|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
19.07.2006., srijeda
Rasprodaja krava u Posavini
 Idiličan, neuobičajen i rijedak prizor s đermom i kravama na pašnjaku zatekli smo u novogradiškoj Posavini. Pašnjak Iva kod Gorica nekada je bio prepun krava, konja i svinja. Sreli smo ondje Josipa Sekulića iz Visoke Grede. Čuvao je tridesetak svojih i krave mještanina Mate Blažekovića. Kaže da su jedini ostali u selu s više krava. Oni koji su imali jednu ili dvije krave, prodali su ih jer nemaju kome prodati mlijeko. Nezadovoljan, kazuje da su ljudi poslije Domovinskog rata nagovarani da uzimaju krave, a sada se zakidaju na poticajima i cijeni mlijeka.
Za litru mlijeka dobije se od dvije do tri kune, i to s premijom. Nekada se u mlijeku tražila masnoća, a sada se traži dlaka u jajetu. Oni koji imaju jednu, dvije ili tri krave imaju i problem što su mali proizvođači i što od njih nitko ne želi kupovati mlijeko. Prisiljeni su prodati krave. Prošle je godine na Ivi bilo pedesetak krava iz sela. Osim naših u selu ima još nekoliko krava koje vlasnici ne žele tjerati na pašnjak. U Savskom Boku ima također nekoliko krava i ljudi mlijeko dovoze u Visoku Gredu jer Vindija, koja otkupljuje mlijeko, zbog male količine mlijeka ne ide u to selo. Ljudi su u problemima jer su podizali kredite. Poslije Domovinskog rata nagovarali su ih da uzmu krave, a sada nemaju kamo s mlijekom.
Da bi se održao uzgoj krava, potrebno je redovito isplaćivati poticaje za krave i telce i na vrijeme plaćati mlijeko priča Josip Sekulić. Josip Sekulić i sin Goran prošle su godine imali 24 krave. Tri su im uginule, i to one, kako kaže Stjepan, koje nisu bile osigurane, pa su imali veliku štetu. Dodaje kako puno rade da bi pribavili hranu za krave i za bikove koje tove. Ustanu se u 5 i rade do 22 sata.
Franjo SAMARDŽIĆ
|
|
|
