vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

subota, 16.04.2022.

Stvar je toliko ozbiljna da je netko morao umrijeti da bismo se prenuli

Što bi moglo promijeniti naše pune trpeze i izbe a poluprazne duše -

to može biti samo toliko ozbiljna stvar kakva je smrt, ništa drugoga,

jer sve ostalo biva zasjenjeno u nekoliko časaka trajanja

prolaznošću, običnošću, bezvrijednošću i kolopletima buke nad ništavilom:

mora se raditi tek o smrti nekoga do koga nam je stalo ili bi nam moglo biti stalo -

a ne nekoga koga bismo s lakoćom izvrgli poruzi i omalovažavanju.



Tuđa smrt boli malo ili nimalo sve dok je ne doživimo kao svoju:

smrt od koje u našim nutrinama ostaje gorka, nezaboravna praznina,

smrt nakon koje nismo više ono što smo nekoć bili - već netko sasvim drugi –

netko tko ovdje vidi manje razloga za trajanje a više za radost,

manje za vlastitost, a više za drugost; manje za sebe - a više za njih.

I onda se još netko takvu smrt usuđuje ne nazvati rođenjem!



Učeći kroz tuđe smrti o vlastitim životima – o njihovoj možebitnoj uključivosti, a ne isključivosti;

zaboravljajući tako na sebe, potrošene, oslabljene i bespomoćne,

dolazimo sa iskrenom zahvalnošću do trenutaka u kojima osjećamo snažan nagovještaj

kako nema mjesta očaju, pustoši i panici, u časovima tihih proljetnih poslijepodneva

kada prve kapi kiše miluju bogate cvjetove trešnji pod uskovitlanim nebom

na sigurnim putevima u ispunjenost, pomirenje i blagost Jednoga.

16.04.2022. u 10:21 • 16 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.