Noću zrak miriše na lak za nokte
Mjesec ima okus beskućnikove cipele
Toči se crno staklo noći niz treperave zvijezde
Koje izlučuju asfaltni mrak
Zvučna kulisa rijeke u nabujaloj glazbi vode
Niz koju plove krhki čamci mojih misli
U nepoznate luke jutra
U daleke i nepoznate luke jutra
Noć je scenografija ženskih toaletnih stolića
I inventar nevidljivog baleta utičnica i osigurača
Svega onoga što ostaje skriveno
I zaštićeno tišinom tame i noćnih ptica
Koje se tu i tamo oglase da razbiju
Uzbudljivu koreografiju zavjesa
Diskretna tiranija oblika
U gluhoj košulji mraka
Oštri očnjaci sna svuda po tvojoj koži
U zemlji keramičkih pločica
I golih blještećih žarulja
Došlo je do pobune Liliputanaca.
Post je objavljen 16.04.2006. u 12:44 sati.