papatači

utorak, 02.05.2006.

jedan nakon dužeg izbivanja...

papatač se vratio.istina bog,sav skršen i slomljen kao što to obično biva nakon dobrog provoda...zajedno s drugim papatačem i ostatkom razreda nabacili smo izlet u "Mađu" točnije Budimpeštu.a naravno,takav jedan provod zaslužuje makar post, jer to je najmanje što mogu napraviti,pa sam se odlučio za jedan hvalospjev tome događaju...
Tako blizu a tako daleko,tako slično a tako različito...zapravo, ni sam baš ne znam kako bih najbolje opisao taj narod...nisam ziher da li mi se sviđaju ili gade, da li su mi simpatični ili u najmanju ruku odvratni...Vidi se da nemaju onaj pravi balkanski štih koji svi mi posjedujemo,barem malo...
Uvijek me fascinirala ta zgrada parlamenta...velebno zdanje na obali Dunava.A i taj Dunav,ima nešto u njemu nije samo još jedna bezlična zeleno-smeđa enormna količina vode.dok gledaš te jake struje i promatraš rijeku u cjelini,kao da ima svoju neku posebnost,kao da ti priča neku priču o događajima i ljudima uz koje je proživjela sve to.od onih nomadskih šatorčića do dolaska Crvene armije i gušenja bune...
Zapravo mogao bih reći da sam se jako trovao u Budimpešti. Trovao sam se onim sokićem od hmelja iz pet-litarske limene bačve,trovao sam se onim mađarskim i austrijskim limenkama
koje smo ja i kolega papatač tako sumanuto kupovali i ispijali,trovao sam se sa četiri različite vrste pljuga,a najviše sam se trovao od onih predivnih pejzaža koji su onako stajali preda mnom i dozivali me da uživam u njima,barem još tren...
Slušajući sve te priče o nesretnim mladićima i intelektualcima koji su svoj životni plamen ugasili u Dunavu akrobatskim skokovima s mostova i razgovrajući s kolegom papatačem o tome,došli smo do zaključka da tko ne bi poželio takvu smrt?Smrt u ponosnoj rijeci u velebnom gradu...U velebnome gradu izgrađenom od novaca naših predaka...Ironija?

* * * * * * * * * * * * * * **

a sada malo o ekipi.uvijek na takvim putovanjima netko zabljesne...ove godine su to bili Big L i Vatroslav,mada još moram napomenuti da Vatroslav već drugi put (zaredom) ulazi u najuži krug onih koji su dali najveći doprinos onakvom "shock-show" kakav je bio preksinoć...Prije nego kaj počnemo moram reći da je naše pivo bolje od njihovih, mada je sinoć bila važnija kvantiteta od kvalitete.Najbolje su fešte kada je ekipa na okupu i kad vi zajedno upriličimo neki događaj.A sinoć je bilo dvostruko slavlje: Big L je napunio 17 a dinamo i teoretski potvrdio naslov prvaka...Nama i više nego dovoljno. Šerif se slistio u roku od pola sata, Bob Sapp i Big L su tu isto negdje,papatači su tukli po Gosseru i Kaiseru i sjedili na klupicama jer im je tjelo u potpunosti otkazalo poslušnost...Kasnije smo svratili do Team-a 69 koji su nas ugostili Pringlesima i Kringlesima i tu nas je oprala smijalica...kasnije je bila još veća smijalica jer nas je ekipa pokušala malo odvratiti od cuganja...mislim svaka im čast i slava,lijepo od njih,ali ostalo je na pokušaju...