ponedjeljak, 31.12.2007.
Inventura
Neću započinjati ovu temu s revizijom provedenih i neprovedenih novogodišnjih odluka kojima sam na početku prošle godine bombardirala svoje čitatelje, rezultat mi naprosto ne bi išao u korist. Jedino što ću si obećati za sljedeću godinu jest više se posvetiti sebi i više pisati.
Za ovu godinu najavljivali su da će to biti godina odricanja, poskupljenja, 'stiskanja guzice' iliti štednje. (no, ne najavljuju li to za svaku?) kako mi općenito kasnimo za trendovima i najavama, kako je krenulo, takva će očito biti sljedeća godina. S financijske strane, osim valova poskupljenja i zaduživanja, ne mogu reći da nas nije 'pokorio' i val poboljšanja. Stari je napokon dobio posao za stalno, stara je dobila bolji posao od prijašnjeg. Za sljedeću godinu nam samo preostaje sve dugove poplaćati (kak smo mi djeca naivni.. potrajat će to. Mislim na plaćanje dugova 
)
Sister se snašla u novoj školi, meni kolko tolko ide na faksu (iako bi uvijek moglo i bolje)
Sad neke stvari koje su mi definitivno obilježile prošlu godinu:
Izgubila sam nevinost, big deal(ne tako lijepa sjećanja podsjetnik su na 'dane poslije'), s krivim dečkom, kako to obično biva..
Imala sam dečka, hm, nešto kao kriminalca.
Neko sam vrijeme konstantno bila napušena/pijana/na tabletama/ ili sve to skupa (čak i prije nego je amy winehouse postala apsolutni hit). Onda stvarno čudno kak sam ljosnula godinu!!! 
Right..
Ono po čemu ću pamtiti ovu godinu je najdulja veza u mom dosadašnjem životu. Kao i svima drugima, i nama se ponekad potkrade pokoja kriza, iz koje se ponekad čini da nema izlaza, pa opet iziđemo na kraj s time. Sedmi se mjesec pokazao kao jako turbulentan; kako li je tek u onoj sedmoj godini??
However, za valentinovo nisam bila sama, za rođendan nisam bila sama, a s njim sam provela toliko lijepih trenutaka (odlazak na more, raznorazne izlete, predbožićni vikend iz bajke, Božić u bijelom, a nadam se da će nam i večerašnji doček proći u revijalnom tonu).
Počela sam se formirati u ono što zovu odrasla osoba. Nije da je to tek sad počelo, no sad dolaze na red završni radovi.
pozvat ću se na onu premisu, da čovjek uči dok je živ, a to onda utječe i na njegovu osobnost. znači, nikad nije kasno, ne. E, sad, sam taj finish.. nije da mi baš uvijek ide. Često sam izgubljena, zbunjena, a i pokoji prištić me često podsjeti da me pubertet ne pušta olako. Samo se nadam da neću ispasti nus-proizvod generacije.
Bila sam naivna. Upoznala sam puno novih ljudi, kojima baš i nije bilo za vjerovati. No, isto tako, otkrivam potencijale onih koje sam prebrzo odbacila.
Nisam više plavuša (iako mi kažu da ću to uvijek biti, pih..), no tek me sad ne shvaćaju ozbiljno. Ne znam što bi sve boja kose trebala sugerirati, no moja divlja strana se definitivno probudila s novom dozom amonijaka i vodikovog peroksida.
Uglavnom, kad se sve zbroji i oduzme, bila je ovo relativno dobra godina. Od 1 do 5, čista četvorka. Trenutno sam u naponu snage, pa bi ova sljedeća trebala dobro započeti. Kad se samo sjetim što me sve čeka.. 20 svjećica na torti, potencijalni uspjeh na faksu, love, love, love, a mogla bih i raditi.. pa mogla bih. ako mi je gušt..hm, daa
