papercloud

Krenuti i onda zastati… upiti osjećaje, misli… držati na distanci.. daleko od sebe…jer smo greške… koje svijetle u mraku…

biti falš… otjerati od sebe… utvrdih to znanje dobro.. još uvijek vidim trag… ali… ipak želim držati… biti bliže, toplo, nježno, grubo i mekano…da li izgubiti engram tjeranja… a ona me naučila kako… i u pravo vrijeme shvatila da se greške ne drže uz sebe… nego ih se šalje… spakira u prošlost… jer nema koristi držati uz sebe sjaj u očima…

bljesak očiju… odrazi li tugu, sreću,hladnoću ili blagost.. koja strana izvire…a piše… utkano je sve.. svaka strana prošlosti… svako zatvaranje vrata, hladno okretanje od drugih, neispunjeni snovi, svaka isplakana suza koja je dodirnula vjetar i dlan, ljubav, nemoć i strast…. sve što drugima ne utisne, a ostaje unutar mene…i blista svaka želja… ne blijedi lako.. čuva sve što je srcu drago…no … koje tipke stisnuti da se ispravi razlomljena prošlost… popraviti učinjenu štetu na naučeno, napravljeno.. da se možeš prepustiti i opustiti… gdje da srce legne…a naučeno su okovi… i ono rijetko u prošlosti… odraz … valovito more …