papatači

četvrtak, 18.12.2008.

Freesome..

Gledam taj laser s Broadwaya što šara po nebu i sjetim se Batmana. Na spomen Batmana, sjetim se kako vani svijet divlja. Samo što mi nemamo takav dojam. Bijesni ljudi u divljim automobilima turiraju po centru grada. Batman to sve promatra negdje na nekoj uzvisini gdje se vidi panorama cijelog grada. U daljini planina, gore kao da je neko nehotice prosuo kantice s svjetloplavom i tamnoplavom bojom po nebu, malo magle i lagani vjetrić koji njiše grane u taktu potmulih baseva što dopiru iz klubova u starom dijelu grada. Batman je već ostario i umoran. Nekada je mogao nanjušiti zločin i sletiti se i porazbijati dolje par masnih njuški te mirne savjesti leći u krevet. S vremenom ga je to umorilo.Danas mora prisluškivati radio kanale policije nebi li ih preduhitrio. No više ni ne uspjeva to iako policajci redovito prije akcije znaju svratit do obližnje pekare opskrbit se krafnama. Pa tako Betmen danas dolazi na mjesta zločina sav zadihan i ne uspjeva doći do daha. Kao i Gospodin Policajac jer mu je treća krafna zapela u grlu. Njegov Kolega Policajac je uspio riješiti misterij dahtanja svoga kolege prije nego što je ovaj poprimio zelenu boju ( boje baš kao i džem od ananasa s natruhama kiwia koja je upotpunjavala unutrašnjost krafne kojoj je kolega policajac nekoliko sekundi ranije presudio pokušavši ugurat cijelu krafnu u usta da bi oslobodio i drugu ruku za pucanje). Za to vrijeme, okorjeli kriminalac je duž Vlaške ulice istrčavao novi svjetski rekord u disciplini 500 metara s bakinom torbicom u rukama. Kolega policajac je sjebao akciju zaboravivši da prije nego povuče otponac na svojoj Zbrojevki mora Gospodinu Okorjelom Kriminalcu (u daljnjem textu: GOK) iznijeti par upozorenja. Dakle, dvaput reći „stoj ili pucam!“ pa tek onda ako se nastavi oglušivati na ovlaštene autoritete zagrebačke noći,onda može pokušati otkinuti komadić mesa sa tijela subjekta koji je počinio prekršaj (tj. GOK-a). A kad imate krafnu u ustima (koja Vam usput rečeno zaklanja 18% horizonta)zbilja je teško privesti privesti te odbjegle sinove Zakona u okrilje Majke pravde i Tate Zatvora. Kolega policajac (ni) ove večeri to nije uspio.
Nije ni Batman. Bio je umoran. U sebi je pomislio „koga briga,jedan više ili manje,haltam ih već 15 godina pa se svejedno svaki dan stvori novih 5 budala koje zasjene apsolutno sve prethodne“. A i benzin je poskupio,a Batmobile užasno guta benzin. Da nije prošle godine prihvatio da na svoj Batmobile nosi reklamu jednog osiguravajućeg društva i jedne sportske kladionice, ne zna kako bi izdržao ovaj svakodnevni rast cijena. A i uskoro mu ističe kasko. Onaj šegrt što ga je primio pod svoje – Robi, teška je budala.
U predjelu oko struka, u dubinama njegova plašta,osjetila se vibracija. Na neonsko plavom ekranu je pisalo samo jedno ime – Robi.Mašio se mobitela jer je znao da ova budala opet nema para na mobu.
-Alo Robi,ša mai?
-Eo niš.Điram se po gradu i tražim ekscesne tipove.Ti?
-Ma tu sam na Gupčevoj zvijezdi i luftam se na noćnom povjetarcu.
-Opet nisi uspio nikog ufatit jel?

Batman je poklopio slušalicu…

četvrtak, 11.12.2008.

ula la

ima tome par mjeseci,bilo je isto ovako kasno negdje,trebao se napisati esej iz filozofije.nije nikada napisan do kraja,niti predan na uvid profesorici.nabasao sam na njega slučajno i zbilja mi je jedan od najdražih textova.podsjeća na vrijeme kad sam mogao pisati gluposti, furati svoj stil i svoje misli do krajnjih granica...jedan od posljednih textova prije nego zaplivah akademskih vodama...pa se vi jebite...

****


Postojati znači piti bez žeđi
Sartre


Živjeti znači piti iako nam je voda već do grla došla? Nismo žedni, ali pijemo jer smo pohlepna živad pa poput medvjeda taložimo zalihe masnih tvari? Pijemo kao u onom slučaju - zlu ne trebalo? Zar to nije smrtni grijeh? Prekomjernost u jelu i piću? Popio sam tolko vode da sad moram ispovjedati svoje grijehe?!
Asocijacija br. 2
Sjede Tantal i Sartre pored slavine. Tantal žedan nariče, a Sartre izvalio trbušinu od silne vode koju je popio dok bi Tantal samo za kapljicu vode ubio (ponovo). I još ga dodatno provocira halapljivo pijući vodu iako bi se svaki tren mogao rasprsnuti jer je popio cijeli jedan omanji potok.
Mene sada npr. boli grlo i žedan sam, ali ne mogu nikako piti jer mi je promjer jednjaka trenutačno zbog upale mandula jednak četvrtini promjera zaručničkog prstena. Možda je to Sartreova misao? Da treba zaliječiti prehladu?
Kao što je onome Francuzu bilo teško razmišljati o smislu života jer ga je bolio zub, tako je i meni sada teško razmišljati o gore u naslovu spomenutoj misli jer me boli grlo, našopan sam kofeinom u mjeri da mislim da ću svakoga trena hiperventilirati ili doživiti katarzu u obliku meke stolice.
Oh taj Sartre, što porijeklom je iz zemlje dobrog vina, fine salate i tamnoputih nogometaša.
Piti bez žeđi znači uživati, popiti što sve što nam život nudi na prostranome životnome stolu, od najskupljeg martinija do jeftinih floskula i light izotoničnih napitka za široku masu koprofaga. «Piti piti» rekao je i onaj glomazni Gargantua. (Jeli i on bio Francuz?)
Idemo dalje. Baumarchais, po profesiji francuski dramski pisac zapisao je "Piti bez žeđi i voditi ljubav u svako doba, to je sve, gospođo, čime se razlikujemo od životinja."
Mislim da su nam ti promoćurni Francuzi htjeli poručiti da su to stvari po kojima se razlikujemo od životinja, što nismo vođeni nagonima i biološkim porivima, svjesni svoga postojanja. Treba uživati u životu, biti svjestan svoga postojanja i koliko god nam se ponekad činilo da smo samo jedna beznačajna kap u moru ljudi, treba iskoristiti život. Da ne preživamo već da živimo. Kada osjetimo žeđ to je već znak da smo lagano dehidrirali, blagi stupanj dehidracije. Da nam se ne događa da moramo gasiti žeđ već da mi kontroliramo situaciju i pijemo kada hoćemo i koliko želimo. Da ta voda koja je simbol života, da uživamo u njoj a ne samo da je shvaćamo kao nešto nužno što nam ne pruža zadovoljstvo. Lav nakon što se obilato najeo teško da će probati još malo staviti u svoj želudac dok će npr. homo sapiens i kada mu je pun želudac probati pojesti još koji batak više. Svjestan je postojanja, svjestan je da je mogao odabrati i dijetalnu salatu…
**

Volim cugnuti. A još više uz cuganje volim pripaliti koju. Cigaretu naravno. Takav mi je i pogled na svijet. Smatram da smo svi mi duboko u duši pušači. Samo treba otkriti kakva nam cigareta paše i što volimo pušiti. Možemo pušiti javno i ne stidjeti se toga, a možemo se skrivati po šupama, skrivećki udisati otrov i kasnije ispirati ruke mirišljavim sapunom. Imali žute prste ili ih mazali mirišljavom kremom, imali zadah onoga što bi trebao biti duhan ili nam usta miriše po najnovijem orbitu, to je manje važno, svi smo mi pušači. Ja npr. volim pušiti finiji duhan, fina guza reklo bi se, tradicionalni duhan vješto upakiran u krajnje svjetlucavi modno osvješteni paketić dok je moj susjed primjerice već 50 godina odan konzervativnim hrvatskim cigaretama i starom hrvatskom duhanu - Drini. Nismo svi aktivni, ima nas i pasivnih pušača - onih što gledaju kako im cigareta dogorijeva i ne uvlače je već samo udišu njen dim, ne znaju iskoristit tu od Boga danu cigaretu. Jednog dana će cigareta kao i vode nestati. Što ćemo onda piti, pušiti?