Ratnik paorskog srca

Nema više Zdenka Runjića. Umro je jučer čovjek čije pjesme pamtim kroz cijeli život, koji je rođen u istom gradu gdje i ja. Još davno, u osnovnoj školi, kad bi me pitali što slušam, rekao bih 'Olivera i Đoleta'. uglavnom sam nailazio na nerazumijevanje. Nije to bilo 'in'. Ostali su slušali Michaela Jacksona, štatijaznam, Limahla, Duran Duran i tome slično, a ja tu neke domaćice. Al nisam se dao. Čak sam u inat pričao dijalektom pohvatanim iz tih pjesama. A kasnije sam shvatio da su sve te pisme djelo jednog genijalnog čovjeka. Zdenka. Rođenog (mada slučajno) brođanina. Kroz kolike su me adolescentne depresije pronijele! kako sam samo tražio stare albume, presnimavao, kako mi se svijet otvorio kada sam došao na studij u zagreb i pronnašao stare albume Olivera u tadašnjem Jugotonu. Te sam večeri pustio kasetu prije spavanja, i kad je zasvirala Malinkonija, suze su mi same potekle.

A sad ga više nema. No ostavio je iza sebe sasvim dovoljno da ga ne zaboravimo. Nadam se samo da ću i svojoj djeci usaditi ljubav prema glazbi dovoljno jaku da i oni pjevuše 'gospojice lipo dite' dok se igraju u dvorištu.

Hvala ti, šjor Zdenko. I doviđenja.

Do sada sam nastojao držarti struku izvan bloga. Al sam se evo predomislio. A sve u nadi da ću barem malo pridonijeti racionalizaciji u društvu i zdravstvu. i da ću barem jednom u dežurstvu prošisno odspavati. Govorim uglavnom s infektološkog gledišta koje najbolje poznajem, ali pokušat ću proširiti.

Dakle, evo jedna listica:
zašto NE ići doktoru u poslijepodnevnim i večernjim satima:

1) ako imate temperaturu
-ništa što će doktor napraviti ne može promijeniti tu činjenicu. Doktori nemaju čarobni štapić Sve i da dobijete antibioptik, treba mu minimalno 24(u injekcijama) do 48 (u tabletama) sati da počne djelovati. Izuzetak: Ako uz temperaturu imate: Tresavicu (da vam zubi cvokoću), pomućenje svijesti, ekstremno jake bolove u slabinama ili trbuhu.
2)ako vas boli grlo
-boljet će vas i ujutro, išli-ne išli doktoru. ništa se bitno neće promijeniti do jutra. To nije hitno i žćivotno ugrožavajuće stanje
3) ako povraćate.
Većina crijevnih infekcija počinje s fazom povraćanja koja traje 6-12 h, potom povraćanje prestaje, počinje proljev.
Izuzetak: Ako ste jako klonuli, vrti vam se u glavi, drugim riječima ste drastično dehidrirali, a i dalje povraćate. ILI ako je povraćanje praćeno neizdrživim bolima u trbuhu.
4) Ako imate proljev
Proljevi traju nekoliko dana. Tu nema pomoći. Nikakav linex niti medicinski ugljen vam neće pomoći. Ako imate proljev uvečer, imat ćete ga i ujutro. Tada osite svom doktoru da vam da dijetu. Izuzetak: opet jaka dehidracija. mada rjeđe u ovom slučaju, jer tekućinu možete uzimati i na usta.
5.) Ako kašljete. I uz temperaturu. Do jutra ćete preživjeti. Osim ako imate i tresavicu (vidi gore).

Stvari s kojima ne treba čekati do sutra, ukratko: jako visoka temperatura (preko 39.5) s tresavicom. , Visoka temperatura s poremećajima svijesti, Jaki bolovi u trbuhu, sa ili bez povraćanja, u kom slučaju se javiti najprije kirurgu. Sve ostalo može manje više čekati do jutra. Naravno, ne govorim o stvarima tipa infarkta ili moždanog udara. To su apsolutno hitna stanja, i za njih zovite hitnu. I dakako, bilo kakav poermećaj svijesti u dijabetičara, koji može voditi bilo kojoj vrsti kome. Ne čekajte s tim.

Ako su djeca u pitanju, opet nema velike razlike. Djeca jako dobro podnose visoke temperature. Osim, dakako ako su već imala febrilne konvulzije. naravno, i vi im možete dati sirup rpotiv temperature, ili čepić, jednako kao i doktor. jedino što djeca lakše dehidriraju, pa s tim treba biti oprezan. i dakako, s poremećajima svijesti.

Ma džabe se ja trudim. opet će me dizati u tri u noći zbog nekog tko ima proljev već tri dana i 'ne može više izdržati'.

Hmph. Rođeni optimist.

Borim se evo već peti dan. S vremenom. Ova jugovina me ubija. Vučem se okolo ko slomljena mačka, jučer sam zaspo u deset navečer, žena me samo prekrila. A jutros sam se probudio s glavoboljom. I to oštrim pulsiranjem u desnoj sljepoočnici. U tramvaju sam bio ko polumrtav, i još sam ustao jednoj bakici. A u draškovićevoj sam čekao jebeni tramvaj 28 minuta!!!! AAAAA!!!! jebeni zetovski monopolisti. A plaću imaju ko ja.
No na poslu sam popio dva kafetina, i za divno čudo sad gotovo ništa ne osjećam. Osim kad naglo ustanem. Mislim da ću izdržati nekako. E da barem smrzne noćas. Ili još bolje, da me uspavaju pa probude prvog ožujka.
Stigla mi je pizza. idem jest.

Uopće nemam inspiracije. nemam pojma o čemu bih pisao. Gledam korz prozor i puštam misli da teku. Nebom šaraju oblaci, tu i tamo se među njima zaplavi. Ispred mene ravno prekrasan himalajski bor treperi na vjetru svojim dugim iglicama. fascinantan ej taj bor. Gledam ga u svakom dežurstvu. Iglice su mu dugačke skoro 20 centimetara, viseće šišarke i do 25, stablomu raste u dva podjednaka ogranka, ima pravilan oblik krošnje, i s tim padajućim iglicama izgleda totalno nestvarno. Morat ću ga slikati i stavit na blog. Hmmm...imam je već njegovih slika. Snimio sam ga valjda u svako doba dana, sa suncem u pozadini, sa suncem sa strane, u zoru, u suton, u podne...To je jedno od najljepših stabala koje sam ikad vidio.
Eto, već se osjećam bolje. ili je to od kave. Trebala su mi dva nes makijata da dođem sebi danas. Nije ovo vrijeme za nas meteoropate. jebote, nekidan je bilo 6 C ujutro, a jutros 17!! A ja u kaputu. naravno, donio sam ga na posao preko ruke.

Kupujem sinu cipele i patike. Cipele zimske, frajerske, ultramoderne, s nekakvom elastičnom vrpcom oko njih pa na čičak. 270 kuna, ali s popustom 15% na keš. A patike reebok, skuplje neg moje. koje ni nemam. Čisto mi neugodno. kad idem u trgovinu moram obut cipele na trenerku. I sve se molim da mi nitko ne pogleda obuću. A nikako da nađem neki model koji ne izgleda ko da je rađen za repere-košarkaše. Bogte, ko da trpam nogu u štrucu kruha. Fuj! neka, nada umire poslejdnja. petrove ribokice su baš zgodne. zašto nemaju taj model i za mene? Ah, blago njemu, ni ne zna kako je sretan. A i mi s njim. sad se skoro potpuno privikao na nonu/tutu/kahlicu. Samo noću nosi pelenu, i tu i tamo se upiša po danu. Ali to se sve da tolerirati. Baš je sladak kad kaže "pi-pi", a već mu gaće mokre. i ima tako nesretan izraz na licu kad to napravi. I sad ga pelena zbunjuje. kad piša u pelenu, hvata se za međunožje i sav je nesretan. Sva sreća pa je to sve skupa dobro prihvatio. Zlato tatino.

Što bi reko vitasović. Ovakvim danom stvarno nemam volje ni za što. I još ni kavu nisam dobio jutros-proklete sestre su sve popile. U potiljku mi tuče. I nemam se čemu radovati-prvi sloboddan dan mi je oonaj iza dežurstva, ponedjeljak, a tada ću vjerojatno biti slomljen i bolestan, ko iza svakog nedjeljnog dežurstva. I kiša...fuj kiša. Uh kakav sam grozan meteoropat. Najradije bih zaspao i probudio se tamo negdje 1.3. Eeeej, da mi jeeee...

Vikend, naravno.

U četvrtak smo nas troje otišli na Bundek poslije podne. Jedva sam spriječio Petra da ne zapliva onako u odjeći. Dijete obožava vodu. I kamenčiće. Još malo pa će ih naučiti i bacati u vodu :)) A tek kad je vidio patke...eeee koje oduševljenje. Čisto mi je napunilo baterije. a na povratku, kraj same kružne staze nađem na jednoj vrbi čitav žbun žutog kruha. za neupućene, radi se o vrsti gljive. I tako smo imali gljive pohane za večeru taj dan.
Sutradan su došli moji starci, a kako je najdraža radila cijeli dan, onda smo otišli u ZOO. Njih dvoje, moj brat, Petar i ja. mali je lud! Pričao je s papigama. Bile su neke lude papige koje su se uporno derale, a on im je odgovarao. tako ih dobro imitirao da su se ljudi skupili i gledali. Što je najbolje, lavovi i tigar ga uopće nisu impresionirali, nekako ih ne doživljava. manje živine su mu bile zanimljivije. I na kraju se dorikivao s jelenima. A ja sam u ZOO-u nabrao pola kile volovskog jezika (druga vrsta gljiva koja raste na stablu hrasta). Od njega sam jučer napravio rižoto. E, da najbolja je stvar bila kad smo češkali tapira iza ušiju. Em je smiješna živina, em se voli češkat. baš je bilo fora. eeej, češkaš TAPIRA!! Ludnica.
Idući dan smo odveli moje starce na Bundek, opet, i fino se našetali. I još je kao kruna svega došao jahač na kobili spletene grive i prišao nam da Pepe vidi konja izbliza. Ajme doživljaja!
Jučer je padala kiša, bilo je vrijeme rastanka, ja sam spremao ručak, pureći zabatak i rižoto od gljiva.
A dan ranije sam prvi put radio palačinke s raženim brašnom, 50:50. Njami! Baš volim kuhati.

A danas, što bi rekli u igri 'tropico', "Ugh! back to the grind!"

Kolegi je trebao idući vikenda, pa smo se tako zamijenili. I tako, danas oddežuram, i stura idem kući na duuuugački vikend ofd čak 4 dana ako računam i sutrašnji :-))). A onda je idući moj. što i nije tako strašno ako se uzme razmak u obzir. Uh, što čovjeku mogu pasti kriteriji. Još malo pa ću biti sretan zato što me ne tuku. No kakogod, danas sam se naraduio na odjelu, nadam se da neće biti puno posla u dežurstvu (jea, rajt!). Uživajte u jabukama, sutra slijedi piletina s rajčicama, maslinama i feta sirom. Toliko od mene. Nestalo mi velikih tema za pisanje. E, da sin mi je počeo kad nešto dobro napravi dizati ruke u zrak i vikati jeee! A tek mu je 19 mjeseci!!! Slatkiš mali, tako mi nedostaje. Šmrc.

Znam da svi čitate pticu trkačicu. i znam da je nedavno imala traktat o vegetarijanstvu. Al gledam jučer RTL i ono prilog s trga, kao, u ime dana zaštite životinja. I opet se javlja tko? fanatični vegetarijanci i njima slični. nitko ne spominje slonove koji će izumrijeti do kraja desetljeća ako se (krivo)lov ovako nastavi, niti sve životinje koje ubijaju da bi tašte ženetine nosile njihova krzna. Neee, nego lamentiraju nad tužnom sudbinom životinja koje će postati hrana. eeej, hrana. kad pola svijeta gladuje, oni bi još smanjili izvor proteina za čovječanstvo. pa gdje ti ljudi žive??? Odakle da nabavimo proteine i B12 ako ne iz mesa? ne može nitko nasmagat toliko sira i ne znam čega. Soju mi ne spominjite, ona je čista prijevara. Ima potpuno pogrešan omjer aminokiselina. A osim toga, tofu smrdi na govna i nema okusa. Činjenica stoji, da ljudski organizam zahtijeva proteine, da esencijalne aminokiseline ne može sam sintetizirati (zato i jesu esencijalne). Da u biljkama praktičćno uopće nema B12 vitamina, a vegani imaju sreće jer su zalihe u jetri obično dostatne za 7-8 godina, a perniciozna anemija se razvija još 3-4. Čekaj malo, čak su i čimpanze mesojedi kad god imaju priliku. Ako ne hvataju mlade babune, onda raskopavaju termitnjake zu potrazi za visokohranljivom kraljicom. zar smo mi veće krave od čimpanza?
Nisam neki mesožder, što se vidi i iz mojih recepata. Ali vjerujem u uravnoteženu prehranu. Čak mislim da ne moramo meso jesti svaki dan. 3x tjedno je sasvim dovoljno. Ali MESO MORA BITI NA STOLU.Da ne bi još zabranili klanje, pa da mi dijete dobie kwashiorkor. Ako su klaonice njima nehumane, nek mijenjau klaonički sustav, a ne boriti se protiv mesa. Da ne valja, ne bi ga jele sve civilizacije kroz cjelokupnu povijest čovječanstva.
A druga stvar, ako su životinje živa bića, zaboga to su i biljke! Možda manje svjesne, ali onda je razlika čisto kvantitativna. A kamenje baš ne možemo jesti. Uostalom, tko zna, ima i ono možda svoje midiklorijane. Pa si ti misli. baciš kamen u potok,možda si utopio nekakvog stjenovitog filozofa.
Sve u svemu, gade mi se. jedan lijepo zamišljen dan pretvore u paradu fanatizma i ignorancije. Bolje im je da se drže podalje od mene. To su oni isti koji su me proglasili 'profiterom na račun životinja' kad sam zagovarao miješanbu prehranu. E da sam barem kakav vlasnik klaonice. ne bih se mučio s budalama cijeli svoj vijek.

Opet si se našao u dnevniku. A zašto? ne zato što je lijepa jesen za šetanje po keju kraj save. niti je korzo napokon završen. Nisu ni dani Ivane, ni smotra folklora, ništa tako lijepoga. Sve one stvari zbog koji te volim, zreli vinogradi u brodskom brdu, rakija koju je tata ovaj vikend pekao, neeee...sve je palo u sjenu. a zašto?
Opet su ugasli životi. Jedan je mladić ubio oca, maćehu, pucao u glavu drugom mladom čovjeku koji se vjerojatno neće izvući. Možda je i umro, danas radim pa nisam u tijeku. da ne spominjem sve druge živote koje je obilježio zauvijek. Roditelje ranjenoga. Sestru. Prijatelje. na kraju krajeva, susjede i sve sugrađane. Kome može biti svejedno kad se mladi životi uništavaju. Nisu uništeni samo životi ubijenih i ranjenih. ne. A što je s ubojicom? Očito je da je imao problem. No problem je sigurno bio rješiv. Da se samo netko sjetio pružiti mu ruku na vrijeme. A sada? Bojims e da je kasno. zatvor, prinudno liječenje, bogtepita što sve ne. I stigma ubojice do kraja života.
Kažu, bio je branitelj, kažu bolovao je od tog zloglasnog PTSP-a. ne sumnjam. Ali je na prvom mjestu bio, i još je uvijek, mladić čiji je život upropašten.
Ne kažem da ga treba žaliti više nego one koje je pobio. dapa. Ali treba ga žaliti. Ako sada ima 29 godina, zaboga, u kojim je godinama otišao u rat? Kakve je to sve ožiljek ostavilo na njegovoj duši? prije ili kasnije morao je prepući. I sve bi vjerojatno dobro završilo da nije imao oružje. A tko ga nema u ovoj zemlji? osim mene. Mislim da nam je to najcrnje nasljeđe rata. ne mine, ne mržnja i netrpeljivost. Nego proklete gomile oružja koje leže po kućama, na dohvat djece, odraslih, ma svih. Doduše, ovo je bio plinski pištolj. Ali očito je da je i to oružje, čim ubija. na mom blogu možete pročitiati crtice iz povijesti razvoja naoružanja. Ali, neka hvala to u moju kuću. Nikada. namjeravam imati četvoro djece. I ne pada mi na pamet da negdje nađu nešto s čim će se poubijati. kad bi barem više ljudi tako razmišljalo. manje bi bilo ovakvih stvari. U mom rodnom gradu. i svim drugim rodnim gradovima.