Ispovijedi kišnog čovjeka

Kažu da manjak sredstava motivira. Onda bih ja trebao biti najmotiviraniji pisac na cijelom fucking planetu. Komp mi je u totalnom cazzu, a više se ne mogu pouzdati ni u staru električnu Olympiu jer je prored isto tako otišao u cazzo. I što ostaje?U vremenu palmova,laptopa, desktopa i sličnih tehnočudesa vraćam se papiru i olovci,što bi u svakoj drugoj situaciji zvučalo straašno romantično. Papir je neka vrsta psihološkog rendgena, jer ljudski rukopis krije ogroman broj informacija o autoru istog. Dubina rukopisa i varijacije u stilu(kako li ovo forenzički zvuči!) pričaju priču o raspoloženju u momentu zapisivanja, o okolnostima u kojima rukopis nastaje(prisila/opuštranje/ucjena/zaljubljenost). Rukopis zaljubljene žene gotovo da ne dodiruje papir, pleše po njemu i ostavlja tek meki trag dovoljno čitak da ga raspozna samo ona osoba kojoj je namijenjen.Rukopis osobe u životnoj opasnosti, naprotiv, grozničav je i ispunjen užasom trenutka u kojem joj život visi o koncu, ili još bolje, o onome što će napisati. Možda poziv u pomoć? Glumljeno pisamce iz razonode osobi od koje mora izvući novac? Sve može biti.

Što se događa između dva posta
Na blogu forumu ili čemu već
U tvom životu

Vrijeme je tako prokleto
Relativna stvar

Buy you a drink
Feed you
Make love to you
I doubt there's anything more
I can do for you

Write you a poem
So soft as the soft clocks
Of Salvador Dalí

Would you dissolve
In my embrace
An embrace where
Everything dissolves

Catch your breath
We still have
A long long way to go
I never saw it coming

U ostacima ručka na tanjuru
Ostaci nikad prožvakanog
Vremena

Tko će to nadoknaditi?

Danas sam sreo L.Bila je s malim nećakom koji se vozio u dječjim kolicima. U tom trenutku, u glavi mi se odmotala radnja Kim Ki-Dukova filma "Proljeće, ljeto,jesen,zima...i opet proljeće".Život je kao vožnja na ringišpilu bečkog Pratera.Sve se vrti u krug, život i smrt, jin i jang, sve se mijenja, sve umire i rađa se. Reinkarnacija se doista događa. Učitelj je umro, stiže novi Dječak.Učenik postaje učitelj. M. je umro,dijete se rodilo. Zima je pozornicu prepustila proljeću. Sunce je odagnalo depresivne februarske magle.Automobilske karoserije sjaje se na cesti, bijeli cvjetovi behara u još uvijek golim krošnjama pripremaju stol za sveopće bakanalije.

*****************************************************************************************
**********
***********
***********
**********
**********
**********
**********
**********
**********
Kada probehara prva trešnja
Već postaješ nervozna jer znaš
Da dolazi ono vrijeme u godini
Kad si osjetljiva na svaki kurac
I kada po tebi izbaci osip po svim
Mogućim i nemogućim mjestima
Crveniš se i kad se ne stidiš
(A ti se ne stidiš nikada,bestidnice)
Proklinješ oblake drveće muške svinje
Sve ti se gadi i bijesna si ko pas
Ja se naravno pravim da te razumijem
Ipak je to ono vrijeme u godini
Kada ti treba brnjica da ne bi slučajno
Ugrizla nedužne prolaznike koji su
Isto tako pogođeni lebdećom pošasti
Kupio sam jednu posebnu koja
Izvrsno ide uz tvoju torbu/cipele
Sve za tebe i za proljeće

Za proljeće

Bijeli zid
Prazan papir
Prolaz između dvije kuće
Sokak možda
Tkanina između bodova
Oslobodi malo mjesta
Za prazninu
Na primjer:
_______________________________________________________(mjesto za prazan prostor)_______________________________________________________
Sheme se mogu mijenjati
Matematika nije fleksibilna
Ne dopušta praznine
Ni čitanje između redaka
Metafizika hipotenuza
Krije u sebi tajne
Ljudske egzistencije
Šestar pleše po praznom prostoru
Formata A4 uspostavljajući
Enklave praznina zaštićene
Tankim grafitnim bridom

Valcer metalnih verikala prkosi
Pitagorinim tangentoidnim perverzijama

_______________________________________________________
(praznina)
_______________________________________________________

Umro je M. Tetka je jutros ušla u moju sobu i rekla mi. Mama nije plakala ili se meni bar učinilo da nije. Ona je plačljiva, vrlo se lako rasplače.Smrt je čudna stvar. Još neku večer bio je na televiziji i razgovarao sa voditeljicom talk-showa, a onda puf, moždani, bolnica i Sajmište. Isuse Kriste.
Tako je utješno znati da Grim Reaper ne pravi razliku među ljudima. Njemu smo svi isti. Ajde, bar nekome.Na sprovod će doći i delegacija iz Njemačke. Sprovodi uvijek nekako idu u istu kategoriju sa svadbama i svim ostalim prigodama gdje čovjek više ide iz obaveze nego stvarne želje. Jozefina je napisala jednu izvrsnu pjesmu o "tetkama" koje redovito idu na takve skupove. Morat ću obući nešto crno, a moj kaput je tako passe...

Napola obrijan nepočešljane kose
Suočavam se sa svojim današnjim
Odrazom u ogledalu
Promjene ne primjećujem
Lični opis do u zadnju koordinatu
Odgovara jučerašnjem updateu
Svjetlo se razlijeva po prostoru
U koji sam intervenirao svojom
Nepravilno zaobljenom siluetom

******

Krećemo se u mreži hipotenuza
Meridijana i izohipsa
Čak ni ne osjetim kad prođu kroz mene
Sve te silne linije sateliti i koordinate
Koji će me ako zatreba
Naći i locirati u roku nekoliko sekundi

******

Ovaj plavi kliker na kojem stanujem
U beskrajnom moru drugih klikera
Pikula i buljaka koje plutaju
Velikom pizdarijom koju zovemo svemir
U opasnosti je da ga ukrade neki bog
Kojemu je igra dosadila i želi ga zamijeniti
Za nešto suvremenije, recimo PlayStation
Pikule su tako passé

U sebi kažem "plavi klikeru, nedam te nikome,
Nemaš USB port ni internu memoriju
(tko kaže da nemaš?)
Ali zato imaš pitku vodu i atmosferu i
Amazonsku prašumu a to jebemmumater nije malo
I zato te nedam nikome"

******

Trebao bih češće razmišljati o
Efektu leptirovih krila
Kad otpuhnem dim cigarete
Hoću li srušiti ijedan grad u
Meksičkom zaljevu ili možda
Potopiti surfera u Indijskom
Oceanu negdje dok isti namješta
Pozu u pokušaju da impresionira
Koke u bikiniju

Da li bi ga primjetile kad bi znale
Da je to njegova posljednja poza?

Uvijek iznova otkrivam
Likovne osobine platana
Njihova izranjena debla
Gotičnost njihovih vertikala

Drveće ima oči
Koje te slijede po gradu
U mraku i po danu
Poput čuvara
Lakih i teških
Osjećam se sigurno

Govore jezikom lišća
Jezikom iščekivanja
Nešto će se dogoditi
Ja ih razumijem

Tko će razgovarati s njima
Kad ljudi odbace svoju
Civilizacijsku masku
I pretvore se u životinje

Haustor u kojem stanujem prava je galerija likova najrazličitijih profilacija.
Na drugom katu moje zgrade stanuje jedna stara muslimanka koja voli nositi turban(ili nekakvu kapu,kako god to protumačili).Vrata od stana često su otvorena i nikako ne mogu izbjeći neugodni miris koji se odatle širi haustorom. Podsjeća na neku vrstu onih zalivenih kolača, poput hormašica ili možda sredstvo za čišćenje.Slično njoj, na prvom katu stanuje gospođa Č., također muslimanka. Ona s vremena na vrijeme donese u foliju umotan tanjur hormašica koje su tvrđe od kamena. Njezin pas svako malo zalaje iza vrata kad skuži da je netko u haustoru. U vrijeme parenja dovodi druge pse da ih jebe, pa onda noće u haustoru i isti se pretvori u fucking pseći bordel.Stara se pravi da ne kuži i svaki ga dan uredno šeće po tratini ispred zgrade. Trebalo bi joj dati zlatnu medalju jer se jedina stara za malu livadu i čupave goleme oleandere koje bi trebalo posjeći ali je ljudima lijeno dignuti dupe za opće dobro. Ispod mene stanuje gospođa R., udovica i intelektualka prijeratnog kova. Njezin stan je kombinacija knjižnice i galerije umjetnina, tako da je jedina kod koje imam običaj otići na kavu. Knjige su na sve strane(između ostalog, i jedna sa Andrićevom posvetom!), a golemi regal s kućnom bibliotekom je ujedno i podest za malu izložbu keramike kojom se bavi gđa R. Trenutačno joj društvo pravi majka, u posjetu iz susjedne države.
To je ugodna stara žena čiji je benigni pristup melem za nadrkane živce stanara zgrade.S druge strane ulaza je obitelj O.(ne, nisu u rodu sa Oprah W.), gradski ljudi čija se dva sina(sportaš i menadžer/ poduzetnik/whatever) ukažu tek povremeno i sve donedavno sam imao problem s pamćenjem njoihovih imena. Bračni par L. svoj veliki stan iznajmljuje za masne pare i jedini dokaz njihova postojanja u ulazu je pločica sa imenom na poštanskom sandučiću i vratima(jedna od dvojih koja nisu blindirana-druga su moja).Mansarde su okupirale familije B. i K.
V.B., ginekolog(nadalje Pičkaroš) je umišljeni kvazivipovac kojem vlaga svako malo razjebe deku(tako ti je to druže kad gradiš gdje ne bi trebao!) i koji voli igrati tenis jer je vidio da tajkuni isto igraju tenis. A ono što je dobro za tajkune dobro je i za Pičkaroša. Njegove neodgojene kćeri nikoga ne pozdravljaju u haustoru, no to mi ne smeta jer se čovjek nauči ignorirati susjede. S druge strane mansarde je obitelj K., razmjerno simpatičan par medicinske sestre i medicinskog brata(ili što je već), koji odrađuje šihte u Sveučilišnoj birtiji da podeblja kućni budžet. Povremeno(kad nije u Gorancima)naleti na pivu i kolače iz radionice časnih sestara(najbolji u gradu). I na kraju, tu je familija B.(treća u haustoru), koju sačinjava gospodin na vrlo visokoj funkciji u gradskoj upravi i simpatična dođite-na-kavu-susjed supruga. Od njihove tri kćeri, dvije su partijanerske šminkerice, a treća će to vjerojatno postati kad odraste, samo što tatica više neće imati sadašnju plaću pa će se morati zadovoljiti s mrvicama.Tako je to sa susjedima. Neke voliš, neke ne voliš, neke izbjegavaš, neke posjećuješ. Polagano se pretvaramo u sjevernjake iako to nismo, kojima treba glasnogovornik da susjeda zovnu na kavu. Što je najgore, nisam siguran da me uopće briga...