vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

subota, 13.08.2022.

Profesionalnost

Čitam o događaju u kojemu je neki dostavljač pizza u Srbiji dobio otkaz, jer je korisnicu usluge nakon izvršene dostave pitao je li pizza bila ukusna. Kako ne bi ispalo da se neprofesionalnost zbiva samo onkraj Drine, podijelit ću ovdje s vama jedno slično iskustvo koje sam eto – netom proživio.

Kćer se selila, pa je naručila u novi stan neki namještaj, a budući da sam tih dana češće bio bliži mjestu događanja od nje, upisala je u narudžbi moj broj mobitela i o tome me izvijestila. Nakon nekoliko dana - stiže ta roba, naravno – poziv dolazi niti pola sata prije isporuke; ja se javljam i navigiram dostavljače (koji istodobno rade i montažu, jer se radi o, je li, malo sofisticiranijoj napravi i kćer ništa ne prepušta slučaju). Javljam kćeri sretnu vijest; ona ih dočekuje; mene nema na poprištu događaja, posao se sretno okonča i oni odlaze; meni na mobitel dolazi kćerina fotografija uspješno obavljene operacije.

No, niti nakon sat vremena, eto sms-a dostavljača; pita da li stvar radi. Naivan kakav već jesam, ja sam u nekom poslu pa ne razmišljam puno; pitam kćer radi li – kaže da radi; šaljem poruku natrag: radi, hvala.

Nakon još pola sata, evo nove poruke: smijem li nešto pitati. Srećom, pored sebe imam Najdražu; pokazujem joj poruku, pa ona veli – napiši da može, što sada. Stiže poruka – da li bismo se mogli naći na piću. Skrinošotam ekran i šaljem kćeri; ona uz smajli veli da se sam vadim iz kaše koju sam zakuhao (a ja joj odvraćam da sad znam zašto je dala moj broj moba). Odgovaram da je to tatin broj mobitela. Stiže isprika u jednoj rečenici.

Nakon još pola sata, dolazi konačno i poruka da imam predivnu kćer i da ne zamjerim; odgovaram zahvalom i pozdravom; što ću.

Blesavi kakvi jesmo, sutra kćer za ručkom pitamo je li dostavljač bio čemu; veli uz osmijeh da su bila dvojica, pa ne zna za kojeg pitamo.

Da sam bio pametniji, što nisam – trebao sam odmah kada je čovjek pitao smije li nešto pitati - napisati da je to broj tatinog mobitela.

Znam da ćete sada reći da podržavam neprofesionalnost, i vjerojatno ste u pravu; ali ja eto – razapnite me sada koliko sam širok - ne bih mogao spavati sa time da netko dobije otkaz radi ovoga što sam opisao. Da se isto desilo nekoj ženi, vjerojatno je da bi postupila kao ona Srbijanka i da bi ishod bio isti – a zašto je to tako, bolje ćete od mene znati i sami. Mene, šašavog kakav jesam, nije strah (dakle, ne zato što sam hrabar, nego zato što sam lud); ne samo zato što je ovaj dečko najvjerojatnije iskreno iskazao svoje namjere, nego i zato što mislim da čovjek, dok može i umije, svoje probleme treba rješavati sam. A moj osnovni problem jest taj što vjerujem ljudima i što mi je socijalna inteligencija nepostojeći pojam. Uostalom, lik je bio kod kćeri – i ako bi se poželio osvetiti, uopće ne zna gdje sam ja; iskalio bi se na njoj – to mi je zapravo glavni motiv za nepostupanje. Zato mislim da je vrijeme ovdje najbolji liječnik; ako je dovoljno glup, pokušat će opet ne nekom drugom mjestu – a nikakva moja reakcija u tome ga zapravo ne bi mogla spriječiti.

Ako je pametan, vjerojatno će iz toga izvući neku pouku – i to je zapravo sve čemu se nadam. Moja je pak pouka – predstaviti se jasno i glasno odmah pri upoznavanju, makar nitko i ne pita. Moja medvjeđa pojava trebala bi biti sasvim dovoljna da svakoj romantici odmah zatvori vrata.

13.08.2022. u 11:12 • 34 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.