parliament

četvrtak, 21.12.2006.

No Logo

Kad netko kupuje Mercedesa ili BMW-a, zna tocno sto tom kupovinom dobija. Moze se osloniti na cinjenicu da je logo ovih firmi garant za odredjeni standard i da iza tradicionalne marke stoji kvalitet i iskustvo u proizvodnji. Bavarski plavo-bijeli znak ili stutgartska trokraka zvijezda prodaju auta bez daljnjeg. Pitanje koje se meni namece je: "Da li isto tako Sony, Warner ili EMI logo prodaju glazbu?". Ako se uzme u obzir da se pod istim logom objavljuju npr. bezvremenski jazz giganti i tinejdjerski trendpop idioti, sumnjam da konzument moze bezbrizno vjerovati tradicionalnoj diskografskoj marki. Nije, dakle, nimalo cudno sto major-labelovi kod kupaca stvaraju utisak da se radi o nezasitim makroima kojima je poslovni cilj skupiti sto vise jeftinih istocnoevropskih kurvi. Ne cudi ni cinjanica da sada i americki lanci brze hrane i coffeeshopova produciraju vlastite glazbene cd-ove. Ili, koliko znam, vec se i u Hrvatskoj ustaljuje praksa da se uz novine prodaju cd-ovi, dvd-ovi i slicna sranja. Sto se mene tice, nemam nista protiv ni da Saponija Osijek prilaze cd uz svako pakovanje Likvija. Svatko od vas je dosao u situaciju da kaze ja vozim Opela ili Citroena, ali nitko nece reci da slusa Sonyja ili Warnera. Prvi znak da je auto-industrija u kiti bice kad svog cetverokotacnog ljubimca budete kupovali kod Starbucksa.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv