papatači

utorak, 18.04.2006.

jedan obični post(uskrsni)

Uskrs je šmugnuo. Papanje, kuckanje, farbanje jaja (kokošjih, ne?) pa šunke..šunke u
kruhu, kuhane šunke, pečene, dimljene šunke, šunka za doručak, šunka u prolazu, šunka u
ovitku,
šunka za mamu
Šunka za tatu
šunka za laku noć.
Sad su prošlost. Dok ne uskrsnu dogodine. Trik pitanje, ko je više najebo za Uskrs:
svinjice, kokice il moja probava?
«Kad već slažeš trik pitanje, (s)laži » (Papatač, Otkrivenje)

Uskrsni blogovi.. Da, da, nevjerojatna je volja s kojom se pišu ti uskrsni blogovi.
Svak dijeli sa širokom zajednicom blogera di je bio (s familijom) s kim (hmm, familija?), šta je
vidio (uskrsnog zeku? pogađaj opet).
Negdje pročitah da blogova ima sve više al da se teško provuče neki dobar među
gomilom egotripova.
Vidite,kada bih morao nekom neupućenom objasnit šta je blog..Ima takvih, ima,
okrenite svaki kamen, prevrnite svaku bačvu, vole mračna, vlažna mjesta (pripazite, kad vas idući
put zasvrbi guzica, možda je to upravo jedan od njih). Gubim nit.
Kad bih objašnjavao
blog, rekao bih upravo to. Blog jednako samozadovoljavanje ega. Sad se bolje osjećam. Fala. I
laku noć. I
sretan Uskrs...

subota, 15.04.2006.

jedan pred-uskrsni osvrt na tjedan iza nas

Seve se i dalje reklamira po Srbiji...Nedavno je osvanuo oglas u Jutarnjem pod rubrikom „Stočarstvo“ u kojem se oglasuje neki komšija rodom tamo negdje preko Drine i kaže: „Mijenjam Cecu pevaljku za Seve jebaljku“... A ispod toga,vjerojatno isto neki komšija, kaže: „Mjenjam staklenku ajvara za kuću na Havajima“.
Čitajući dalje Jutarnji nalazim nekakav članak o sastavu zraka,zagađenju itd. Između ostaloga, piše da je kisik pronađen tek 1874. A onda mi u glavu ne ide kako su ljudi disali prije 1874.? Ko tu kome maže oči?
Neki dan smo raspravljali o žutom tisku.Koja je svrha njegovog postojanja? Pa dajte koga boli kurac što Edo Maajka kupuje stan ali neda više od 2 soma eura po kvadratu ili koliko parizera može pojest Severina? Isto tako Cicciolina se opet zalaže za mir u svijetu i poslala je skromnu ponudu Osami Bin Ladenu. Njezino tijelo za mir u svijetu...Skromna žena,nema šta...
Kad smo već kod žutila današnjeg sivog svijeta i slavnih izreka osoba čija se inteligencija može mjeriti sa inteligencijom konjskog izmeta,evo jedne koja mi se jako svidjela. I ne mislim da je inteligentan poput konjske balege.Ne samo zato što je pokojan, već zaista što on to ne zaslužuje. Jedanput je jedan novinar upitao slavnog igrača Manchestera Uniteda, Georgea Besta, poznatog po tome što je uživao u alkoholu i ženama te trošio enormne svote na takve zabave:
- Jeste li ikad pokušali bez žena i alkohola?
A George je na to odgovorio:
-Jesam... I bilo je to najgorih 20 minuta moga života!
George R.I.P.
I opet serem bez razloga
„Kad nemamo pisati o čemu,pišimo o ničemu“ (Papatač 13,1)

Neki dan smo na psihologiji učili kako medvjeda naučiti plesati.Ne, nije zajebancija, živa istina. Pa dobro tko je tu lud? Jesam ja budala kaj se bunim ili ću stvarno u jednome trenutku požaliti što sam se na tome satu isključio i nisam slušao, već sam se uživio u ludilo Indijanca Bromdena u „Letu preko kukavičjeg gnjezda“?
Mislim, ponekad i ja serkam bez razloga, ali ovo prelazi granice zdravog razuma. Kaj je najveća fora, predavala nam je neka mlada bolesnica sa filozofskog fakulteta kaj ima zube kao da ili se posvađala gadno sa zubarom ili ju je majka priroda opasno zajebala. Žena nam je pričala kako je imala štakora za kućnog ljubimca...pa brijem da je ona veći kreten od onih pjesnika u srednjem vijeku kaj su svršavali na žene plave kose i crnih obrva...Mora da su imali ukusa. Jebote danas takva žena ne bi mogla proć kao kanta za smeće...Na stranu njihove doprinose današnjem svijetu i sve to, bilo je fakat dobrih likova, ali većina su bili papučari koje su one trebice na dvorovima napucavale i dobro se zajebavale s njima jer nisu bili u stanju popet se na konja ili nekaj tako slično... Mislim, pjesništvo je lijepa stvar i ja ne bih pisao ovo vjerojatno danas da ne postoje pjesnici, ali ovi kreteni fakat nisu bili normalni...
Kad već rokamo po pjesncima, ne mogu a da ne opalim jednu po onim kretenima sa dalekog istoka...onim haiku kretenima. Znam da bi me bivše i sadašnje profe iz hrv razapele da pročitaju ovo,al jednostavno je to moje mišljenje. Ah da,ovi haiku kreteni...
Pa dobro koji je to vrag? Kaj oni pišu pjesme i imaju građa stihova po nekim nogometnim formacijama ili kaj? Nema veze sa zdravim razumom a ne sa pjesništvom. Ne kužim koji im je bio, kaj im se previše dizao na one gejše pa nisu bili u stanju napisat neku suvislu pjesmu ili rimu?
A i te gejše,koje su one kurac glumile okolo? inspirirale ih...moš mislit, stavljale kreč sebi na lice i jebavale se kud su stigle...
Dobro, možda nije sve tako crno,možda malo i pretjerujem ali jebiga nemrem si pomoći...I ekipa da se razumijemo, pisanje je veoma lijepa stvar ali mislim da ne treba trošiti previše riječi na ljepotu plavuša s crnim obrvama...Mislim sad je već krajnje vrijeme da prestanem srat po pjesnicima...
Da,ova stvar sa pripitomljavanjem medvjeda. Naravno da sam digao ruke od toga i stero ih sve u materinu...i onda ja ispadam buntovnik bez razloga, nisam ambiciozan i nedorastao sam izazovu koji predstavlja jedan takav zadatak....pa da sam htio pripotomljavat medvjede otišao bih u šumare a ne u gimnaziju...

P.S. neka neznalica po imenu putto je ostavio komentar, nije bitno što je pisalo, samo neka spominje imena dotičnih papatača zbog raznoraznih stvari koje su manje bitne za širu javnost...tako i tako ovo sam čitaju ljudi iz kruga ljudi koje ja znam pa nema potrebe za takvim stvarima kao što je napisao cijenjeni putto tko god on bio...

subota, 08.04.2006.

papatač broj dva se uključio u papatačarenje

Reko mi frend da neš napišem

Ne volim blogove. Blogere. Sve nešto nadobudno, nabrijano..puno mudrih misli,
znalački analiziraju taj zli i nepravedni svijet. Ah, jesenti. Teško nama .
Pa ti poetični naslovi. Kontam: moram i ja bit originalan, naslovit blog filmski (to
uvijek prolazi) " Iskupljenje u Utrinama'' ili « Dobar,loš, blogger» možda
«Kad
blogovi utihnu»..hmm, vredu, to smo rješili. Ha, naslov sam eleganto sredil.
Mudro.. O čem ću pisat? «Kad neznamo o čemu pisati, onda pišimo o ničemu» (Papatač, 13,1)

Jutro. Čim sam smaknuo krmelje z očiju, počeško se, pronjuško, plazim po podu,
napipavam trapke i iskopam malu bijelo-zlatnu kutijicu, izvor moje sreće zadnjih mjeseci. Vadim
jednu, šnjofkam, gledam ja nju (ona mene),kress, zippo pali iz prve, ahh...
Nema do Pljuge Jutarnjice.
Kad sam se oraspoložio za daljnje akcije, dižem rolete i svaćam zakaj se osjećam
tak usrano. Nevjerojatno usran dan. Kiša kenjka. Onda odem na Jutarnju Kahlicu, još jednu
radost novog dana. Pustim mjuzu, složim neki jad od sendviča (kruh s šniclom od juče ) i
meditiram kak bi bilo lepo da pogledam malo fiziku, test neki, već mi krenule suicidalne
primisli da učim..brr. Nasreću, moj dragi kompa se brine za me. Pošalje poruku da dođem čuku
prije škole malo klošarit. Ko sam ja da odbijem?
Nitko. Stojimo ko dva pokisla goluba. Kapi ledene jebene kiše mi gnjave cigaretu. Ja
sam optimistično navuko kratku majicu i prek jaknu. Čekam da sunce grane, da ispadnem
pametan u kratkim rukavima. Sad je 2 ujutro, sunce još čekam a ispo sam samo prehlađen. Mater
mu.
Uskoro je zvonilo. Počinje Škola. Neću se zamarat da izvučem nekaj zanimljivo iz
tog. Standardno dosadno. Dotegliš torbu u učionu, sjedneš, praviš se intelektualac,
cin-cin, kraj sata.Tak sedam puta s čik pauzom nakon trećeg...

Čitam svoje djelce (jutro posle) i pitam se kog ja to vučem za surlu, kog potežem za
kopito, kom bacam krafne u oči..Aka: kog ja muljam? Kao, ne volim blogove...
* * * * * * *

mada je ovo djelce doživjelo par amandmana, naš buntovnik se odvažio i probio tu barijeru koja ga je kočila da postane vrsan blogger...mislio da je svijet danas postao bogatiji za još jednog talentiranog bloggera...zapravo on je onaj neizbrušeni dijamant...svijetu preostaje samo da tek ugleda onaj pravi sjaj....

Vaši papatači

petak, 07.04.2006.

neka pametna misao...

uvijek je najteži početak...kako meni tako svima...pa se izmotavamo ne bi li nešto nasrali a fakat više nemamo ništa pa se vrtimo u krug,poput ringišpila...blejim kao tele u zid i slušam balaševića koji u meni sada postao idol...on je čovjek kojem se divim jer je uspio a nije bedevija poput seve...čovjek nema završenu srednju školu koja je danas u očima mnogih ljudi postala mjerilo vrijednosti čovjeka a uspio je bez mućki i ostalih sranja kakvim se danas postaje dobar...a on je vraški dobar...a zapravo se čini vrlo jednostavno...pišeš ono što misliš, što osjećaš, što prolažiš, priče iz života koje čuješ na ulici i nabaciš nekakav prikladan ritam i postao si car...da, fakat se čini jednostavno...
često uhvatim sebe kako zujim okolo po sobi i pronalazim sebe u balaševiću...kao i neki moji kompići...i u meni se bude sjećanja...i ona tužna i ona vesela... ona zbog kojih ti je toplo unutra i ona kada nastaje gorčina u tebi kada ih se sjetiš...i između fleševa dobrih i loših uspomena,omeđen sa 4 zida gledam u daljinu svojeg života...sjećanje na budućnost
i onda u winampu zasvira "drago mi je zbog mog starog"...sasvim neočekivano trgne me iz jedne dimenzije sjećanja i prebaci me u drugu dimenziju zvanu razmišljanje...ovo je pjesma za jednog mog druga...poput balaševića i on je vraški dobar u onome čime se bavi...možda je većini ljudi debilno to.100 metara u dužinu,50 u širinu zelenog tepiha na kojem se 22 budale klate ne bi li ubacili loptu u nekakav metalni okvir 7 metra dug i 2 visok...a okolo nabrijana, pijana i nadroksana škvadra dere se iz petnih žila i nastaje grotlo...atmosfera se zahuktava,zrak postaje težak i suh kako zbog dimnih bombi tako i zbog napetosti i neizvjesnosti u zraku...vjetar puše ali ekipa postaje sve luđa, atmosfera sve užarenija, sve je toplije...tisuće budala dišu kao jedno, barem na tren svi oni postaju cjelina koja ima isti cilj...i onda pred 50 000 ljudi, baš ste vi jedna od 22 znojne budale koja je ubacila kožnu kuglu napuhanu zrakom u onaj okvir...i nastaje ekstaza,postajete junaci u očima malog petogodišnjaka kojeg tata danas odveo na utakmicu i rekao da se tu događaju spektakularne stvari...a isto tako junak ste u očima svih prosječnih ljudi koji su se okupili taj dan,svim nezaposlenima i nesretnim ljudima,svim tinejdžerima,svim penzićima,čak i onomu invalidu koji je pored terena i koji je svoje noge dao ne bi li mi danas gledali ovo pod pokroviteljstvom hrvatskog nogometnog saveza a ne nekog drugog...svima njima ste podarili trenutak sreće,trenutak zbog kojeg su zaboravili na svoje probleme i na tmuran svijet koji ih okružuje, podarili ste im ono što im fali...onaj sjaj u očima koji osoba ima kada je sretna...a vi u onakvoj ekstazi trčite prema njima,najrađe bi iskočili iz kože zbog prepljavljenosti osjećajima koji nastaje u vama...i trčite i trčite prema onoj najglasnijoj tribini i dižete ruke širom u zrak...a oko vas lomljava i čini se kao ogromna nakupina neartikuliranih glasova...10-orica ostalih znojnih budala u istoj obleki stiže vas i grli...a onda odjedanput kao da je netko pritisnuo nekakav prekidač i prekinuo sve neartikulirane glasove i čujete skandiranje iz petnih žila tisuće i tisuće budala koje su večeras došle tu s vama prisustvovati ovoj budalaštini na zelenom tepihu...i prepljavuje vas ponos i ganuti ste i o ovome trenutku ste sanjali od djetinjstva...svjesni da za par sati slijedi povratak u surovu stvarnost...ali ne još,još par trenuataka ću uživati u ovome trenutku...samo probajte dočarati taj trenutak.
i sve bih dao da jedanput budem ta budala u dresu koja trči po travi i urla je jer pred tisućama i tisućama ljudi postao netko i nešto i podario svima njima trenutak radosti...volio bih više od svega da to doživim...i onda mogu sretan umrijeti...
i sad nadam se bar nekim ljudima jasno zašto volimo nogomet (čitaj: najvažniju sporednu stvar na svijetu)...da, volio bih više od svega biti upravo ta budala...

četvrtak, 06.04.2006.

Prvi pokušaj komunikacije sa ostalim buntovnicima današnjice...

za sve ljude koji se bore s vjetrenjačama danas.za sve ljude koji se osjećaju glupo kada uče što se događa u trećoj fugi u c-molu ili gdje koji samoglasnik u grlu nastaje.za sve one revoltirane i sve buntovnike današnjice.za sve one koji sebe pronalaze u pjesmama balaševića,štulića i drugih idola prošlosti i sadašnjosti...čudan je to osjećaj kad slušajući pjesmu nailazite na stvari s kojima se vi trenutno borite i vrtite je i vrtite iznova...svaki od nas pronalazi sebe ili druge osobe u pjesmama.sada kako kome drago.mada je mala vjerojatnost da ćete pronaći sebe u "štikli" i takvim sličnim otpacima koje neprestano lansira današnja estrada...zapravo, koliko god je ta žena sramota za nas, mislim da bi trebalo ženi iskreno čestitati. Pružiti joj ruku i iskreno čestitati. Jer koliko god žena bila beštija itd.; treba se diviti kako žena uspjeva to postići. Plasirala se na Eurosong (mada je i ostala konkurencija boli glava) sa pjesmom koja je više kao neki hvalospjev prehrambenim namirnicama primjerice salama,paprika a ne pjesma ali šta tu je...I dobila je Porin i sudjelovala u kazališnim predstavama, sada se sprema za srpska filma platna, bila je čak i Kraljica Torcide, spavala u Cecinoj kući, njezin kućni video uradak ima više od 4 milijuna ljudi u svojim domovima...poprilično impresivno za jednu bedeviju,ali žena se snašla...i to joj nitko ne može osporit...
A najtužnije u svemu tome što su danas takvi ljudi sinonim za uspješnost i čine kremu hrvatskoga društva...nabijem ja tu kremu

Ameba i euglena i tu i tamo braco

Jučer sam saznala predobru vijest.Bivši mi je sa mojom glupačom iz osnovne. Sad sam sa Amebom i jadamo se, mi bi dečka.Zašto? Ne znamo. Svi su u nekim parovima, a moj bivši,što je najgore, ful si paše sa tim majmunom. Evo priča o majmunu:
Prvi spoj majmuna i mog frenda je završio tako da se ona popela na drvo iz čista mira, a moj frend da ne ispadne papak krenuo je za njom, ali mu to baš nije pošlo za rukom, nije mogao do prve grane. Od tada smo ju nudili bananama. I sad je majmun s mojim bivšim filozofom. A ja sam i dalje sama i jadam se sa Amebom i pušimo pred otvorenim prozorom. Moj bivši je idiot, ne samo zbog majmuna. Sadašnja cura mog bivšeg je LAKA cura.Pozdrav braci uz veliki osmijeh bez zuba. Neka bivši ostanu bivši, a mi idemo na jutarnji seks same sa sobom…. Spušili smo soma kuna na kladionici, no prošli tjedan smo dobili 7. Nismo li legende?!