Haustor u kojem stanujem prava je galerija likova najrazličitijih profilacija.
Na drugom katu moje zgrade stanuje jedna stara muslimanka koja voli nositi turban(ili nekakvu kapu,kako god to protumačili).Vrata od stana često su otvorena i nikako ne mogu izbjeći neugodni miris koji se odatle širi haustorom. Podsjeća na neku vrstu onih zalivenih kolača, poput hormašica ili možda sredstvo za čišćenje.Slično njoj, na prvom katu stanuje gospođa Č., također muslimanka. Ona s vremena na vrijeme donese u foliju umotan tanjur hormašica koje su tvrđe od kamena. Njezin pas svako malo zalaje iza vrata kad skuži da je netko u haustoru. U vrijeme parenja dovodi druge pse da ih jebe, pa onda noće u haustoru i isti se pretvori u fucking pseći bordel.Stara se pravi da ne kuži i svaki ga dan uredno šeće po tratini ispred zgrade. Trebalo bi joj dati zlatnu medalju jer se jedina stara za malu livadu i čupave goleme oleandere koje bi trebalo posjeći ali je ljudima lijeno dignuti dupe za opće dobro. Ispod mene stanuje gospođa R., udovica i intelektualka prijeratnog kova. Njezin stan je kombinacija knjižnice i galerije umjetnina, tako da je jedina kod koje imam običaj otići na kavu. Knjige su na sve strane(između ostalog, i jedna sa Andrićevom posvetom!), a golemi regal s kućnom bibliotekom je ujedno i podest za malu izložbu keramike kojom se bavi gđa R. Trenutačno joj društvo pravi majka, u posjetu iz susjedne države.
To je ugodna stara žena čiji je benigni pristup melem za nadrkane živce stanara zgrade.S druge strane ulaza je obitelj O.(ne, nisu u rodu sa Oprah W.), gradski ljudi čija se dva sina(sportaš i menadžer/ poduzetnik/whatever) ukažu tek povremeno i sve donedavno sam imao problem s pamćenjem njoihovih imena. Bračni par L. svoj veliki stan iznajmljuje za masne pare i jedini dokaz njihova postojanja u ulazu je pločica sa imenom na poštanskom sandučiću i vratima(jedna od dvojih koja nisu blindirana-druga su moja).Mansarde su okupirale familije B. i K.
V.B., ginekolog(nadalje Pičkaroš) je umišljeni kvazivipovac kojem vlaga svako malo razjebe deku(tako ti je to druže kad gradiš gdje ne bi trebao!) i koji voli igrati tenis jer je vidio da tajkuni isto igraju tenis. A ono što je dobro za tajkune dobro je i za Pičkaroša. Njegove neodgojene kćeri nikoga ne pozdravljaju u haustoru, no to mi ne smeta jer se čovjek nauči ignorirati susjede. S druge strane mansarde je obitelj K., razmjerno simpatičan par medicinske sestre i medicinskog brata(ili što je već), koji odrađuje šihte u Sveučilišnoj birtiji da podeblja kućni budžet. Povremeno(kad nije u Gorancima)naleti na pivu i kolače iz radionice časnih sestara(najbolji u gradu). I na kraju, tu je familija B.(treća u haustoru), koju sačinjava gospodin na vrlo visokoj funkciji u gradskoj upravi i simpatična dođite-na-kavu-susjed supruga. Od njihove tri kćeri, dvije su partijanerske šminkerice, a treća će to vjerojatno postati kad odraste, samo što tatica više neće imati sadašnju plaću pa će se morati zadovoljiti s mrvicama.Tako je to sa susjedima. Neke voliš, neke ne voliš, neke izbjegavaš, neke posjećuješ. Polagano se pretvaramo u sjevernjake iako to nismo, kojima treba glasnogovornik da susjeda zovnu na kavu. Što je najgore, nisam siguran da me uopće briga...