papatači

četvrtak, 18.12.2008.

Freesome..

Gledam taj laser s Broadwaya što šara po nebu i sjetim se Batmana. Na spomen Batmana, sjetim se kako vani svijet divlja. Samo što mi nemamo takav dojam. Bijesni ljudi u divljim automobilima turiraju po centru grada. Batman to sve promatra negdje na nekoj uzvisini gdje se vidi panorama cijelog grada. U daljini planina, gore kao da je neko nehotice prosuo kantice s svjetloplavom i tamnoplavom bojom po nebu, malo magle i lagani vjetrić koji njiše grane u taktu potmulih baseva što dopiru iz klubova u starom dijelu grada. Batman je već ostario i umoran. Nekada je mogao nanjušiti zločin i sletiti se i porazbijati dolje par masnih njuški te mirne savjesti leći u krevet. S vremenom ga je to umorilo.Danas mora prisluškivati radio kanale policije nebi li ih preduhitrio. No više ni ne uspjeva to iako policajci redovito prije akcije znaju svratit do obližnje pekare opskrbit se krafnama. Pa tako Betmen danas dolazi na mjesta zločina sav zadihan i ne uspjeva doći do daha. Kao i Gospodin Policajac jer mu je treća krafna zapela u grlu. Njegov Kolega Policajac je uspio riješiti misterij dahtanja svoga kolege prije nego što je ovaj poprimio zelenu boju ( boje baš kao i džem od ananasa s natruhama kiwia koja je upotpunjavala unutrašnjost krafne kojoj je kolega policajac nekoliko sekundi ranije presudio pokušavši ugurat cijelu krafnu u usta da bi oslobodio i drugu ruku za pucanje). Za to vrijeme, okorjeli kriminalac je duž Vlaške ulice istrčavao novi svjetski rekord u disciplini 500 metara s bakinom torbicom u rukama. Kolega policajac je sjebao akciju zaboravivši da prije nego povuče otponac na svojoj Zbrojevki mora Gospodinu Okorjelom Kriminalcu (u daljnjem textu: GOK) iznijeti par upozorenja. Dakle, dvaput reći „stoj ili pucam!“ pa tek onda ako se nastavi oglušivati na ovlaštene autoritete zagrebačke noći,onda može pokušati otkinuti komadić mesa sa tijela subjekta koji je počinio prekršaj (tj. GOK-a). A kad imate krafnu u ustima (koja Vam usput rečeno zaklanja 18% horizonta)zbilja je teško privesti privesti te odbjegle sinove Zakona u okrilje Majke pravde i Tate Zatvora. Kolega policajac (ni) ove večeri to nije uspio.
Nije ni Batman. Bio je umoran. U sebi je pomislio „koga briga,jedan više ili manje,haltam ih već 15 godina pa se svejedno svaki dan stvori novih 5 budala koje zasjene apsolutno sve prethodne“. A i benzin je poskupio,a Batmobile užasno guta benzin. Da nije prošle godine prihvatio da na svoj Batmobile nosi reklamu jednog osiguravajućeg društva i jedne sportske kladionice, ne zna kako bi izdržao ovaj svakodnevni rast cijena. A i uskoro mu ističe kasko. Onaj šegrt što ga je primio pod svoje – Robi, teška je budala.
U predjelu oko struka, u dubinama njegova plašta,osjetila se vibracija. Na neonsko plavom ekranu je pisalo samo jedno ime – Robi.Mašio se mobitela jer je znao da ova budala opet nema para na mobu.
-Alo Robi,ša mai?
-Eo niš.Điram se po gradu i tražim ekscesne tipove.Ti?
-Ma tu sam na Gupčevoj zvijezdi i luftam se na noćnom povjetarcu.
-Opet nisi uspio nikog ufatit jel?

Batman je poklopio slušalicu…