ako sam uputila osmijeh da se primi ko korijen divlje smokve, ta divljakuša smokva,….ako sam ti rekla da ne mogu koraka, da mi daš ruku, tiho, bez suvišnih riječi prijekora, ili žaljenja… sve je to moje danas….
I u smiraj dana kada krletke zašute, kada zvijezde svojom sjajnom prašinom osvjetle nebo, kad se ne nazire huk svjetskog ludila i pomahnitalih kočijaša… otkočit će se i zupčanik, na starom zidnom satu… i mogu reči, uspjevala sam, jesam..i opet ću….