Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao. Link je na tiskaru, koja isto propada.)
Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.
Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.
** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna
u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka
Svi smo putnici. Neki putuju na drugi svijet. Drugi na odmor.
Izraelci gađaju Gazu. Mrze nežidove. Svi se čude. Očito nitko nije otvorio Bibliju. I malo listao Stari zavjet. Pa onda listao Novi zavjet. Da vidi u čemu je finta, zašto je Isus toliko omražen od Židova. Arapi inače ne vole Palestince. Prozivaju i nazivaju ih Židovima i da nisu tipični Arapi. Arapska liga i ostale zemlje tuže se na Izrael jer su ih ponizili 1948. Što se tiče Palestinaca, za njih ih boli briga. Da se razumijemo, da je situacija obratna, da su Palestinci moćniji, klali bi Židove kako mogu. Tu i je tragedija Židova i Palestinaca, isti su, samo to ne vide.
U Ukrajini je također veselo. Mogu sasvim otvoreno reći da navijam za Ukrajince. Čudna vojna sila. Sastavljena od nepouzdane vojske, nabrijane policije, ponovno oživljene Narodne garde (nacionalno osviješteni dobrovoljci), oružništva, boraca Desnog sektora (nešto kao fašistička verzija HOS-a, HSP iz 1991. je spram ovih ljevičarska organizacija), stranih dobrovoljaca i plaćenika, među kojima navodno ima najviše Poljaka, ali i podosta Bjelorusa (oni koji mrze Lukašenka), ali da se nađe i hrvatskih plaćenika. S druge strane, Rusi su digli dvije ruske krajine (Lugansk, Donjeck), Krim su već otrgnuli. Inače, zapovjednika srpskih četnika u Ukrajini Bratislava Živkovića, Ukrajinci su uhvatili. Zanimljivo, srpski mediji o tome šute. Ta čudesno skrpana ukrajinska vojna sila (vojska najslabiji dio karike) nekako sređuju Ruse na istoku svoje zemlje. Pobunjenici de facto jesu dio ruskog vojnog sustava, jer tamo ratuju pripadnici specijalnih postrojbi ruskih tajnih službi (sve viđeno ovdje 1990. i 1991. kada su razni kapetani dragani i slični plaćenici SDB-a Srbije operirali po Hrvatskoj). Doduše, po svem sudeći Ukrajinci se svete s principom koji glasi "bolje da mi njih preventivno, nego da oni nas poslije". Nije da opravdam, ali znajući kako je Hrvatska izgubila vrijeme od 1990. do 1998. sastavljajući se, sasvim mi je bistro da ovi ne žele osam godina provest jebajući se sa ruskom verzijom četnika (šef vojske ruskih pobunjenika je bio stvarni četnik u RS-u). Ne smije čovjek Rusa/Srbina pustit u državu. Krene srat o fašizmu, ugroženosti i želi se odcijepiti. Pritom tebe kolje i viče da je ugrožen. Ono o čemu Moskva šuti, da su u prvoj polovici godine pobunjenici poubijali nepoznat broj Ukrajinaca. Slično kao Beograd 1991. u Hrvatskoj. Zato su Ukrajinci imaju moje simpatije. Jer ovo je skoro isto kao 1991. kod nas.
Svijet ratuje. Mi propadamo. Jedna kišna sezona dotuče proračun. Svakom je jasno da sunce i more nisu više ključ uspjeha. Specijalizirani turizam. Sjećam se kako sam još 1998. na internetu čitao nekoga Amera koji je tvrdio da ratni/vojni turizam je najbolji za Hrvatsku. Stvarno, ovdje se uvijek ratovalo. Ameri, kad imaju para i kad nije recesija, obožavaju putovat po mjestima bitaka. Mi ovdje imamo rimskih iskopina, srednjovjekovnih, novovjekovnih, ovakvih, onakvih. Ne mora sve biti vojno, ali povijesni turizam je ključ uspjeha. Po meni, od Međimurja do Iloka bi se dala stvoriti povijesna tura. Svako mjesto, npr. Đurđevac može kenjat o Turcima i kako smo ih sprašili. Npr. Pitomača je jedino mjesto na kojem se dogodila krajem 1944. jedina noćna bitka dviju konjica: crvenoarmejski smradovi vs. kozački smradovi. Vojna granica, vitezovi, Rimljani, ovo-ono. Dvorci. Ali turizam je u šapama Istrijana i Dalmatinaca. Što je razumljivo. Ali i Istra i Dalmacija su jednako pune povijesti. Slične rute se daju organizirati, npr. koliko Klis sadrži povijesti. Ali tu se mora ulagati i misliti. A u Hrvatskoj nitko to ne voli.
Dakle, u svijetu se ratuje.
U Hrvatskoj društvo i ekonomija propadaju.
Sve isto.
Samo sam ja nešto stariji, deblji, ćelaviji i ogorčeniji.
Ali hoće to od Hrvatske.
Davnoga šestoga srpnja 2004. u 15:44 ovdje sam napisao prvi post. Ne može se više naći. Kao i veći dio bloga, jer sam poludio jedne noći kada sam na više mjesta tražeći nešto za jedan seminarski rad odjednom dolazio da svojih zapisa. Ukradenih, nepotpisanih. Tekstovi stoje od siječnja 2010. do danas. Oni prije su na sigurnom. Ovo je danas 858. post.
Što reći? Prije 10 godina sam bio drugačiji čovjek. Eh, da mi je tada ovo današnje životno iskustvo. Eh da mi je danas tadašnja pamet. I tadašnji elan. I optimizam. I jedan fajterski stav. Što se desi u deset godina? Završih jedan faks. Smrdim na burzi. Za vrijeme burze popio sam skupa koliko za srednje i za studentskih dana. Imam cug za poludit. I svi oko mene cugaju. Generacije oko mojih jede nezaposlenost i alkohol. I ovim putem, svakoga tko se u komentarima usudi napisati bilo kakav komentar da bih trebao ići u biznis, prodavati jaja šišmiša, voditi turističku agenciju, kopat kanale, prostituirati se, postati diler i slično šaljem u kurac. Raduckam. Honorarčim. Volontiram. Pišem. A osjećam se nezrelo. To mi je smiješno. S 19 sam se osjećao puno zrelije, nego danas kada sam lagano uklizao u 4. desetljeće svoje egzistencije. Na jesen se vraćam u fakultetske klupe. Idem isponova. Dvije godine razlike. De facto još jedan diplomski studij. Ako to bude izvrstan prosjek, onda me puštaju na tri godine doktorata. Iznad glave mi jedan upitnik jer godinama nisam štrebao. Pogotovo jer idem u struku u koju nikad nisam imao ni na kraj pameti, ali ajmo reći, ako odigram pametno tih 5-7 godina ispred sebe, imat ću egzistenciju i bavit ću se, ipak, onim što volim i što znam. Malo mučenja i puno štreberaja dat će da u drugoj polovici života budem ipak netko i nešta. Kad sam sad gdje jesam. Nigdje. :D
10 godina bloga. Zapravo, sve je bilo blogovski u redu, do referenduma. Oni postovi oko referenduma i komentari i mržnja, to me pokolebalo. Moj stav je i tada bio da brak može biti samo između žene i muškarca, ali što ne priječi država da se urede istospolne zajednice bez posvajanja. Pod prvo, klinci će uništiti psihički i fizički djecu iz istospolnih zajednica, jer vrlo dobro pamtim odrastanje i što je razred u osnovki radio najsiromašnijoj curi i još dvojici momaka koji su kasnili u pubertetu. Djeca su nemilosrdna. Ja sam kao klinac jako puno tukao i šakama sam se izborio da ne budem žrtva. Sve me strah kako dva homoseksualca će svome klincu reći da se mlati. Plus mislim da nema gore situacije nego da dvije lezbijke odgajaju muško dijete, a bome ni žensko im ne treba dati u ruke. Hoćeš živiti u istospolnoj zajednici, živi i zaslužuješ zaštitu države jer smo Europa. Ali nema toga međunarodnoga pravnoga dokumenta (razgovarao uživo s jednim od najvećih hrvatskih pravnih stručnjaka na tu temu) koji ti garantira to i takvo pravo. A pravo na djecu još i manje. S druge strane obje strane trebaju primiriti svoje ekstremiste. Nitko nikome odraslome i punoljetnom ne može i ne smije propisivati s kim spava. Dom treba biti svetinja, privatnost osobe treba biti svetinja i osoba sigurnost treba biti svetinja. Sve je to u Hrvatskoj klimavo. Prokleta smo zemlja. I ovo je prokleto doba.
Prije deset godina je bio Sanader. Korumpiran i sposoban. Sad su Milanović i Josipović, korumpirani i nesposobni. Krasan napredak Hrvatska. Iskreno, bolje da je Nadan Vidošević postao predsjednik i da je Kosorica ostala premijer. Ali ljevičarska mržnja i zaluđenost je dovela Milanovića na vlast. Svi koji ste glasali za njega ste direktno krivi za ovaj potop Hrvatske. I da, sasvim otvoreno svaka lopovska HDZ-ova vlast je bolja od svake lopovske SDP-ovske vlasti. Glasač HDZ-a nisam, pisao puno gore stvari o HDZ-u nego o SDP-u, zato jer je HDZ bio više na vlasti, ali SDP ne vladati. Zna krasti. To zna svatko.
Prešao sam tu tekstove od 2010. Koje je to crnilo. Ono što me fascinira da od veljače 2011. se vidi da ova vlast ne valja. Ja sam nešto melankoličan.
Težak.
Naporan.
Ciničan, ironičan.
Ako ovaj blog poživi još 10 godina, nadam se da ću biti do tada zaposlen i izvan svih obrazovnih procesa. Točnije da ću biti u obrazovnom procesu, ali s druge strane.
Na kraju želim vam svima sreće, zdravlja, novca i ljubavi.
Ovo je jedan od onih blogova Faza 4. Zadnja opaska
(Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli.
Ovdje od 2004. :)
Faza 3. Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)
Faza 2. Naknadna opaska
Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017: 1X
2018: 4X
2020: 1X
2022: 2X
2023: 3X
2024: 3X),
preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))
Faza 1.
Opaska
Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.
