Korak od sna

Još i danas žive ljudi koji su uvjereni da je Isus izmišljotina. Uvijek kažem takvim samo jednu stvar, neka mi navedu ime jednog tišljara iz prvog stoljeća. Do sada, redovno, nitko mi nije dao ime takve osobe. Kršćanstvo je, kako kaže apostol Pavao, ludost.

Postoji ta neka new-age slika Isusa kao blagonaklonog šonje, napušene lijenčine koji eto je grlio drveće i svima sve tolerirao. Valjda pojedinim ljevičarima paše to, ali Isus, u ovom ljudskom vijeku je bio primarno prgavi židovski nacionalist, doduše širokog srca za svu sirotinju i za one na rubu, ali na rubu židovskog društva. Istina, Isus je blagi pastir, prkosio je društvenim normama, pa tako, primjerice bez pardona razgovara sa ženama, bilo je da riječ o prostitutki, bilo da je riječ o Samarićanki koja "živi u grijehu", bilo da podučava Mariju, sestru Lazarovu i Martinu, bilo da sa sobom u pratnji ima jednu neudanu Mariju Magdalenu ili da razgovara sa Sirofeničankom. Sirofeničanka je zanimljiva (Mk 7, 24–30; Mt 15, 21–28), jer kod Mateja Isus onako pravo nacionalistički kaže: Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova, doduše ipak joj izliječi kći.

Ako na Isusa gledamo kao na židovskog reformatora koji tumači SZ/Tanak prilično suvereno, onda vidimo jednu zanimljivu stvar. Isus olabavljava stare načine, u svemu osim u jednom, u pitanju braka. Dok je kod Židova rastava braka (možda točnije kazano muževo otpuštanje žene) nešto sasvim normalno i očekivano, pa čak i za svetog Pavla rastava je nešto postojeće, Isus zaoštrava bračne odnose i muškarac ne može za njega otpustiti ženu (Mk 10, 1–12), iako primjerice kod Mateja (19, 1–12) dopušta se rastava zbog preljuba, a Matej je "židovsko Evanđelje", pa se ne treba čuditi. Osoba koja nastrada zbog braka i bračnih pitanja je Ivan Krstitelj. Po Luki, Isusov bratić. Po Novom zavjetu, zamjerio se lokalnom vladaru Herodu Antipi, jer ga je dnevno pilio zbog braka sa svojom rođakinjom, ali ujedno i bratovom ženom. Što ovom baš nije najbolje leglo.

Kršćanstvo je od židovstva baštinilo taj jedan specifičan odnos spram familije. Od prvih dužnosnika Crkve očekivalo se da budu monogamni i stabilnim brakovima. Pavao udara svom snagom po homoseksualnim vezama, među ostalim stvarima koje mu se ne sviđaju. S druge strane kako ja to znam reći, ako Pavao toliko predbacuju homoseksualne radnje svojoj publici u Korintu i u Rimu, to znači da je među prvim zajednicama bilo homoseksualnih i biseksualnih članova od kojih se očekivalo da se susprežu. Pavlova bračna teologija u kojoj dovodi žensko i muško u jednu ravan, u kojoj se muškarac mora obazirati na ženu je u prvom stoljeću zvučala kao šaka u oko tadašnjim običajima koji su na žene gledali na niže biće. Uostalom, grčki homoseksualizam izvire iz prezira spram žene, kada dežurne lezbe se pozivaju na staru Grčku, nemaju pojma kakvu glupost izvaljuju.

Pa kada se Mima Simić i Aca Stanković pozivaju na Isusa, onda bi bilo lijepo da malo više znaju o tome Isusu i grčko-rimskom društvu prvog stoljeća, o židovskim običajima i slično. Te malo više da znaju o kršćanstvu.

Na početku ovoga posta je film "Evađelje po Mateju" čuvenog talijanskog redatelja Piera Paola Pasolinija. Ujedno poprilično raskalašenog homoseksualca, uvjerenog ateista i komunista. Film je čeljade velikog, možda najvećeg pape Ivana XXIII. Meni, vrlo vjerojatno najdraži film o Isusu. Rađen kao pučki prikaz, bez profesionalaca, onako, pravo teološko iskustvo. Pasolini, za razliku od Mime i Ace je čitao Novi zavjet.

Ne budite tudumi, uzmite u ruke Novi zavjet i čitajte ga.
Tolle, lege! (Uzmi, čitaj!)

Pero Panonski