papercloud

Night lift up the shades
Let in the brilliant light of morning
But steady me now
For I am weak
And starving for mercy
Sleep has left me alone
To carry the weight of unraveling
It's all I can do to hang on,
To keep me from falling into old familiar shoes

la question est… koliko se moramo odgurnuti da bi bili blizu jedni drugima…
nema koristi pretvarati se u ludu koja zabavlja ine po želji… jer odigrale su misli sve uloge… od vrha do dna…hodale novim i izlizanim stubama… tek samo pokrij me dlanovima i privij uz sebe.. da ne mislim, više što bilo je… da nestane osjećaj znatne potrebe… za percepcijom svijeta zatvorenih očiju…i retrospektivnim gledanjem sumiranja trenutnih… nema smisla za prolaskom zraka kroz prste osim ako nisu topli dah usana… ili možda pak samo prolaskom jagodica prstiju kroz mekoću kose.. ostaje svijet crno-bijeli kao u starim filmovima.. doći će boje tek kad prazni trenuci ne ukradu svaki minut sna… tražim svoju ''eva-u cassidy'' za sviranje …s pravim ''outfitom''.. te baš sitnim, bitnim riječima za upotpuniti… kad dovoljan je samo zvuk i tren da vrati onaj nezamjenjiv osjećaj… kad tuđi dah nije samo dovoljan per se.. već je tu za obostrano disanje… i ne mijenjaš ga…

Krenuti i onda zastati… upiti osjećaje, misli… držati na distanci.. daleko od sebe…jer smo greške… koje svijetle u mraku…

biti falš… otjerati od sebe… utvrdih to znanje dobro.. još uvijek vidim trag… ali… ipak želim držati… biti bliže, toplo, nježno, grubo i mekano…da li izgubiti engram tjeranja… a ona me naučila kako… i u pravo vrijeme shvatila da se greške ne drže uz sebe… nego ih se šalje… spakira u prošlost… jer nema koristi držati uz sebe sjaj u očima…

bljesak očiju… odrazi li tugu, sreću,hladnoću ili blagost.. koja strana izvire…a piše… utkano je sve.. svaka strana prošlosti… svako zatvaranje vrata, hladno okretanje od drugih, neispunjeni snovi, svaka isplakana suza koja je dodirnula vjetar i dlan, ljubav, nemoć i strast…. sve što drugima ne utisne, a ostaje unutar mene…i blista svaka želja… ne blijedi lako.. čuva sve što je srcu drago…no … koje tipke stisnuti da se ispravi razlomljena prošlost… popraviti učinjenu štetu na naučeno, napravljeno.. da se možeš prepustiti i opustiti… gdje da srce legne…a naučeno su okovi… i ono rijetko u prošlosti… odraz … valovito more …