Korak od sna

Na početku, kao prokleti stereotip, nemam ništa protiv žena. Sada, kada sam prešao tridesetu, čini mi se da mi je baka po majci osoba koja mi je dala najviše u životu, koja mi je davala neke poticaje koje nisam dobio od roditelja i ide mi na nerve da se uopće moram opravdavati.

Ali brate, dosta feminizma. Ne bi ovo pisao da ne slušam patetičnu Maju Hrgović. Žene jesu diskriminirane, ali žene vladaju svijetom. Pogotovo u čim manje razvijenijim krajevima, gdje god je muška dominacije više je na službenoj razini razvijena, žene su moćnije, jer djeluju iza kulisa. Dakle, kao što kaže Andrea Andrassy, muški jesu nježniji spol. Evolucija je dala ženama da trpe bol (rađanje) jače od muškaraca, žene su opasnije, bolje se snalaze i uvijek mogu igrati na žensku kartu. Muška karta? Mislim, daj ajde, realno, ne ide. Muški je stvarno trpiti i šutiti.

Ono što sam shvatio u svome životu (a nažalost moram reći da sam za trideset godina previše toga vidio, ljubomoran sam na prosječnog Skandinavca, dosadni život je najveći Božji blagoslov), da žene uglavnom mlate ili krajnje nesigurni heteroseksualci koji su pokupili od svojih "divnih" očeva, ili pak latentni homoseksualci, trećeg nema. Nisam u životu opalio ženu, a bogme sam se kao teenager mlatio s muškarcima na veliko, moram reći da moji dobri muški prijatelji također nisu mlatili žene, ali i da znam dvije osobe koji to rade. Ali, život nije stereotipan, unatoč mome gornjem generaliziranju. Doduše, ja se družim sa ženama koje su odgojene tako da si nikad ne bi dopustile da ih muški mlati, da se ih ponižava, nego da su ravnopravne (nikako iste i jednake, nego ravnopravne), a moram biti iskren i reći da su to uglavnom žene odgajane od mama i tata desničara i katolika, pa ovim putem šaljem u vražju mater sve one koji tvrde da desnica ima problema sa ženama. I znam dosta ljevičara koji su dobro djecu odgojili. :)

U zadnjih dvadeset i pet godina hrvatske države, hrvatska desnica dala je premijerku i predsjednicu. Što je ljevica dala? Primitivnu muškarčinu Milanovića.

Za ravnopravnost sam bio. Uvijek i navijek. Za jednakost nisam. Treba svakome dati prostor slobode. Feminizam ne volim jer je za žensku dominaciju, jer muškost smatram nečim prljavima. Kako da budem za nešto što muškarce smatra silovateljima, patrijarhalcima i nasilnicima? A to je suvremeni feminizam. Predrag Raos je svašta nešto izgovorio o feminizmu, nije baš sve pristojno prenositi, ali da, suvremeni feminizam je nešto što ženama odmaže i napadnite me zato. Žena koja želi da je muž uzdržava i da ne mora raditi se osuđuje kao kriminalca. Znam jako dobro da nema ništa tako nesretno kao žena u kasnim tridesetima bez djeteta i muža. Osjetio na svojoj koži. Da čito, hodo. Evolucija je neviđena kučka. Nema tu političke korektnosti.

Žensko ili muško, trebaju imati pravo na pravnu sigurnost, na osobnu čast i na sigurnost života. Suvremeni svijet uništio je pravo na posao i na egzistenciju. Ne želim gledati žene jednakim sebi, jer onda bi žene izgubile draž. Želim žene vidjeti kao ravnopravne, kao nešto drugačije, kao nešto divno. Suvremeni feminizam prezentira ženu kao nešto nije. Ne zanima me žena koju vide Rada Borić ili Maja Hrgović. Takav sam. Pa nek krene hejtanje. Ekstremisti, desni ili lijevi, ne znaju voljeti, samo mrziti. Ljubav ipak nešto više vrijedi od mržnje.

Pero Panonski