parliament

subota, 23.12.2006.

Vremenski razbojnik

Kad sam imao osamnaest godina ponekad sam razmisljao o tome sto ce biti sa mnom kad budem imao tridesetpet. Nekako je logicno da sada sa tridesetosam razmisljam sto ce biti kada budem imao pedesetpet. I sa pedesetpet covjek moze imati puno poslovnog uspjeha, pa se cak i zaljubiti, ali treba uzeti u obzir da ovo drugo najcesce izgleda veoma smijesno u tim godinama, a ono prvo je vise proizvod nekog kontinuiranog rada nego neceg sto iz vedra neba dolazi. Pretpostavljam da u tim godinama zivot nije nista vise od jednog jadnog prosjecnog OK (mozda je bolje da ovo ok napisem malim slovima). Januar postaje februar, februar mart, a mart aprilili gotovo neprimjetno, jer covjek radi, sjedi u birou, vikendom ide u setnju, s vremena na vrijeme se bavi kulinarstvom, planira godisnji odmor i svako jutro pozeli "Dobro jutro!" Udi (za prijatelje Ud) Huberu i Marku Markovicu, iako nema pojma da li je Udu ili Marku uopce dobro jutro i da li uopce zele imati dobro jutro. Zivot je (ako ga iz takta ne izbace iznenadna bolest, kriza ili nezaposlenost) rutina. Tocka.
Onda nas iznenada u decembru nesto pljesne po guzici i sjetimo se da je za nekoliko tjedana Bozic. To je i stvarna tajna vremena koje brzo istice: granica izmedju rutine i dosade. Vrijeme prolazi sporo samo onda kad covjek ima razloga da broji dane, tjedne i mjesece. Onda kada se ceka na nesto bolje, kad se u najgorem slucaju ti dani provode u bolnici, starackom domu ili zatvoru ili pak kad covjek sam stvori tapaciranu celiju od snova, neispunjenih zelja i sjecanja. Od neispunjenih zelja i sjecanja covjek moze citav jedan svijet stvoriti. Taj svijet se prilicno razlikuje od onog u kojem se fizicki zivi. Cini mi se da vecina starih ljudi i zivi samo taj imaginarni svijet i da se iz njega ni nevracaju. Nas mladje u realni svijet najcesce vrati pitanje zene ili prijatelja: "Gdje si sada odlutao?" i "Da mi je samo znati o cemu sada razmisljas.".

Ove slobodne bozicne dane cu iskoristiti da se pravo odmorim i procitam nesto. Radovat cu se, ako se moj sin obraduje poklonima ispod jelke ili krizbana (kako bi na iskvarenom njemackom rekli nasi ljudi). Sigurno cu i jedno vecer otvoriti flasu Tignanella. Onda cu, lagano opijen, zamisliti da sam vremenski razbojnik. Proci cu kroz svjetlost temporalnog transmitera i otputovati u 1968. godinu. Moze to biti i 1973., 1983. ili bilo koja godina kada vrijeme nije tako brzo prolazilo kao danas.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv