O životu, i svemu oko njega...
srijeda, 29.10.2008.
Stranice se okreću
|
Ne osjećam se dobro... danas zapravo se osjećam totalno zgaženo... Puno se stvari desilo...neznam ni gdje bi počela. Ima li smisla uopće o tome govoriti, pisati, razmišljati. Ubio me onaj prekid, a prošlo je 7 mjeseci, a kao da je prošlo 5 minuta. Nemam volje za ničim, ništa me ne usrećuje. On ima novu curu, mislim da mu je lijepo, a ja sebično tugujem jer mu nije lijepo samnom... Ima jedna novost, koja će se, nadam se, ostvariti ubrzo. Idem na brod raditi, cruiser. Dosta mi je svega, ovog grada, ljudi, non stop ga viđam, pa se tresem, plačem i razmišljam o glupostima. Dosta mi je ove zime koja se spustila na naš grad, dosta mi je depresije i svakodnevnih rituala. Kao u nekom lošem filmu. Frend mi je na brodu, već neka 2 mjeseca, kaže da mu je super, pa sam jednu noć jednostavno i ja poželjela otići, javila se u agenciju, poslala dokumente i sada čekam. Tura bi vjerojatno bila Boston. NY, Miami, Bermuda islands... Kaže on da mu je dobro, dosta rade, ali imaju i slobodnog vremena pa odu u grad, kupaju se, izlaze. Treba mi to, očajnički mi treba nešto što bi me pokrenulo, dalo mi neki smisao. Znam da dijelom bježim od svega, ali ja na to gledam i kao na neko životno iskustvo, nove priče, nove ljude, običaje. Neka mi je, neka sam se bar trgnula. Kao da pokušavam izvući nešo pozitivno iz prekida, ali ne mogu. On mi je bio sve, ali apsolutno sve. Vidjela sam svoj život s njim, našu djecu, naše karijere, naš mir. I sve je to nestalo, a ja sam se jednostavno u svemu tome izgubila. Odjednom sam bila sama, i nisam znala funkcionirati. Više ništa nije bilo isto. Ni moja buđenja bez njega, ni moji rituali, ni moj način ramišljanja. Bila sam prazna, a i sada sam. Znam, patetično je sve to, i vjerojatno tako i zvuči, ali stvarno sam ga voljela svim srcem, i volim ga i dan danas, volim ga i previše. Ali valjda je tako trebalo biti, valjda mi je ovo škola, da se ponekad trebam skoncentrirati na sebe, na svoj život, a ne podređivati sve moje nekom drugom, tražio on to ili ne. Sad je vrijeme da se osamostalim, odem, napravim nešto od svoga života i pokušam biti sretna cura koja pršti pozitivnom energijom, kao što sam nekad bila... |
- 16:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Listopad 2008 (1) Rujan 2008 (1) Svibanj 2008 (2) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (11) Veljača 2008 (11) Siječanj 2008 (7) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O životu, ljubavi, budućnosti, kuhanju... ma o svemu pomalo.. Možete mi pisati na... azy.888@gmail.com Riječ dana: ekipa Kabulske priče Mama44 Hybrid Dalmatinsko roštiljanje Zvrk Bosnian cook ribafish Ježev blog Ribari- Bibinje Mentina Pijesak u gaćama Trbuhom za kruhom Tyche Foto ručak! Dubai Faway Amerikanac Borut i Vesna Bijeli koralj Zlatna djeva Kenguur |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||