nedjelja, 13.07.2008.

Luka Nižetić - Ponekad poželim

Obuci haljinu
cipele najljepše što imaš
na lice stavi smijeh
a ja ću doći po tebe
kad krene ova noć
tisuću koraka za dvoje
zapleši sa mnom ovaj ples

U ponoć zvoni sat
nježna i lagana k'o svila
zaustavljaš mi dah
neću ti reći, jer već znaš
e, kad bih mogao
sad bih poletio bez krila
dok plešeš sa mnom ovaj ples

Ponekad poželim da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam
ponekad pomislim, tako blizu je sreća
dok plešeš sa mnom ovaj ples

Nad morem mjesec mlad
u oči skupila si zvijezde
k'o nikada do sad
srce mi šalje dobru vijest
e, kad bih mogao
sad bih zaustavio vrijeme
dok plešeš sa mnom ovaj ples

Ponekad poželim da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam
ponekad pomislim, tako blizu je sreća
dok plešeš sa mnom ovaj ples

Ponekad poželim da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam
ponekad pomislim, tako blizu je sreća
dok plešeš sa mnom ovaj ples

Dok plešeš sa mnom ovaj ples...
Dok plešeš sa mnom ovaj ples...

- 20:08 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

Perdido's life

ovo su život i misli iz dana u dan

Image Hosted by ImageShack.us


E-MAIL
mendez@net.hr

...:::...

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us