Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao. Link je na tiskaru, koja isto propada.)
Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.
Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.
** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna
u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka
Kada gledaš kao teenager one filmove u kojima dežurni junak, često novinar ili pisac, doživljava egzistencijalnu krizu koja se manifestira kroz neobrijanost, pretjerano pijenje kave ili alkohola ili blejenje u papir, šrajb-mašinu ilitiga suvremenije monitor, propast emocionalnih veza i slično, onda si uvjeren da tebe tako nikad neće drmati. Barem se meni to tako tada činilo.
Zadnjih nekoliko tjedana patim od navedenih stvari, zapravo imam nekakav čudni spoj egzistencijalne krize, burn-outa, tj. hrvatski lijepo kazano opće premorenosti od prošloga posla koja me ovaj tjedan pospremila u krevet. Prvo sam mislio da sam u subotu pretjerao u alkoholu, ali mamurluk je bio samo početak. Usput, zagrebačke konobarice su sve gore. Kada se čovjek sjeti nekih ljepotica. :)
Zadnji put sam se ovako osjećao pred godinu dana kada me satrala ona prošlogodišnja gripa. Pokupio sam je na jednom koncertu, a počela me hvatati na svadbi mojih prijatelja, a da se ne srušim, progutao sam kutiju lekadola, kutiju medicinskog ugljena, ali svejedno sam gorio kao nakićeni bor. Još mi je samo falila zvijezda repatica posred proćelave glave. Svadba je inače bila sasvim dobra. Naravno, s takvom gripom, tjedan iza svadbe sam redovno radio, jer tko vidio ići na bolovanje u privatnom sektoru, bio je to pakleni i bolan tjedan, ali nema tu tutanj-mrdanj.
Tri jutra za redom sam obavljao neke obveze ujutro ovaj tjedan, a onda sam se srušio u krevet svaki dan. Ovo je neka gadna viroza, doslovce me boli svaki dio tijela (istr. svaki kuščić), a to što sam hodao uokolo i nakisnuo kao idiot nije pomoglo. Spavao sam nestvarno puno, nevjerojatni umor.
Unatoč navodnoj nezaposlenosti, svi me nešta traže da napišem (pro bono, naravno), tako da na lageru imam nekoliko stvari za napraviti, ali jednostavno nemam snage. Pijem jeftini instant kapučino, gutam litre čaja, sinusi me ubijaju, mišići su mi bolni kao da sam maraton trčao, ako predugo gledam u ekran, oči me počnu boliti, šmrčem kao manijak. Tipično muško ponašanje. Jeremije mi. Kme, kme, kme. Kmečim kao križanac krajinske pobjegulje i SJW-a.
Čekam da Sabor donese povećanja poticaja za samozapošljavanje, pa da krenem u tu životnu avanturu. Valjda ću se do tada dići iz kreveta i ova će viroza otići u povijesti. Ovi siječnji su stvarno grozni, ne treba čovjek biti Đorđe Balašević da to shvati.
Gledam skijaške skokove od prve polovice devedesetih. Nekada sam baš pratio veći dio utrka, sad gledam Četiri skakaonice. Gledao sam ih na Eurosportu i to prije nego što su dobili hrvatsku redakciju. Danas je Štef Balog na HTV2 opet ratovao sa činjenicama, pa mu je tako promaknula scena kada su Freitaga strpali u hitnu, jer je jadničak ljosnul i raspal se u prvoj rundi.
Po prirodi ne volim promjene, takav sam čovjek. Što se mene tiče, ja bih najradije živio u svijetu u kakvom živi Sterling Archer u prvim sezonama toga ludo smiješnog crtića. Želje su jedno, realnost su drugo.
Jedna od stvari koje volim je analogna televizija. Kako smo 2011. prešli na DVB, tko živ, tko mrtav, analogna je ostala živa kroz kabelsku televiziju. Kod mene u kvartu tu infrastrukturu ima B.net. Klasični monopol. Kao i svi korisnici B.neta, poslovanje s tim ljudima je posebni doživljaj, jel' uvijek nešto ne radi. Internetsku televiziju neću, jer je još gora nego analogna, barem kod njih.
Vrhunac bezobrazluka je micanje Eurosporta 1/2 i Discoverya, bez ikakve obavijesti, jer pristojnost i činjenica da čak su se ugovorno obvezali da 30 dana prije promjena te obavijeste tim ljudima ništa ne znači. Sad će dokoni genijalci reći da što će mi televizija u život i to još analogna, a takvima poručujem da što će im tuš, auto i antibiotici, pa nek žive u skladu s prirodom na Zavižanu, a svoje pametovanje nek si ostave bivšoj ženi i mužu, te mami i tati.
Ovaj bezobrazluk tipičan za hrvatsko poslovanje je moguć zato jer znaju da regulatorna tijela im ništa neće napraviti, da nitko drugi neće provući infrastrukturu u kvartu i da u Hrvatskoj prava pojedinaca vrijede pišljiva boba. Hoćeš prava potrošača? Odseli se u Njemačku ili u Irsku. Boli šlapa i B.net i VIP čiji je vlasnik.
Moram kupiti novi mobitel, tisućgodišnji sam korisnik VIP-a, mislim da će zbog ovoga preći kod konkurencije, dosta više bezobrazluka.
Pero Panonski, po 876. put
P.S. Htio sam nešto pisati osobno, ali ovo me baš razljutilo.
Ovo je jedan od onih blogova Faza 4. Zadnja opaska
(Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli.
Ovdje od 2004. :)
Faza 3. Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)
Faza 2. Naknadna opaska
Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017: 1X
2018: 4X
2020: 1X
2022: 2X
2023: 3X
2024: 3X),
preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))
Faza 1.
Opaska
Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.
