O životu, i svemu oko njega...

četvrtak, 24.04.2008.

Oh, kako je to kad više nemaš 10...

Dugo me nije bilo... Na poslu sam, razmišljam malo o svemu, svom životu, Njemu i svemu što mi je život u ove 21 godine donio... Donio mi je puno smijeha i radosti, puno lijepih uspomena iz djetinjstva.. Sjećam se, kad sam bila mala, jedva sam čekala prve kiše u jesen i one na proljeće kako bi ja, sestra i tata mogli u šparoge, ili gljive, ovisi o sezoni... Inače, odrasla sam u gradiću, 12 km od Poreča, u raju na zemlji...Višnjan Oko nas same šume, polja, i dolci ( tako smo mi zvali udoline u kojima je uvijek raslo brdo visibaba)... Nadam se da vam se sviđa... Dakle, bio je to stvarno raj na zemlji... Svi smo imali tako lijepo djetinjstvo, tako normalno i bezbrižno... Po cijele smo dane bili na našem igralištu, igrali nogomet, lovice, šćinke ( iliti pikule), kad je bilo jako toplo išli bi u šumu brati ljubičice,kad bi bila kiša skrivali smo se u našim Bazama koje smo radili na drvima... imali smo mi sve obloženo na tom drvu, daskama i čavlima... jednom smo pokušali napraviti i kućicu od kamenja, pa kad smo skužili da bi to sve moglo popadati po nama i vjerojatno nas poprilično ozljediti, odustali smo... Svi smo se družili zajedno, godine nam nisu bile važne, dali ja imam 9, a ti 14, bilo je potpuno nevažno.Sjećam se, imali smo 2 lokve malo iznad Višnjana i onda bi uzeli mreže za hvatati ribu i po cijele dane bi lovili vodenjake i žabe na tim lokvama, pa ih puštali, pa te iste lovili drugi dan Neznam šta me opalilo da malo pišem o tome... Vjerojatno čeznem za nekada, čeznem za onom bezbrižnošću, za onim općim blaženim neznanjem o svijetu oko mene. Nije bilo problema koliko minusa su mi odobrili, koliko si polica napravila danas, koliko benzin košta, koliko dođe novi auto, zašto ljubav toliko boli, zašto te neki ljudi toliko razočaraju, zašto neki ljudi odu s ovog svijeta, a mladi su,što su to bolesti, što je to patnja... ništa od toga mi nismo znali, znali smo samo maksimalno uživati u ovom danu, znali smo se smijati i naganjati Ninine guske i pse, znali smo se popesti na najviše drvo i ime svakog kukca koji nam doleti na rame... Ah, kako je život okrutan... Ali sada više nema toga, iz Višnjana sam odselila sa 16, ali i dalje svaki mjesec 2-3 puta idem tamo, vidim prijatelje i prijateljice... Neki su i dalje tamo, neki su se poženili, neki imaju djecu, neki su se odselili, neki su alkoholičari, neki rade, imaju svoje firme i lijepo im je, neki su na faxu...i svaki put kad sam tamo spominjemo naše djetinjstvo, i suze nam teku od smijeha... Ali dobro, neću čeznuti previše jer mi je i sada lijepo, samo sam malo starija i upoznata sa više stvari i problema ovoga života. Idem van, imam svoje prijateljice, upoznala sam toliko dobrih i dragih ljudi u Poreču, od kojih su mi neki najbolji prijatelji. Upoznala sam prve veze, prvu ljubav, prvi sex, prvi plač zbog muškarca. Upoznala sam prvo pijanstvo, prve večere sa društvom. Upoznala sam smrt i rođenje. Upoznala sam razočarenje i nevjericu, bijes i ekstazu. Upoznala sam nove gradove, kulture, nove zemlje vidjela, novu hranu jela. Pa u Poreču sam upoznala i Njega, svog bivšeg Dragog Ali nećemo sada o njemu, već o meni Sve u svemu, nije život ni tako loš, pitam se što mi dalje nosi.. nadam se nešto lijepo... To je to, malo sam se olakšala sada.. Idem si popit jednu Cedevitu i vama šalje velike puse... Riječ dana: čežnja

- 11:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.04.2008.

Opet van :-)

E pa, danas idem u Rijeku... van, naravno... Pukla sam... skroz. Idemo ja, Nina i Mario... jako se veselim, neznam kako ću ići raditi sutra, ali znam da hoću... moram. Pusa svima, pa se čujemo kad se vratim... Pusaaaa!! Riječ dana: mladost

- 18:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 09.04.2008.

Koliko su izlasci potrebni jednoj dvadesetjednogodišnjakinji

Hmmm, pa da, bila sam vani... I bilo je F E N O M E N A L N O !! Izašle ja i Mico, i došle u 7 i pol doma. Ma da vam ne pričam, pre dobro je bilo... Čak sam i upoznala nekoga, ali nije mi do ničega trenutno što se ljubavi tiče, tako da mislim da će ostati na tome... Inače, radim, i provodim se sa Ninom i Mariom, jučer smo bili okolo malo, i prekjučer zaružili do 2, a ujutro svaki dan na posao ... Imam feeling kao da je sezona već naveliko počela i da ništa drugo nije bitno, samo izlasci Sutra valjda idemo u Rijeku, imamo neke frendove tamo, pa ćemo valjda ići đir, samo neznam kako ću ujutro na posao, ali nema veze, bum izdržala... Ma ljudi, mislim da sam pukla, skroz... Imam stalni feeling i potrebu za izlascima, za društvom, plesom... Svaki dan smo vani, ali SVAKI! Prije nisam bila takva, dok sam bila u vezi... mislim, izlazila bi ja, ali nikad toliko, i nikad tako hard. Nije mi onda to ni bilo potrebno, niti sam patila za izlascima, niti mi se dalo izlaziti... A sad... Posao je ok, radim i uživam u suncu... On radi, nismo se čuli uopće, ali stalno mislim na njega.... Osjećam se jača, imam vremana da posložim sve kockice i da živim normalno, mada znam da toliko izlazim da bi bila u društvu, da nisam sama, jer mi je onda koma, ali pomaže, jako, i zabavno mi je, pa kad sam s društvom manje mislim na njega... eto.. Žao mi je što nisam dugo stavila neku slikicu, ali vratila sam mu digitalni, pa dok ne kupim jedan ništa od slikica nažalost... Ljudi, idem.., Puse! Riječ dana: biznis

- 12:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 05.04.2008.

Ja idem van, eto!

20:56 Ja idem lijepo van... Obukla sam si lijepe kratke traper hlačice, ovakve debele smeđe najlonke, moje najdraže smeđe platforme ovakve, samo s punom petom, lijepu smeđu majicu i šibam! Kupile ja i Mico bocu amara , i mislim da će nam biti super! Eto, tek toliko... vama puse, a ja ideeeeeem!!!! Riječ dana: izlazak

- 20:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 04.04.2008.

Piše mi se, al ono jako...

Imam neku ludu želju da napišem nešto danas... Mada nema šta da pišem velikoga, evo malo ću o svemu. 1. čuli smo se jučer, ja i On, i stvarno smo završili sve, nema više onog nečeg što nas je spajalo,barem kod njega, jednostavno je gotovo, mislim ovaj put stvarno... On želi da budemo prijatelji, jer me ne želi izgubiti kao osobu, a ja neznam želim li to... Osjećam se kao da smo jučer prekinuli, a ne prije 3 tjedna i teško mi je jer ga volim i ne želim ga izgubiti, jednostavno ne želim... 2. posao mi je malo stao, znate već kako to ide sa osiguranjem... treba zvati, dosađivati, a ja nisam takva osoba... 3. vrijeme je ludo, malo pada kiša, malo je temp. 20 stupnjeva, neznam više šta da obučem, ili mi je hladno ili vruće, nikad taman. 4. večeras idem van, valjda ja, Lara, Mario i Mico... a u četvrtak idemo ja, Nina i Mario u Rijeku van, i jedva čekam, treba mi show, treba mi da se muvam okolo, treba mi ples i novi ljudi!! 5. Drago mi je što Bush ne dolazi u Istru 6. Sve vas volim, i cijenim svaki vaš komentar, osjećam se nekad da smo najbolji prijatelji, jer ponekad vi znate više nego ljudi u mojem nevirtualnom životu Riječ dana: završetak

- 12:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 02.04.2008.

Kakav je ovak vikend bio...

Evo i mene... Daklem, rođendan... hmm Ajmo mi jedan dan unatrag... Bio je petak, znači zadnji radni dan ( za malo nas sretnika ) Tu je večer frend priredio otvorenje njegovog novog restorana pa rekla ja Nini da bi mogle navečer na cugu... Došle mi, a kad tamo ON! Da, pggađate, bivši Dragi sjedi tamo i pijucka vinčeko. Sledila se, zaledila i otopila u ona 3 metra koliko mi je trebalo da uđem unutra. Sjeli zajedno, malo popričali, onako neobavezno o svemu i ničemu. Ja sam htjela glavom puknut u zid. Svojom. Al nisam, ipak. Šta reći, nakon nekih sat vremena otišao doma, ja ga preispitala ima li koga, kaže on da nema. Pita on mene isto, odgovor je isti i kod mene... Nakon što je on otišao ja sam popila sigurno 2 boce vina, i cijelo vrijeme pušila cigaretu za cigaretom i razmišljala o tome kako ga volim, i kako sam jadna bez njega .... Al dobro, i to je prošli. Oko 1 sam išla doma, da vam ne pričam da sam bila pijana, jako... Drugi dan se probudila, kao ptičica... dan je prošao lagano, u pripremama za rođendan, Ekipica došla oko 8, pojelo se, popilo i izašli smo van. Dobila sam psten od cura koji sam si željela, budem ga slikala pa vam ga pokažem! Da skratim priču.. Lara nas je odpilila oko 1, Mico se toliko opila da je i ona morala doma, jer bi u suprotnom zaspala na šanku A ja i Mario smo odvalili do 6 i pol ujutro u jednom kafiću, i bilo nam je super! Plesali, pjevali i smijali se ko ludi U nedjelju sam ustala u 3 popdne, opet provela cijeli dan vani, otvorio se onaj kafić s ovog posta, tako da smo se pržili na suncu kao gušteri.. I eto, vikend je bio lagano turbulentan, sad sam opet u uredu, pijem jogurt i spremam se napraviti par poziva. Dobro sam, bolje.. Jako sam zahvalna mojim prijateljima koji su uz mene, jer kad sam sama i dalje plačem. Boli me što se ne čujemo, ne vidimo, ali i to će jednom proći, i stvari će se smiriti, pa ćemo možda onda moći funkcionirati koliko toliko normalno... Ja sada idem, vama šaljem puse! Riječ dana: prsten

- 11:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.