Marica Š. spremala se nasjeckati meso za gulaš. Ušla je u kuhinju. izvadila komad mesa i stavila ga na dasku.Na šporetu se grijala voda u loncu. Dok je sjeckala(sjec-sjec-sjec)netko je pokucao na vrata(kuc-kuc-kuc). Hm. Tri puta. Pokušavala se sjetiti da li je to Njegov "tajni" kód- dragi je otišao na nekakav poslovni put i sad je već vjerojatno bio na Crvenom grmu. Osjetila je lagano škakljanje u želucu. Nisu to bili leptiri, već je i zaboravila kakav je to osjećaj. Nakratko se zaustavila ispred ogledala u hodniku i provjerila frizuru. "Stižeem!" doviknula je kroz vrata. Da, to mora biti On, zna da joj muža nema. Napućila je usne i otvorila vrata... "Dobar daaan...???"
Pred vratima su bila dva čovječuljka srednje visine. Prvi je držao crnu aktovku i izgledali su kao računovođe.
"Ako imate vremena malo bismo popričali s vama..."
"O čemu?" čudila se Marica Š.
"O smislu života" reče očalinko s aktovkom.
"Kako to mislite?!"
Iz kuhinje se čulo šištanje koje je dolazilo ravno sa šporeta.
"Pa eto, danas je tako puno siromaštva..."
"Isuse,lonac mi je prekipio..."
Sad se očalinko čudom začudio.
Brzinom geparda Marica Š. odjurila je u kuhinju i zgrabila truleks.
Vrela voda razlila se oko kola i tek si po odrazu svjetla s prozora mogao vidjeti da se nešto prolilo.
"Marice tako si smotana..." govorila se sama sebi kupeći vodu.
Tada se sjetila da su vrata još uvijek otvorena. Još uvijek su stajali tu.
"I nemojte ni pokušati da mi uvalite jedan od onih vaših letaka" upozorila ih je Marica Š.
Podigla je kažiprst prijeteći im.
"...Ispričavamo se na smetnji..."
"I da se više niste pojavili ovdje, pas vam mater!"
Marica Š. bila je izvan sebe.
Meso je čekalo na dasci, pozvala Ga je na ručak.
Ubacila je krompire i meso i poklopila lonac. Dok se gulaš krčkao,
opet se čulo jedno trostruko "kuc" na vratima.
"Rekla sam vam da...ah, ti si. Uđi."
"Kome si rekla što?"
Bio je to On. Visok, tamnoplave kose u kratkim rukavima. U rukama je držao bocu Graševine.
"Ma pusti, bili su mi Jehovini svjedoci..."
"Mislim da ovo ide uz gulaš, tako bar kažu u onim novinama..."
Sageo se i poljubio je. Stajali su kratko na hodniku, pozvala ga je u boravak.
"Sjedni, gulaš samo što nije"
Izvadio je dvije čaše i otvorio bocu koju je donio.
"Izvoli" pružio joj je čašu i otpio gutljaj iz svoje.
"Tako sam glupa" gledala je u mokru površinu šporeta i zgužvani truleks u kutu kraj sudopera.
"U redu je"
"Ovo je prvi put da mi je prekipio..."
"Ma uredu je"
U tom trenutku zazvonio je telefon.
"Ljubavi, zaboravio sam fascikl za sastanak, stižem za desetak minuta"
"Ti to ozbiljno?"
"Kako da ne, već sam na raskrižju"
"D-da,naravno, vidimo se..."
Spustila je slušalicu bez riječi.
Marica Š. bila je u ozbiljnoj gabuli.