petak, 20.03.2009.
Cut the crap
Veze su ovih dana u kurcu... Sestra je ostavila svog dečka nakon devet godina veze i sada prije koji dan se zaruče. Goran pati za mnom, pa je u stan dofurao frajera za jednu noć. Ana je spavala, a on je bio ukomiran svojom terapijom. Frajer si je naplatio uslugu ukravši Anin laptop i još neke stvari, te se izgubio u noći. I sada se ja djelomično osječam krivim za to. Eto, da sam bio sa njim, to se vjerojatno nikada ne bi dogodilo i Ana bi i dalje imala svoj laptop u kojemu joj je pola života u slikama i tekstovima.
Vratim film na onaj dan kada je bila kod mene... Onaj njezin blesavi slatki smješak na licu, primanje Darle u ruku i savladavanje straha od zmija. I... kada smo se počeli žvalit kao da se nikada u životu nismo žvalili. Toliko strasti u tom poljupcu, požude... I kada mi je sjela u krilo, pa sam pomislio kako ću eksplodirati u sekundi. Njezin sutrašnji ručak sa starim koji ne znam je li ikada prošao, a da je ona idući dan bila OK. Ne, opet nešto alkohola u njoj koji ju je sjebao da nije bila prisebna. Razgovor sa Goranom u vezi nas i u vezi nje. Bijes u meni... Stravičan bijes da im se nisam javljao nekoliko dana, jer bih poludio. No, prošlo me, pa sam se čuo sa Anom. Bio sam tada već na godišnjem i otišao sam doma na nekoliko dana. Zadnji dan i sutra ujutro se vraćam u Zagreb. Dogovaram se sa njom kako ćemo zajedno kuhati ručak i dogovorimo se. Dođe i taj dan i bivam odjeban, jer se pojavio Miha. Zacjelo je jeben osjećaj kada ti bivši, bivši zaručnik dođe na kavu. Vjerojatno se skupe sve emocije i strasti koje su nekada davno postojale, dođe vjerojatno i nekakav strah i iščekivanje, pa sve to prouzroči strastveno druženje. Ili si jednostavno takva osoba, pa iskoristiš priliku da se prisjetiš kako je nekada bio dobar seks sa tom osobom. Trenutak slabosti prilikom prisjećanja. Ili? Ili to uopće nema veze s time, već se sve nekako samo odigra u skladu među zidovima stana dok si nasamo sa tom osobom. Možda to nikada neću znati... Bilo bi zanimljivo saznati to. I dok se sve to odigravalo u jednom stanu na drugom kraju Zagreba, na ovom kraju u ovom stanu, ja sam iščekivao poziv, iščekivao njezin dolazak sa nekakvim strahom i ugodom. No, kada je poziv stigao i kada sam začuo da neće doći jer je takva situacija... Iznenada mi je bilo tako svejedno, čak sam se nasmijao tome, osjetio kao nekakvo olakšanje. Tko je jebeno zgodan Miha? Tko sam jebeno zbunjen ja?
Nešto ranije toga dana, zove me frendica Ana iz Slavonije, koja se udaje u lipnju, kako je dobila nekakav DVD od snimatelja koji će snimati njene svatove da pogleda kako on to radi i između ostaloga na snimci su Nađini svatovi. Super! Mome sjebanom raspoloženju nikad kraja...
...pa sad na kraju razmišljam o Ani i sebi. Svjesna je da je Nađa cura koja mi je i danas poželjna nakon toliko godina, iako je udana. Spoznao sam da je njoj Miha tako poželjan i vjerujem da je to to. Rekla mu je da treba ići kod mene i on joj je rekao da ide, jer je vjerojatno u meni pronašla nekakvu mirnoću, sigurnost, čvrstinu, oslonac... Zapravo me iznenadilo da mu je ona uopće rekla toliko stvari o meni, pa da je on uspio razjasniti kako joj ja po tom pitanju odgovaram. Možda je ovo dobar znak za njih, razgovor o drugim ljudima, nekakav dobar prečac kojim će ponovno završiti u vezi. Možda ju opet zaprosi u njenoj dnevnoj sobi klećući dok ona sjedi na svom velikom crvenom kauču. Dakle, nema nas... Nije nas nikada niti bilo. Izgleda da sam krivo protumačio kada mi je rekla da želi da zauvijek ostanem u njenom životu.
Budala sam što mi je ona zanimljiva osoba... Budala sam što volim sa njom o svemu razgovarati... Budala sam što sam mislio da bi to ipak moglo uspjeti... Budala sam što sam se ponadao... No, valjda ću već jednoga dana pronaći odgovarajuću osobu za sebe. Zatvoriti jedna vrata i otvoriti druga vrata. Vrata novog života sa novom osobom, novom stvarnošću, novom srećom, novim tužnim trenucima, novim problemima, novim uspjesima i svime što realnost donosi u življenju života. A sutra je novi dan...
- 21:19 -
