Idiličan, neuobičajen i rijedak prizor s đermom i kravama na pašnjaku zatekli smo u novogradiškoj Posavini. Pašnjak Iva kod Gorica nekada je bio prepun krava, konja i svinja. Sreli smo ondje Josipa Sekulića iz Visoke Grede. Čuvao je tridesetak svojih i krave mještanina Mate Blažekovića. Kaže da su jedini ostali u selu s više krava. Oni koji su imali jednu ili dvije krave, prodali su ih jer nemaju kome prodati mlijeko. Nezadovoljan, kazuje da su ljudi poslije Domovinskog rata nagovarani da uzimaju krave, a sada se zakidaju na poticajima i cijeni mlijeka.
Za litru mlijeka dobije se od dvije do tri kune, i to s premijom. Nekada se u mlijeku tražila masnoća, a sada se traži dlaka u jajetu. Oni koji imaju jednu, dvije ili tri krave imaju i problem što su mali proizvođači i što od njih nitko ne želi kupovati mlijeko. Prisiljeni su prodati krave. Prošle je godine na Ivi bilo pedesetak krava iz sela. Osim naših u selu ima još nekoliko krava koje vlasnici ne žele tjerati na pašnjak. U Savskom Boku ima također nekoliko krava i ljudi mlijeko dovoze u Visoku Gredu jer Vindija, koja otkupljuje mlijeko, zbog male količine mlijeka ne ide u to selo. Ljudi su u problemima jer su podizali kredite. Poslije Domovinskog rata nagovarali su ih da uzmu krave, a sada nemaju kamo s mlijekom.
Da bi se održao uzgoj krava, potrebno je redovito isplaćivati poticaje za krave i telce i na vrijeme plaćati mlijeko priča Josip Sekulić. Josip Sekulić i sin Goran prošle su godine imali 24 krave. Tri su im uginule, i to one, kako kaže Stjepan, koje nisu bile osigurane, pa su imali veliku štetu. Dodaje kako puno rade da bi pribavili hranu za krave i za bikove koje tove. Ustanu se u 5 i rade do 22 sata. Franjo SAMARDŽIĆ