papatači

subota, 21.06.2008.

I wish...

Volio bih da ovaj post nikad nisam morao pisati. Nadao sam da ću nakon cjelodnevnog ponavljanja sintetskih pitanja iz hrvatskog jezika, doći doma pijan i lud od sreće. Volio bih da se park na Tomislavovom trgu pretvorio još jednom u pijanu rulju nabijenu nacionalnim ponosom. I prije svega, volio bih dovršiti ovu svoju pripovijest prije nego sutra u novinama osvanu kvazi novinarski tekstovi i nogometne fraze tipa : «Nije htjela», «Je li sudac kriv?» ili «Trijumf navijača».
Ovo je tekma za pamćenje. I prije svega treba biti ponosan. Bez obzira na sve. Novinarski bjeloglavi supovi će doći na svoje. Kritizirati ovo i ono. Da je bilo ovako, da je bilo onako, da je moja baba muško, bila bi peder. I tu je kraj cijele priče. Da je k'o što nije.
Momcima treba čestitati što su dogurali dovde. Bez obzira na svu klasu, teško je očekivati da će mladići mogu iznijeti pobjedu nakon svega što se dogodilo, na onaj šok primljenog gola nakon što smo vodili par minuta i onda se zalomi nekakav banana centar šut i sjebe koncepciju cijelog naroda. Ne, to nije osporavanje njihovog talenta, to je jednostavno tako. Nogomet je jednostavno najnepravedniji sport na svijetu. Zato i je najpopularnija stvar na svijetu. U tome je čar.
Ostaje gorak okus, fleševi iz 98' kada smo ismo tako popušili. Jer jednostavno je to najbolja riječ. Božica Fortuna je zajebana stvar i prije svega, nepotkupljiva je. Kao i osjećaj nakon vodećeg gola. Ležiš tamo na tribinama u Tvornici i ne vjeruješ. Dvije minute kasnije, opet ne vjeruješ. Zujiš, prešetavaš se i pitaš: Zašto? Kako?
Onda se nakon penala počinju vrtiti one silne reklame i skužiš koliko ti to sve ide na kurac. A tada počne svirati iz mjuza na koju bi se inače veselio i razbacivao, sada ti idu na kurac one trebice koje hopsaju na to sve, ćagaju. Ja, emotivac kakav jesam, nemogu to probavit. Ne treba zbog svega toga proglasiti dan nacionalne žalosti, ali jednostavno skužiš koliko je to sve za kurac. Marković će dalje i dalje lešinariti, Štico će se jadat kako je jedva sredio ulaznice svojoj ženi, a manjina će i dalje pratit svaku jebenu tekmu naše repke jer se za njih neće naći karta na nekom velikom natjecanju...