parliament

subota, 27.01.2007.

Dijamanti

07.07. prosle godine je u Cambridgeu umro Syd Barrett od posljedica dugogodisnjeg dijabetesa. Jos od ljeta 1967. Syd je bio u stanju slobodnog pada u ludilo koje je najvjerojatnije izazvano LSD-jem, a koji je Syd konzumirao u kamaikaza kolicinama. 1968. ga je i njegov maticni bend ostavio kraj puta i zamijenio ga njegovim prijateljem David Gilmourom. Syd je za zivota uspio snimiti jos dva solo albuma i to uz svesrdnu pomoc upravo Gilmoura. Nakon toga se je zauvijek povukao u svoju kucu u Cambridgeu u kojoj je ako se izuzme par bizarnih nastupa u sedamdesetim, proveo ostatak zivota. Sudbina je htjela da Syd bar financijski ostane zbrinjen i to zahvaljujuci veoma povoljnim kondicijama koje mu je EMI placala za pravo na dilanje "Pipera". Neki kazu da bi se znao ponekad provozati biciklom oko svoje kuce i da je u tim trenucima bio sretan. Nikada se nije ozenio, a njegova obitelj nikada nije javno obznanila detalje o vrsti njegovog psihickog i fizickog oboljenja. Ocijeniti Syd Barretta kao kreativnog vodju ranog Pink Floyda je podcjenjivanje. Syd je bio Pink Floyd, a na neki cudan nacin je to ostao i do svoje smrti. Iako ja prakticno snimio samo tri albuma (jedan za Floyd i dva solo), njegove kompozicije su inspirirale generacije muzicara. Evo nekoliko Sydovih dijamanata koji su mozda bili i najutjecajniji:

See Emily Play

Ova pjesma je mjesavina djecacke nevinosti i tripa na halucinogenim drogama. Psihodelicna himna i idealni lajtmotiv za Summer Of Love. Meni zvuci kao sijamski blizanac fantasticne Lennon/McCartneyeve "A Day In The Life" i uz ovu sigurno spada medju najljepse uratke psihodelicnog rocka. Sydova gitarska post-punk eksplozija napravljena jedanaest godina prije vremena. David Bowie je jednom nazvao Syda svojim najvecim uzorom, a 1973. godine je na "Pin-Ups" albumu obradio Emily.

Astronomy Domine

Prva stvar sa prvog Pink Floyd albuma. Syd je ovdje izmislio space-rock. Od Hawkwind pa do Spiritualized su svi ovako htjeli zvucati. Kazu da je Zavala iz The Mars Volta jos uvijek opsjednut ovom pjesmom.

Jugband Blues

Jedina Sydova stvar sa drugog Floyd albuma. Kaleidoskopski pogled u lomljive prostore Sydovog unutarnjeg svijeta. Pjesma u kojoj Syd najavljuje svoj oprostaj: "It´s awfully considerate of you to think of me here/And I´m most obliged to you for making it clear/ That I´m not here". Frusciante je obradio ovu stvar, a Radiohead su je malo preradili i dali joj naslov "Life In A Glasshouse".

Baby Lemonade

Pjesma objavljena 1970. godine na albumu "Barrett". Sulude stihove: "Cold iron hands clap the party of clowns outside", prati jos ludji zvuk orgulja. Da nekom mladom psihodelicaru pustite ovu stvar i pitate ga tko je izvodi, vjerojatno bi dobili odgovor kako se radi o Devendra Banhartu.

Wouldn´t You Miss Me

Treci Barrettov album "Opel" je zbirka outtakea sa prva dva albuma. Na njemu je izmedju ostalog i ovaj Sydov poziv u pomoc snimljen 1969. godine. Jako zbunjujuca balada odsvirana drhtavim rukama na akusticnoj gitari. R.E.M. su napravili jako dobru cover verziju.

Peter Jenner, koji je bio menadjer Pink Floyda, jednom je prilikom rekao o Sydu sljedece: "Kad sam u pedesetim godinama bio dijete, u Engleskoj je stalno bila magla. Sjecam se skolskog autobusa koji je necujno dolazio iz magle i opet nestajao u njoj. Syd Barrett je bio kao taj autobus."

subota, 13.01.2007.

Ground Zero

Osamdesete godine proslog stoljeca su uspjele razbiti mnoge iluzije: digitalno je bolje od analognog, Dylan ne moze snimiti losu plocu, komunizam i socijalisticko samoupravljanje ce vjecno trajati, recept za Coca Colu je nepromjenjiv… Coca Cola, hm, ta osvjezavajuca konstanta u frizideru covjecanstva. Sunce, zvijezde, mjesec, Stonesi i Coca Cola su oduvijek tu, otkad je svijeta i vijeka. Negdje sam procitao podatak da Coca Cola dnevno milijardu puta protekne kroz ljudska grla. Pice kojim se moze na trenutak ugasiti zedj. Pice dobrog okusa. Pice koje popravlja raspolozenje. Things go better with Coke-nikad neki reklamni slogan nije bio blizi istini. Savrseni proizvod kojeg je nemoguce optimirati. (OK, Cockta je bolja verzija kole od Coke, Mirzino Jato bio bolji bend od Boney M, a sarajevski Marlboro najbolji Marlboro na svijetu. Medjutim, ovi podaci su u nekim globalnim razmjerima potpuno irelevantni i mozebit vazni tek za neku drugu pricu.)
Pa eto, iako se svi slazemo da je recept za Coke bio savrsen, neki marketinski genijalac u Cocacolinom headquarteru u Atlanti je skonto plan da se napravi "New Coke". Fiasko se odigrao sredinom osamdesetih godina. Iskreno receno, ja se ne sjecam da li je nasa tadasnja socijalisticka tehnologija tako brzo reagirala i da li se ovo pice ikada pojavilo na nasem trzistu. Ja ga, uglavnom, nisam nikada kusao, ali sam nesto citao o tome. Legenda kaze da je na jednom koncertu Ramonesa Joey (koji je bio poznat kao konzument raznih opojnih sredstava, ali i iskreni obozavatelj Coca Cole), prije nego sto ce dati komandu: "4-3-2-1!", otpio gutljaj New Coke i sa gnusanjem ga ispljunuo po publici te dreknuo u mikrofon: "That´s fuckin´ Pepsi!" Ostalo je povijest. "New Coke" je postala gigantski financijski flop. Veoma brzo je povucena sa trzista, a na trziste ponovno vracena stara cola koja je krstena novim imenom "Classic Coke". Ovo "Classic" ce se vremenom suptilno izbrisati sa etikete.
Ljudi koji vjeruju u teorije zavjere ce reci kako je citava skupa akcija sa "New Coke" smisljena samo zato da bi se svijetu i gradu dokazalo kako Coke nije moguce poboljsati. Od tog momenta je Coca Cola postala sakrament, a uvodjenje nekih novih proizvoda kao sto je "Cola Light" imalo je za cilj tek obracanje specificnim grupama potrosaca koje se nisu mogle pokriti sa "Classic Coke". Najnovije prosirenje proizvodne palete ovog imperija zove se "Coke Zero". Grupa kojoj je namijenjen ovaj proizvod bez secera su sportski nastrojeni muskarci koji su svjesni kolicine kalorija koje uzimaju pijuci klasicnu kolu, a koji opet ne zele imati nista zajednicko sa feminiziranim imageom jedne "Cole Light". Etiketa "Coke Zero" je crna, izgleda elegantno i opasno. Dakle, idealno pice za tog sportski socijaliziranog muskarca koji je homofob i koji nosi u sebi iskonski strah od kastracije. To sto "Coke Zero" (zahvaljujuci kemijskom sladilu Aspartam) ima okus gotovo identican kao oni dijetalni aerobik preparati za zene, najmanje je bitno u citavoj prici. Image je bitan, zar ne? Iako je u Americi i Australiji (gdje je i snimljena ona zivcirajuca reklama sa momkom koji se penje na autobus i onda upadne u more) "Coke Zero" postala uspjesan proizvod, u staroj Evropi se vec govori o promasaju. Sigurno je da Talijani i Francuzi koji puno drze do bouqueta nece tolerirati ovu dekadenciju od umjetnog sladila. U ovim krajevima se nece tolerirati ni Zero niti Light. Basta!

p.s.
Coca Cola imprij uzvraca udarac i uskoro ce u Evropi biti lansiran novi napitak koji se zove "BlaK Coke". radi se o klasicnoj kokakoli sa ekstraktom kave. Coca-kolonijalizam be continued.

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv