Ratnik paorskog srca

Snijeg. naravno. Juš jučer cijeli je dan padala kiša, a danas se evo zabijelilo sve. Bljak. Nisam nimalo sretan zbog toga. Snijeg je po život opasan. Treba se dovesti po njemu do posla, pogotovu što je zimsku službu opet iznenadio i šokirao. De zamisli, snijeg pred novu godinu. otkud sad zaboga on? A da ne spominjem da je odmah hladnije, zbog većeg albeda površine. I da prokleti biciklisti uporno votze i po takovm vrmeneu, jutros je jedna kravetina zamalo podletila pod auto koji je vozio ispred mene i još je imala obraza ona se derat na njega. jebote, ajde što ugrožavaju sebe, ali odakle im pravo ugrožavati druge? I još bi ja bio kriv da autom ubijem neku takvu budalu.

Sreća pa je vikend pred nama. jest, praznični, ali što vrijedi kad nema nijednog slobodnog dana. A je se godina u tom polgedu ispoštenila. jedva čekam da prođe i samo ću joj jezik isplaziti.

Zimska idila? Zimske radosti? Neka, hvala

A za malo vedrine, evo recpeta za medeni kolač:

Potrebno je:
1 i 3/4 šalice brašna
1 žličica cimeta
1/2 žličice mljevenog đumbira
3/4 žličice soli
1 prašak za pecivo
1 šalica meda
2/3 šalice ulja
1/2 šalice jake crne kave (mi smo koristili nesicu)
2 jaja
1/4 šalice smeđeg šećera
2 žlice viskija
kalup za biskupski kruh
Pomiješati sve suhe sastojke u zdjeli. u drugoj mutiti med, kavu i ulje dok se dobro ne izmiješa. Tući jaja sa šećerom dok ne zapjene, Dodati mješavinu s medom, potom brašno, sve dobro sjediniti, pazeći da ništa ne ostane na dnu posude. Izliti u namašten i pobrašnjen kalup. peći na 170 C pla sata.potom pokriti alu-folijom , peći dok se ne počne odvajati od stijenki, još oko pola sata. Nožem odvojiti do kraja. ostaviti da se ohladi oko sat vremena, izvrnuti na tacnu.

Kolač je vlažan, sočan i ukusan, i izvrsno se čuva. naš je već preko tjedan dana, u plastičnoj foliji, kao prvog dana, ništa mu ne fali. U slast!

Ili možda 'inter festum' s obzirom da je vjerski blagdan za nama a svjetovni ispred nas. No kakogod bilo, odlučio sam da za badnjak i Božić neću paliti komp, nego se posvetiti obitelji, što sam i učinio. S ogromnim guštom smo proveli svoj mali obiteljski badnjak, s tiom što smo morali čestitati Adama i Evu jednim i drugim bakama i djedovima (nikad mira od njih) a frend ima rođendan baš na badnjak pa smo svratili i do njega, ali smo najavili da nagodinu više nećemo. tako da smo i bor kitili na badnjak navečer, kako se i priliči.
A na badnjem stolu-mediteransko-kontinentalna kombinacija: Hobotnica pečena s krumpirom uvaljanim u kukuruzno brašno i peršin, gnječeni grah posut prženim lukom, salata od crne rotkve i luka. A kolači...tri dana smo ih pekli. zato i imamo tri kolača ;o) Speculaas, pečen u četvrtak. Medeni kolač, pečen u petak, stari židovski recept, za prste polizat. A na badnjak smo jedina i ja ispekli novi kolač od badema s kremom od lješnjaka. Biskvit smo preuzeli od jedne torte, ali je krema naša kreacija. A tako je dobra da svi prste ližu i obrve dižu ;o)
U svakom slučaju obranili smo se od bakodjedaških poziva na ručak i uspjeli badnjak proslaviti u svojoj kući, po prvi put. Baš mi bilo nekako milo, ak ad je draga rekla da joj je toplo oko srca, naravno da sam pitao jel joj sisa upala u juhu. Skoro me zatukla. No ipak...prvi samosvojan božić u svom prostoru. osjećaj je neusporediv.
A za Božić je bila turneja. Istinabog, pepe je rano zaspao pa smo na ručak kod moji (hvalabogu otišli tek poslijepodne. Pa smo navečer svratili do punice na još čašu žlahtine. Sreća da se jučer nije radilo, jer nismo baš rano lijegali ovih dana. Ali takovo je vrijeme.
Petar se najeo čokolade da me sve bilo strah da će se načisto opstipirat, ali nije. očito je naslijedio moju probavu. A jučer je bio silan, poskidao je jedan po jedan sve čokoladne ukrase s drveta i pojeo ih. Srećom pa su svi ovogodišnji. Ali hobotnicu smo mu morali zamaskirati vrhnjem, nije baš sklon morskoj hrani. Nije ni mesu, ako ćemo pravo. Samo ako je mljeveno, onda može.

A pokloni? ne bi vjerovali-dobio sam sjekiru i lopatu. Sjekiru od brata, lopatu (i to pocinčanu!) od staraca. Ko vele, kad si kupio kuću, sad i radi oko nje. Pa i hoću. Al kad dođe proljeće :-) A našlo se tu i aftershejva, vina, i drugih pića. Pića nikad dosta.

U petak smo postavili i laminat, te tepih i potomku osposobili sobu za igraonicu. pa je ovih dana svoje goste mogao voditi u svoju sobu. nek se malo privikne, pa ga za rođendan kompletno preselimo.

A sada...Nova Godina. Odlučili so organizirati doček za krug užih prijatelja. Hoću reći, uži krug prijatelja. neki su prijatelji uži, neki širi, pa ne bi bio red da diskriminiramo. Sad skupljam recepte za švedski stol.

Recepte za kolače dobijete naknadno. Sad sam dežuran, pa nemam ništa od toga pri ruci.

veselo vam bilo!

Moj dilbere, kud se šećeš

Moj dilbere, kud se šećeš,
Što i mene ne povedeš?

Povedi me u čaršiju
pa me prodaj bazardžanu

Uzmi za me oku zlata
pa pozlati dvoru vrata.

Ajme!
Jučer sam se vratio kući s posla tek u sedam uvečer. Dogovorili se Najdraža i ja da ćemo obaviti šoping
ranije da ne upadamo u gužve, a trebalo je i režije platit. I tako, pokupimo se mi poslije posla, a dobro nam došlo što je pepe kod bake i dide zbog konjunktivitisa, i krenemo u banku. I stanem ja u red, posvađam se sa starčićem koji se htio ugurati prije, i onda skužim da sam karticu ostavio na poslu. Uz skidanje majki i svetaca, zaputimo se nazad do posla. Pa nazad u banku. pa me tamo bace koji tisućak u minus dok sam sve platio. Onda odemo u kaufland, ostanemo sat i nešto, ali je ovaj put ona platila, jer još nije u minusu. Onda smo otišli po sina, i usput se najeli kiselog kupusa s rebarcima. Onda smo morali svratiti do moje mame, jer ima jadna upalu grla pa smo joj odnijeli sumamed (alergična žena na penicilin). I tek smo onda stigli kući i porušili se ko drveće. Moja draga je jadna zaspala s knjigom u rukama već oko 9, i ostala na kauču do jutra, jer je nju nemoguće dozvati svijesti jednom kad zaspi. A ja sam petra spremio na spavanje, i sam riknuo oko pol 11.
Danas samo kupujemo smrekicu, i idemo kući, ona učiti, a nas dvojica peći keksiće.

Za slučaj da se ovih dana više ne javim a uzrokovano gužvom i panikom, svima vam želim sretne i vesele blagdane, Božić, Novu Godinu i sve ostalo što slavite ovih dana. Ostajte mi veselo!

E al te mačke znaju uživat. Evo, recimo moj Đuro. Samo ga gledam, razvalio se poprijeko stolice koliko je dug i širok, šapice skupio na prsa, rep visi a na licu mu takav izraz zadovoljstva da se i aj bolje osjećam kad ga gledam, i osmjeh mi sam izmili na lice. Al ne daj bože da ustanem i odem u kuhinju, recimo, napravit si cedevitu. u sekundi se čuje tup-kad pet-šest kila tresne na pod- i evo ga meni pod nogama, maše repom (stvarno!) i mudrio me gleda nakrivljene glave. Sve mu vidim u očima. 'Ideš jest, a? A da i meni daš malo? A, ne jedeš. nema veze, svejedno mi nešto daj'. Nema veze što se frtalj sata ranije naždero ko car. Zna vrag da su pileći mačji štapići na pultu, i da će dobiti ako se lijepo nasmiješi. Al nema užitka bez muke. Štapić obavezno držim negdje u visini bedra, i mora se propeti i uhvatiti ga šapama, tek ga onda dobije.
A ako sjednemo za stol, obavezno je tu kraj stola i gleda. No kućna pravila nalažu da se mačka za stolom ne hrani. ja bi mu još i dao, al ne želim ga navikavati. Srećom, petar je premali da bi skužio. A ako ne sklonimo jelo i tanjure odmah sa stola, debeli će sigurno skočiti gore, da barem poliže tanjur, ako ništa drugo. U više navrata je dobio batina i bio izbačen zbog krađe hrane, al nije mu se baš primilo.
Jednom sam ostavio otvoren prtljažnik nakon kupovine, dok sam odnosio stvari na kat, i kad sam se vratio, iz paketa pilećih zabataka falila su dva komada. Sve mi je bilo jasno. Đuro je dobio batina, a nama je par dana kasnije počelo smrditi u autu. naime, dembelan je bio sit, pa je pojeo samo jedan file, a drugi je izvukao iz omota i taj se usmrdio u prtljažniku. Trebalo je tri dana zračenja i špricanja da se smrad izgubi.
A kad mu padne na pamet da bi se mazio, uvali se, bez obzira što bi ti radio. Čitaš knjigu? Ma ne dolazi u obzir, moraš češkat mene. Čak mi je na wc-u htio skočit u krilo. Skoro sam bio u iskušenju da ga pustim da padne u školjku. Ej al bi to trka bila! Po noći se popne na krevet i uvali il meni ili dragoj na noge ili na trbuh. i en smeta mu kad se okrećemo u snu, taj se uvijek prilagodi. Znam, možda bi trebao spavat vani, al zima je pa nam žao. osim toga, strašno je čist i uredan, i kad treba kenjat, sam traži da ga se pusti na balkon, odakle silazi u dvorište, onda se vrati i grebe po staklu da ga pustimo unutra.
Ovih dana ima konjunktivitis. Kao i Petar. No s obzirom da nema zajedničkih uzročnika za ljude i pse, vjerojatno se radi o koincidenciji. pogotovu što se njih dva baš i ne vole previše.

No, druga tema. kupili smo laminat jučer, i mislim da smo super prošli. U novom salonu podova, našli smo vodootporni laminat najveće gustoće u boji mahagonija za 59 kn kvadrat. Odma smo kupili i filc, i lajsnu, samo je ona malo široka pa nisam siguran da ću ju staviti u tako malu sobu.I tepih za dječju sobu, onaj s ulicama i kućama, za igranje autićima. Sad još samo da izvadim sve neraspakirane kutije koje u toj sobi stoje i čekaju...ne znam, neka bolja vremena. I da nađem vremena za postavljanje. izgleda da će to ipak biti iza Božića.

Danas je najdulja noć u godini. To me raduje, ipak znači da su sve slijedeće tamo do iza mog rođendana sve dulje i dulje. Ima nade, ipak će i zima jednom proći. uostalom, tako je i Božić nastao, ne? Pobjeda svjetla nad tminom i tome slično. Pa, sretan vam blagdan svjetlosti.

Jučer smo opet slavili. Slavila mama rođendan (koji je danas) i slavio ja specijalizaciju (od prije 12 dana). Počeli smo u dva i nismo stali do pola sedam. Kod kuće je nekako zgodnije s ručkom nego večerom, ne moraš spremati u pol noći kad sui već crknut totalno. nego dobro. ja sam napravio pureća prsa punjena povrćem, Jedina je napravla Damice (kolač za mljac!) a mama ostalo. Pilo se crno makedonsko i bijelo domaće, nakon domaće kruške i šljive i nacističkog jegera. A bila je tu i harmonika. pa se razvezlo...od Bitole do Dalmacije, od Dubrovnika do Osika grada. Uvijek sam volio kad čika željko donese harmoniku na proslave. Onda sam znao da će biti pjesme i znao sam da će moj tata pustiti glasinu, i bit će jako veselo. i bilo je. A sad se i moj punac raspištoljio, pa stalno naručivao 'A sad za mog zeta...' 'za moju kćer'...'za priju', a pola ne zna sam pjevat. Al nema zamjerke.
A onda sam shvatio nešto što me jako rastužilo. Ti su ljudi svi sad oko 60-te. I druže se desetljećima, neki od djetinjstva. I ja sam uz njih naučio pjevati, voljeti i cijeniti narodnu i starogradsku pjesmu. A kad njih više ne bude...što onda? OK, imam ja svoje društvo, i mi zapjevamo, al kad pjevamo, to su sve stvari debelo mlađe od nas. Đole, čorba, đavoli, film, kazalište...a nitko ne zna i ne pjeva sevdalinke. Ili starogradske. ili 'Bitola, moj roden grad'. Ostat će mi samo da pjevam sam sebi, po mogućnosti pod tuem da me nitko ne čuje. Tko će tad znati koji je drugi stih od 'i sinoć sam tero kera po osiku gradu'?
Bit će da imam staru dušu. Izvinte me. Taki sam kaki sam. A danas me boli glava pa valjda malo i baljezgam. ne zamjerte.

Milovo sam garave i plave
Dosta cura za života svog,
al ko tebe još nijednu tako,
curo draga iz sokaka mog.

Zbog tebe sam tarabe preskako,
po baštenski' skrivao se puti'
i kad jasmin i kad dunja miri,
i kad lišće opada i žuti.

Tebi curo dolazio kradom
pokraj straže oca ti i majke
kruhom mamih lajavog šarova
ne bil mogo tvom prozoru doć'

Još i danas stalno na te mislim
željan ostah zagrljaja tvog...
zaboravit te ne mogu nikad,
curo draga iz sokaka mog.

Ivo Kozarac

Osjećam se dobro. Ništa čudno, reći ćete. E pa...meni pomalo i je. U stvari osjećam se toliko dobro i tako sretan kako već dugo nisam. Riješio sam se goleme brige. Imam obitelj kakvu se samo poželjeti može. Imam dobar osao i svoj krov nad glavom. imam slobodnog vremena samo za sebe. Nitko me ne zajebava, nitko me ne vuče za nos. Pa i trebaš se osjećati dobro, reći ćete. je, i trebam. Samo sam taj osjećaj zadnji put osjetio tako davno da sam već zaboravio kako je to. Evo, sad je nedjelja poslijepodne. ja sam na poslu. umjesto da sam kod kuće sa svojom obitelji. Ali sutra je novi dan, sutra ću opet biti s njima, igrat ću se sa svojim sinom, kuhat ću ženici ručak, s obzirom da sam sutra slobodan, ići ću u kupovinu. I kako da ne budem zadovoljan?
Ovih sam mjeseci znao biti tako živčan i izvan sebe da je to bilo strašno za vidjeti. Divim se svojoj bližoj okolini, kako su izdržali sa mnom sve te dane. A sad me ispunio mir, osjećam se kao zen budist koji je dioživio prosvjetljenje, onako iznenada. U biti, sve nešto razmišljam, morat ću sutra nešto napraviti da barem komadić svog zadovoljstva prenesem dalje. Ubaciti 100 kuna u kasicu crvenog križa. Ili naći nekog prosjaka i pokloniti mu svoje rukavice. nešto. ne znam. šteta da ovako dobar osjećaj propadne.

Moram svu tu pozitivnu energiju usmjeriti u nešto. S obzirom da sam od staraca dobio nešto novaca kao nagradu za ispit, sutra ću otići i napokon kupiti laminat za dječju sobu. S obzirom na napredak tehnologije, ovaj suvremeni laminat mogu i sam postaviti, što je deset kvadrata. I tako ću svom malom ponosu moći pokloniti vlastitu sobu za božić :-) A osim toga, imat ću kamo skloniti sve one igračke iz dnevne sobe.

I još nešto. Odlučio sam da više neću pisati o politici. Uvijek se na to nakače nekakvi tipovi koji smatraju da čovjek nema pravo na svoje mišljenje, koji će te nazvati izdajicom i nehrvatom ako ne razmišljaš kao oni, a onda zamuknu kad se ispostavi da dvije trećine hrvatske ne misli kao oni. Zamisli, dvije trećine naroda izdajnici. 8-( Tolerancija i demokracija. je, da ne bi.

Nego, jel zna netko di je nestala ptica trkačica? jedan od najboljih blogova, a ne piše ga više. :-(

Evo, slušao sam mp3 u autu, naišla poluuspavanka i ja se sjetio Tije. Tko zna zašto, al eto danas joj posvećujem ovu pjesmu.

Poluuspavanka

Hej, otkači šlepove!
Nanišani jutro i pusti tu stvar neka klizi.
Postoje kod Amera reči za to:
"Take it easy", lutko lepa,
zrela se breskva nebom cepa.

U kosu me zadeni,
k'o malenu sedefnu šnalu me skri iza temena.
Svi satovi svemira žure,
mi imamo vremena, puna kapa.
Noć i nas dvoje, stara klapa.

Nije ovo uspavanka,
pesma gnjavanka,
buenas noches ciquita,
to smo smislili vrag i ja,
to je magija,
tajni prolaz kroz noć.

Baš polaze galije
do vina i maslina,
'ajmo malo na jug Italije,
zatvori oči...

U tajnoj sam misiji!
Moj dom je tek maleni svitac na nebeskoj pučini
a ja sam na ovoj planeti
da sretnom te učinim, spavaj samo.
Ne znaju oni šta mi znamo.

Nije ovo sweet baby dream,
glupi evergreen,
nema ljutnje Sinatra.
Ova pesma te voli sva,
to je molitva
za još jedan lep san.

O, ne boj se granica i naslovnih stranica,
nema tih glupih stanica
na putu do jutra.

Nije ovo uspavanka,
pesma gnjavanka,
buenas noches chiquita,
to smo smislili vrag i ja,
to je magija,
tajni prolaz kroz noć.

Baš polaze galije do vina i maslina,
'ajmo malo na jug Italije,
zatvori oči...

Za ne povjerovat. Nema više učenja! nema više osjećaja krivice svaki put kad sjednem za komp ili knjigu, umjesto da uči za specijalistički. jer, ljudi moji, ovo je od prekjučer blog najmlađeg 8barem po stažu) specijalista infektologa u hrvata! Položio sam specijalistički! položio! i meni još zvuči nevjerojatno. još me progone pitanja u sred noći, scene osramoćenja sa samog ispita, dileme i problemi. ali neka, proći će. napokon se mogu psvetiti drugim stvarima, koje mi znače u životu.
A bilo je teško. Stvarno. od sedam ujutro kad sam pregledao prvog pacijenta, do 13.13. poslijepodne kad su mi rekli da izađem malo van dok se ne dogovore profe iz komisije. U par navrata sam mislio da sam gotov. na odraslim pacijentima su me izmuvali sa strogo-knjiško-formalnim uzimanjem status, ispreskakali me da sam odustao od svoje izvorne dijagnoze, koja je na kraju bila ispravna, ali dobro, dijagnoza nije uvjet za položen ispit. Al sam zato trećeg pacijenta, djetešce od godinu i pol znao jako dobro, a u teoriji sam se snašao solidno. No, kakbilo, prošao sam. Kraj je panici i luđačkom tempu. Dan pred ispit me uhvatila totalna psihoza, išao sam srat jedno deset puta, i za smirenje popio jedno 2 deci jegera kroz dan. Ali prošlo je. U ovm poslu nikad kraja učenju, ali ipak, nije isto kad mioraš biti u tijeku i kad očekuješ strogo ispitivanje. Sad dišem punim plućima.
Jučer sam se cijelo poslijepodne hrvao sa sinom po krevetu, trčali po kući, urlikali od smijeha i igrali se. Definitivno je djetetu falila roditeljska pažnja, sad moramo malo poraditi na tome.
Moja zbirka nepogledanih DVD-a je narasla na 30-tak naslova. sad to treba brzo dostići. Knjiga sam nakupovao čudo jedno, sve nepročitane, čekaju jadne na mene. Dok zemlja ne smrzne treba preštijati za cvjetnjak u dvorištu. imammalih popravaka u kući i na autu koje treba obaviti. Ima ljudi koje treba vidjeti. Roll-playinga koje treba odigrati. Šetnji uz Savu i po Dilju kad padne snijeg. Igranja s đurom. i spavanja, spavanja, spavanja. A nisam zaboravio ni Blog, kojem ću se akobogda sad malo češće vraćati.
Mislim da mi je ovo bio najkorisniji poklon za svetog nikolu. osobito što sam ga uglavnom sam zaslužio :-)