Korak od sna

Imam deset godina mature. Ne možemo se dogovoriti oko termina nikako. Dva mjeseca to vučem. Već sam malo umoran od toga. Kaže mi prijatelj iz osnovke jučer, da isto njegov razred se ne može dogovoriti. Takva je klima u Milanovićevoj Hrvatskoj. Obljetnice mature i roštilji postaju umjetnost organiziranja. Jedan od vikenda propada jerbo se jedna cura udaje. Tek četvrti brak u razredu. Ove godine još se ženi jedan kolega iz razreda. Cura u koju sam bio (zaboravio ovaj važan detalj) smrtno zatreskan je udana. Vidio sam je u Vintageu pred koji mjesec. Nisam našao žara u njezinim očima za kojima sam toliko patio. A nekad je imala vatru u očima. Kunem se, nisam zlonamjeran, svi koji me znaju mogu to potvrditi, ali nisam mogao naći žara u njezinim očima. To me rastužilo kao da mi je kuća izgorjela.

Išao sam danas na razgovor za jedan posao. Naravno honorarni, počinje tek u rujnu, ali svečana misa, kakva se samo može vidjeti na brdovitom Balkanu. Za sramotno malo novaca ja izigravam dresiranog majmuna. Jedino što je valjalo od cijeloga dana bila je predivna mlada majka na tramvajskoj stanici u kvartu. Predivno zrihtana (ništa posebno, traperice i crni sako), sjajila od sreće. Onako kako zaljubljena žena to sjaji. Prsten na ruci je nisam vidio, što znači da je samohrana majka (kolica s djetetom + nema prstena). Očito je išla vidjeti svog dragoga, koji je spreman prihvatiti tuđe dijete. Pravi muškarac to radi. Prisvaja tuđe dijete kao svoje. Putevima svetog Jožefa.

Autor ovih redova slijepo i naivno vjeruje u brak i obitelj. Brak kao zajednicu žene i muškarca. Iskreno, nemam ništa protiv da se istospolne zajednice reguliraju i to posebnim zakonom i da dobiju sva prava braka, osim posvajanja djece. Jedino se to ne smije zvati brakom. Jer brak je jedini temelj društva. Mislim, ova predivna plavuša danas na stanici ne mora biti loša majka i ne mora loše odgojiti dijete. Ali svako dijete ima pravo na oca i majku. To što dobar dio muškaraca ide kategoriju teška govna, pa im nije stalo do vlastite djece, ne ruši takve postavke. Feminizam je tu zajebao žene, uvjerivši ih da je samohrano roditeljstvo prihvatljivo. Nije. Ne zbog društva, ne zbog licemjernih seoskih baba i babaca kojih je Hrvatska prepuna, ne zbog katoličkog kvazimorala, nego zbog djeteta i dobrobiti istoga.

Jedan od najboljih savjeta koje sam dobio od jednog pametnog i starijeg čovjeka kada sam imao 15 godina, bilo je da svaka veza između žene i muškarca, pa tako i brak, mora počivati na prijateljstvu. Mislio sam da je časna starina lud čovjek. Kakvo vražje prijateljstvo? Gorespomenuta s vatrom u očima me zvala prijateljem i to jedino što je zanimalo od mene. Danas smo stranci. Da zvala me i puknutim luđakom. Ne želim ja prijateljstvo. Želio sam je lizat, ljubit, držat se za ruke, jebat, ono sve što 15godišnje napaljeno dijete si želi kada je smrtonosno zatreskan. Koje jebeno mrtvo prijateljstvo? Doduše, sad kad sam nešto stariji i nešto malo iskusniji, vidim da je časna starina bio u pravu. Nema dobre veze bez prijateljstva. A gluposti da žensko i muško ne mogu biti prijatelji su pizdarije.

Gledajući brakove od pojedinih ljudi, vidim da samo funkcioniraju oni u kojima su si ljudi istinski prijatelji. Strast nestane, ljubav se transformira, čovjek lako se zaljubi u nekoga drugoga. Kao 15godišnjak bi osudio tako nešto, ali koliko ljudi znam koji su se zaljubljivali u druge, pa su se otreznili i uspješno to sakrili od svojih partnera. Kvalitetna laž i iskrena ljubav su temelj dobroga braka.

Uz prijateljstvo, nema veze bez dobroga seksa. Kakva predbračna čistoća? Kakve su to gluposti. To je preporučao npr. sveti Augustin, koji je sam jebavao uokolo i to sve izvan braka (po nekim izvorima je bio i biseksualan), a onda da on to nekom preporučuje? Svakako jedan od najvećih umova Zapada, bogomdan i genijalan, ali licemjer kada je u pitanju seksualni život. Samo luđaci ne konzumiraju seks prije braka. Tako mi svećeničke djece širom Hrvatske.

Hoću li se ikada ženiti? Mislim da neću.
Za Hrvaticu, čini mi se da ziher nikad.
Za strankinju, to već prije.
Neka je sretno svima koji ove godine ulaze u bračnu luku.

Pero Panonski