Ispovijedi kišnog čovjeka

Kao što sam rekao, Marica Š. bila je u ozbiljnoj gabuli. Par trenutaka ukipljeno je stajala pored telefona i razmišljala. Nije bilo vremena za gubljenje. Ušla je u sobu i obratila Mu se bez okolišanja.
"Moj muž se vraća. Brzo, ne smije te vidjeti!"
"Ali zar nije na..."
"Da, ali vraća se po neke dokumente"
Tajac. On je gledao oko sebe pokušavajući naći neko mjesto da se sakrije. Kraj hodnika je bila mala ostava za kapute.
Koraci uz stepenice.
"Hajde brzo, upadaj tamo, ne smije te vidjeti!"
"Driiiiinn" zazvonilo je na vratima. On nikada nije kucao.
"Eto šta dobiješ kad se žuriš" reče joj muž.
U prolazu joj utisnu poljubac zu obraz.
"Šta ovo miriše?" naborao je nosnice pokušavajući dešifrirati
miris koji je dolazio iz kuhinje.
"Ma ništa, kuham..." procijedila je kroz zube.
Ušao je u kuhinju i zavirio u lonac.
"Mmm...gulaš".
Zahvatio je malo kašikom i probao.
"Opet ti je zagorio ljubavi" prokomentirao je, pritom se cinično nacerivši.
"Bili su mi Jehovini na vratima, pa mi je zagorio"
Lagano se namrštio.
"Rekao sam ti da im nikada ne otvaraš"
Stol je bio postavljen za dvoje.
Marica Š. cijelo je vrijeme smišljala alibi za taj stol za dvoje.
"Vidi, vidi, očekuješ nekoga?"
Opet tajac.
"Ovaj, da, rekao si da stižeš pa sam mislila da te iznenadim..."
Natocio je casu vina praveći se da ne vidi polupraznu čašu koju je On ostavio na stolu.
Marica Š. ušla je u kuhinju i vratila se s gulašem, no muža nije bilo.
Brzo je skinula rukavice.
"Gulaš je na stolu, gdje si?"
"Evo me odmah, tražim one dokumente, znaš" javio se on iz druge sobe.
Sjedili su i jeli. U pozadini je svirala neka francuska šansona.
"Dobro da sam se sjetio, moram ponijeti lance za gume, gore će biti snijega".
"Oh, kako da ne, hoćeš li brzo krenuti?"Jedva je dočekala Marica Š.
"Da, sjećaš li se gdje su mi oni lanci od prošle zime?"
Ono što je tada rekla Maricu Š. zamalo je dovelo u jednu krajnje neugodnu situaciju.
"...u ostavi..." gotovo je pregrizla jezik od muke.
Krenuo je prema ostavi, kad se Marica postavila pred njega odlučna da ga zaustavi.
"Ovvaj...zašto ne sjedneš, popij piće, aj ću ti ih donijeti..."
Naježila se.
"Što se događa?"
Marica Š. bila je u pat poziciji. U plakaru se čulo dahtanje.

Marica Š. spremala se nasjeckati meso za gulaš. Ušla je u kuhinju. izvadila komad mesa i stavila ga na dasku.Na šporetu se grijala voda u loncu. Dok je sjeckala(sjec-sjec-sjec)netko je pokucao na vrata(kuc-kuc-kuc). Hm. Tri puta. Pokušavala se sjetiti da li je to Njegov "tajni" kód- dragi je otišao na nekakav poslovni put i sad je već vjerojatno bio na Crvenom grmu. Osjetila je lagano škakljanje u želucu. Nisu to bili leptiri, već je i zaboravila kakav je to osjećaj. Nakratko se zaustavila ispred ogledala u hodniku i provjerila frizuru. "Stižeem!" doviknula je kroz vrata. Da, to mora biti On, zna da joj muža nema. Napućila je usne i otvorila vrata... "Dobar daaan...???"
Pred vratima su bila dva čovječuljka srednje visine. Prvi je držao crnu aktovku i izgledali su kao računovođe.
"Ako imate vremena malo bismo popričali s vama..."
"O čemu?" čudila se Marica Š.
"O smislu života" reče očalinko s aktovkom.
"Kako to mislite?!"
Iz kuhinje se čulo šištanje koje je dolazilo ravno sa šporeta.
"Pa eto, danas je tako puno siromaštva..."
"Isuse,lonac mi je prekipio..."
Sad se očalinko čudom začudio.
Brzinom geparda Marica Š. odjurila je u kuhinju i zgrabila truleks.
Vrela voda razlila se oko kola i tek si po odrazu svjetla s prozora mogao vidjeti da se nešto prolilo.
"Marice tako si smotana..." govorila se sama sebi kupeći vodu.
Tada se sjetila da su vrata još uvijek otvorena. Još uvijek su stajali tu.
"I nemojte ni pokušati da mi uvalite jedan od onih vaših letaka" upozorila ih je Marica Š.
Podigla je kažiprst prijeteći im.
"...Ispričavamo se na smetnji..."
"I da se više niste pojavili ovdje, pas vam mater!"
Marica Š. bila je izvan sebe.
Meso je čekalo na dasci, pozvala Ga je na ručak.
Ubacila je krompire i meso i poklopila lonac. Dok se gulaš krčkao,
opet se čulo jedno trostruko "kuc" na vratima.
"Rekla sam vam da...ah, ti si. Uđi."
"Kome si rekla što?"
Bio je to On. Visok, tamnoplave kose u kratkim rukavima. U rukama je držao bocu Graševine.
"Ma pusti, bili su mi Jehovini svjedoci..."
"Mislim da ovo ide uz gulaš, tako bar kažu u onim novinama..."
Sageo se i poljubio je. Stajali su kratko na hodniku, pozvala ga je u boravak.
"Sjedni, gulaš samo što nije"
Izvadio je dvije čaše i otvorio bocu koju je donio.
"Izvoli" pružio joj je čašu i otpio gutljaj iz svoje.
"Tako sam glupa" gledala je u mokru površinu šporeta i zgužvani truleks u kutu kraj sudopera.
"U redu je"
"Ovo je prvi put da mi je prekipio..."
"Ma uredu je"
U tom trenutku zazvonio je telefon.
"Ljubavi, zaboravio sam fascikl za sastanak, stižem za desetak minuta"
"Ti to ozbiljno?"
"Kako da ne, već sam na raskrižju"
"D-da,naravno, vidimo se..."
Spustila je slušalicu bez riječi.
Marica Š. bila je u ozbiljnoj gabuli.

Heej guys, novost! Moja pricica Jufka uvrstena je u izbor za antologiju Iskon interneta za Ekranpricu 04.Logajte se na sajt www.ekran-price.iskon.hr i podrzite me, bas me zanima kako cu proc.

Drugo izdanje "Knjigoveznice" je potvrdilo moju ideju koja je bila pokretač ovog književnog programa. To je komunikacija publike i autora, komunikacija čovjeka i umjetnosti, i ljudi jednih s drugima. Revival gotovo zaboravljene umjetnosti konverzacije kao nečega produktivnog za sve koji su u nju uključeni. Doduše, Liga prvaka nam je u suradnji sa Čehovljevom predstavom na Mostarskom proljeću sabotirala posjećenost pa se pojavilo 4-5 ljudi, no unatoč svemu bilo je odlično. Tema večeri bila je Ginsberg i njegov "Hidrogenski džuboks", a gost večeri bio je Ćena, s kojim sam malo popričao o njegovom radu u umjetničkoj grupaciji Tradicija i avangarda, koja je djelovala sredinom 90-ih u Beogradu. Kratki intervju s njim bio je pun pogodak, imali smo vrlo zanimljivu diskusiju o književnosti sa publikom u antikvarijatu. Wenislavov otac će o sinoćnjem događanju napisati članak za beogradski "Danas", što me posebno obradovalo- dobre vibracije su se počele širiti i na susjednu državu.

Hej ljudi, u utorak(tj. sutra) kreće nova runda moje "Knjigoveznice" a pričat ćemo o Allenu Ginsbergu i beat generaciji. Show samo što nije počeo...

Što sam danas učinio za svoj planet?Zagrlio sam drvo i riskirao da ostatak grada pomisli kako sam drvofetišist ili nešto još gore. Na rođendan našeg malog planeta malo sam razmišljao o nekim stvarima. Koliko sam sretan što živim negdje gdje ti nije potrebna maska da bi se zaštitio od zraka prepunog otrovnih automobilskih plinova. Koliko sam sretan što živim u gradu gdje staklena džungla poslovnih tornjeva još nije općila sa horizontom i rodila novu vrstu, vrstu neljudi.I koliko sam nesretan što svu tu ljepotu plaćam poražavajućim životnim standardnom i siromaštvom.

"Knjigoveznica" je krenula. Počelo je oko pola devet, "Škrinja" je bila popunjena i pred nama je bila večer blogera, vina i dobre muzike.Komodorac je bio gost večeri i svoj dio posla odradio dobro. Problem je nastao u trenutku kad sam se našao u poziciji da moram braniti njegovo pisanje od nekih, manje ili više neargumentiranih kiritika. Komodorac je do sada stvorio određenu reputaciju, prije svega među bljesak.info-forumašima a onda se ta ista reputacija po sistemu od uha do uha proširila po našem gradu i može se reći da ima publiku. Njegovo pisanje se najčešće dotiče raznih erotskih aluzija, no to nimalo ne umanjuje njegovu vrijednost niti njegovu poetiku čini manje suvremenom, kao što je ustvrdio znanstveni novak sa jednog Filozofskog fakulteta.Taj isti znanstveni novak(koji inače potpuno ok razmišlja i štoviše ga cijenim),u kratkom intervjuu sa vlasnikom Škrinje, u pauzi programa suptilno je provukao tezu kako po njegovom mišljenju pisanje koje se dotiče domene droga, seksa i sličnog počiva na prvoloptaškim štosevima i jedino nastoji provocirati, odričući mu na taj način ikakvu dublju vrijednost ili poruku. Kada bi tako razmišljala struka, danas ne bismo poznavali neosporne književne veličine poput Allena Ginsberga, Bukowskog, Markiza de Sadea i drugih.Ovim ne želim stavljati Komodorca(ili blog-pisce općenito) u isti estetski koš sa navedenim piscima ali želim istaknuti da je vrijednost poezije koja koketira sa vulgarnošću puno veća životnost u odnosu na ozbiljno profilirani diskurs. Svaka poezija koja je izgrađena na lingvističkim(i semantičkim) modelima koji ne postoje u govornom jeziku riskira gubitak feedbacka jer sama sabotira komunikacijski kanal sa čitateljstvom. Steriliziranjem jezika gubi se njegov karakter i boja, ona s vremenom samo dobiva na bogatstvu nijansi jer jezik nije izoliran od konteksta u kojem se događa i preuzima utjecaje sa raznih strana. Analizom jezika(točnije, leksika) jezikoslovac poduzima putovanje kroz vrijeme koje otkriva slojeve naslaga nataloženih na izvornom korpusu jezika. Spomenuti znanstveni novak pokušao je svoje tumačenje trendova(i njihova trajanja) u književnosti predstaviti kao jedino mjerodavno i to je, ako ćemo biti pošteni,njegov jedini gaf. De gustibus non disputandum est. Na stranu to što se značajan dio publike nije složio sa njegovim stavom, a neki su isti primili vrlo ratoborno, no smisao postmodernističkog pluralizma i jeste da i jednima i drugima možeš dati za pravo. U tom smislu je pluralizam vrhunac demokratizacije umjetnosti, jer je svako tumačenje originalno i samim time dopušteno. O ovome svemu ne bih ni pisao da me moji ukućani nisu potegli za jezik. Ustvrdili su kako je moje pisanje postalo iznimno vulgarno, kako riskiram književnu karijeru i da sam se promijenio. E sad, ako ćemo biti postmoderni, taj stav je sasvim ok jer na njega imaju pravo. Ali kad se netko tko nije ni na koji način uključen u ovu književnoteorijsku diskusiju postavi kao vrhunski autoritet u pitanju što je dobra poezija a što nije, to mi stvarno diže živac. Povrh svega, moj brat je svoju kritiku mog pisanja ograničio na protest zbog spomena riječi "homoseksualac" u jednoj pjesmi. Pomogao mi je shvatiti da obiteljska kritika nema veze s mojim pisanjem, niti književnošću kao takvom, nego nevjerojatnim strahom da će netko posumnjati u moju normalnost.
Na kraju svega sam pojeo dosta živaca i kvalitetno se posvađao sa familijom, Komodorac je na svom prvom javnom nastupu doživio kritičku pljusku, a K. i V. su započeli novu rundu debatnog boksa u verbalnom ringu antikvarijata "Škrinja".

Čar posla turističkog vodiča jest što imaš priliku nabasati na svakakve ljude. Jučer sam upoznao jednog Nijemca koji je želio kupiti opijum za svoju nargilu u Starom gradu. Opijum... sasvim sigurno postoji mjesto gdje se to može nabaviti. Postavljao je mnogo pitanja, imao je digitalca i slikao sto na sat sve oko sebe. Jedan deda iz Stuttgarta cijelo se vrijeme pravio pametan i sjebavao mi koncepciju, ali se ekipa na kraju ipak izvukla jer su mi dali finu napojnicu.Što ću, volim raditi s ljudima. Ubio bih se da moram raditi neki uredski posao bez trunka sveježeg zraka.

Noću zrak miriše na lak za nokte
Mjesec ima okus beskućnikove cipele
Toči se crno staklo noći niz treperave zvijezde
Koje izlučuju asfaltni mrak
Zvučna kulisa rijeke u nabujaloj glazbi vode
Niz koju plove krhki čamci mojih misli

U nepoznate luke jutra
U daleke i nepoznate luke jutra

Noć je scenografija ženskih toaletnih stolića
I inventar nevidljivog baleta utičnica i osigurača
Svega onoga što ostaje skriveno
I zaštićeno tišinom tame i noćnih ptica
Koje se tu i tamo oglase da razbiju
Uzbudljivu koreografiju zavjesa

Diskretna tiranija oblika
U gluhoj košulji mraka

Oštri očnjaci sna svuda po tvojoj koži
U zemlji keramičkih pločica
I golih blještećih žarulja
Došlo je do pobune Liliputanaca.

U utorak, 18. travnja u 20.00 sati počinje književni serijal "Knjigoveznica", autora Mirka S. Božića u mostarskom antkvarijatu "Škrinja" ,a tema prve večeri bit će blog književnost. Gost večeri je bloger Komodorac. Dobrodošli!

Vrijeme se proljepšalo
Konačno malo para u džepu
Frizerka mi je nagrdila glavu

Jebiga brate
Ne možeš imati sve

Emina Emina
mislio sam da si cura fina
Kad ono tamo
Emina je stalno
na dozi amfetamina
A umjesto ibrika ima bocu gina
Koju malo-malo pa iskapi
Emina Emina
Pička li ti materina

Davala si tatinim sinovima
I nije bilo frekventnije pičke
U svim gradskim kvartovima

Kakve bašče, kakavi hamami
Emina se ničega ne srami
I ne trebaju joj visoki zidovi
Da prošeće gola, gola do bola
Od jednog do drugog stola
Na gradskoj špici gdje u pola
Bijela dana sjedi rulja pijana

Bio je to prvi muf s karakterom
Autobusnog kolodvora

Ubaci malo jugonostalgije
Homoseksualaca
PTSP-jevaca, popova
I narkomana
Suptilno zapakirane
Političke poruke
I nekoliko sočnih psovki

Zatim unajmi dizajnera
Da ti napravi neke
Vrlo zamjetljive korice
Fotografa da te slika
U velikom formatu
I crno-bijeloj tehnici

Angažiraj tim marketinških
Stručnjaka koji će napraviti
Hrpu jumbo-plakata
I organizirati promociju
Sa crvenim tepihom
I fotografima "Storya", "Elitea"
I Nikolinom Pišek u ulozi
Slutty recitatorice

Mjesto na televizijskim top-listama
Najprodavanijih pisaca i
U foteljama talk-show sadista
Bit će ti zagarantirano
Kao i naslovnice fancy magazinčića
Diljem države

Zatim razglasi svima da si prodao
Prava na ekranizaciju i da će
Uskoro krenuti snimanje filma
Sa raznim taricima u glavnim ulogama

Cannes te čeka, otvaraj šampanjac
I zlatne palme i kojekakvi medvjedi
I pozlaćeni američki ćelavci
Svijet je tvoj, sad samo još preostaje
Da smisliš zahvalni govor i pokupiš
Pare od autorski prava za tvoje planetarno
Remek-djelo

Samo ne zaboravi, dok budeš primao
Sasvim sigurno zasluženu nagradu
Zahvaliti ghost writeru
I papcima kritičarima koji su rekli
Da je tvoj bestseler žešće sranje

padaju sjekire
ljudi su ozlijeđeni
čuvajte se padaju sjekire
bjež'te kući ljudi
padaju sjekire

Knjiga
Kava
Ksenija