|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
09.11.2006., četvrtak
Kad ne bude krava, neće biti ni leptira
Opstanak stočarstva na selu ovisi o motivaciji mladih ljudi da se bave tom zahtjevnom proizvodnjom. Uzgoj goveda nije samo proizvodnja, to je zapravo način života na koji se mlad čovjek mora odlučiti. Sve mjere, potezi i aktivnosti nadležnih institucija u poljoprivredi moraju bezrezervno poticati i snažno motivirati mlade ljude na selu da se ozbiljno i stručne bave temeljnom poljoprivrednom proizvodnjom. 0 mladim ljudima ovisi buduća kvaliteta života na selu, a u Hrvatskoj na selu živi 42% stanovništva.
Uzgoj goveda u Hrvatskoj velikim se dijelom odvija na malim seoskim gospodarstvima, a uzgajivači su u prosjeku stariji ljudi. Mladi ljudi na selu sve se teže odlučuju posvetiti poljoprivredi osobito proizvodnji mlijeka koja je realno i najzahtjevnija. Rezultat je to vrlo lošeg odnosa cjelokupnog društva prema poljoprivredi i životu na selu.
Nedavno je u središnjem Dnevniku izrečena jedna zastrašujuća rečenica koja oslikava opći pogled društva na selo i život na selu, a glasila je otprilike ovako: „... selo je u Hrvatskoj zapušteno, siromašno i s pretežito starim ljudima...". Tako nešto mora dirnuti i zabrinuti svakoga tko imalo razmišlja o budućnosti Lijepe naše, jer standard i kvaliteta života u našoj zemlji umnogome ovisi i ovisit će upravo o napučenosti seoskog prostora domaćim stanovništvom.
U našoj zemlji 42% stanovništva živi na selu, u Sloveniji čak 50%, u Austriji 40%.
Ekonomije ovih zemalja najviše se oslanjaju na seoski (ruralni) prostor, dakle na poljoprivredu
i turizam, pa je izuzetno važno kako se na selu živi i kako je uređen taj prostor.
Nedavno je održan jedan dličan okrugli stol pod nazivom „Kad ne bude krava, neće biti ni leptira", čija je poruka da seoski prostor ugodnim za život čini i stoka, a najviše krave. One se ponegdje nazivaju i najboljim „komunalnim redarima" jer održavaju poljoprivredne površine obrađenima, livade pokošenima, pašnjake popasenima. Gdje nema krava, zemljište je zapušteno, zaraslo u šikaru, ljudi odlaze sa sela, a seoski prostor postaje neatraktivan za bilo koga, a kamoli za ozbiljan turizam.
|
|
|
