Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao. Link je na tiskaru, koja isto propada.)
Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.
Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.
** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna
u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka
Referendum, opća propast Hrvatske i ostale radosne teme
Ljudski rod je došao do tragikomične situacije kada vijest stara nekoliko dana više i nije vijest. Nekada je trebalo nekoliko desetljeća, ako ne i stoljeća da vijesti s jednog kraja svijeta dođu na drugi (za Amerike se navodno i nije znalo), a danas ako nije vijest prenesana taj tren, onda ona i nije vijest.
Drugi referendum u hrvatskoj suvremenoj povijesti zaslužuje da se malo razmisli o njemu. Iznio je sav jad i svu bijedu hrvatske politike.
Prvo treba spomenuti Vesnu Pusić i Joška Klisovića. Koji bi trebali dati ostavke po hitnom postupku, povući se na pet godina u osamu i duboko razmišljati o svojim postupcima. Poznato je da su diplomati puni sebi i da ne shvaćaju najbolje svijet oko sebe i da si briju da su spoj oksfordskih profesora i Jamesa Bonda, vrh vrhova politike, da su lijepi, pametni, seksi i općenito da su hodajući bogovi na zemaljskoj kugli koji eto moraju trošiti svoje dragocjeno vrijeme u službi nekakvog nezahvalnog naroda. MVP je na sebe preuzeo odgovornost za referendum. Da je referendum odgođen za dva tjedna i da se MVP-ova kampanja nastavila, uvjeren sam da bi za dva tjedna rezultat bio obrnut, 2/3 protiv, 1/3 za. Nekako sam smatrao da ono što se piše o Vesni Pusić godinama je pretjerano, zlobno i da nije baš tako. Ovaj mjesec se pokazalo da Vesna Pusić je onakva kakvom se čini, da joj se živo jebe za ikoga osim sebe, da je umišljena veličina kojoj realnost naroda je nešto daleko i nešto strano. Njezin glavni grad je Brüssel, njezina narodnost je ona sama.
Ono što je najopasnije da je na ovaj referendum izišlo 44% glasačkog tijela. U uvjetima okupacije dijela hrvatskog teritorija u svibnju 1991., kada je SAO Krajina kontrolirala značajan dio hrvatskog teritorija, na referendum je izišlo 84% glasača. Za EU je glasalo 30% biračkog tijela, 15% je bilo protiv, a ostali su ostali doma. Smanjenje političke participacije je opasno. Vrlo opasno. U situaciji gospodarske nestabilnosti, u situaciji općeg nezadovoljstva, to je prvi stadij građanskog rata. Hrvatska je, realno govoreći, naoružana zemlja. Sreća u nesreći je da su mladi neizanterisirani za išta, pa i za pucanje. Ukinućem vojnoga roka, mladež više se ne zna koristiti naoružanjem. Pucanje je umijeće, pa srećom, ne može svaki kreten koristiti kalašnjikov. S druge strane, kada se hoće, sve se može. A u Hrvatskoj postoji i dalje jedan gadan zid između političkih Hrvata i političkih Jugoslavena.
Euroskeptici koje je Pusić javno promovirala pokazali su se vrlo uspješnim po MVP. Bratija iz HČSP-a i A-HSP-a, te ekipa oko Roka Šikića bili su bolni za gledati. Roko Šikić je jedan od najdivnijih ljudi koje sam imao čast upoznati u život. Jedan blag čovjek, iskren i nekako iz njega izvire nešto pozitivno. Ali ekipa s kojom se okružio daleko je od toga. U uvjetima ustavne liberalne demokracije jednostavno ovakav način ne prolazi. S druge lijeve strane našli su pak likovi kao Mate Kapović. Ako su Mate Kapović i HČSP na istoj valnoj duljini, onda se čovjek mora početi brinuti.
Osobno, protiv sam EU kao takve kakva je. Naddržavna ateistička novovjeka Kula Babilonska kojoj se iskreno jebe za maloga čovjeka i koja služi i klanja se krupnom kapitalu, a na čijem su čelu neizabrani birokrati za koje je Ivo Sanader oličenje nekorumpiranosti i poštenja. U ovom trenutku, pomirio sam se sa činjenicom da je RH bolje u takvoj nadnacionalnoj tvorevini, od koje Nijemci malo-po-malo počinju stvarati Viertes Reich (to je nekako u njemačkom nacionalnom duhu, Hegela mi), nego da ostanemo u društvu sa ludom i divljom Srbijom, praktičkim neovisnom Republikom Srpskom, s ostacima nefunkcionirajuće BiH u kojoj Sarajevo tlači Hrvate više nego Milorad Dodik preostale u RS, s Crnom Gorom koja je ruski feud na Jadranu, s nedefiniranim Kosovom, s jadnom Makedonijom koju malo-po-malo uništavaju lokalni Albanci, a Makedonci se trude dokazat da je Aleksandar Makedonski osnovao Makedonsku pravoslavnu crkvu i s Albanijom, koja ima najgori image u Europi. Srpsko divljanje prema hrvatskim navijačima u navodno civiliziranoj Vojvodini govori kakvo je to društvo.
Najveća hrvatska boljka je trenutna vlast. Koja je nesposobna, lijena, neodgovorna i živo joj se jebe. Milanović, Josipović, Opačić, Jovanović, Bauk i Pusić bili bi jednaki na vlas da se ih postavi u bilo koju državu na svijetu. Primjerice Bauk je lik koji patološki mrzi sve kajkavsko, sve zagrebačko, posebice ima pik na Dinamo. Takvih ljudi koji smatraju da imaju nekakvu životu misiju, a pritom su puni mržnje, a misle za sebe da su visoko moralni, toga se treba bojati kao vrag tamjana. Svaki grešnik je bolji od visokomoralne osobe. Uvjeren sam da će Hrvatska pod ovom vlasti bankrotirati i da ćemo otići u vražju mater. S EU ili bez EU. Crno nam se piše.
Dobar dio ljudi koje me poznaje opisalo bi me kao notornog mrguda. Nisam baš, što bi braća Ameri rekli, bowl of sunshine. Posebno ne volim zimske blagdane. Imam teoriju da bi otišao spavati 23. 12. i neka me netko probudi 2. 1., kada sve prođe. Uvijek sam bolestan u ovo doba. Zima 1994. na 1995. imao sam kozice, relativno kasno s obzirom na svoju dob i lagano sam umirao doma kada su svi bili veseli. Miris onoga tonika ili što već je, s čim se mažu te proklete kozice, još osjećam za u nosu. Ovoga Božića sam nekim čudom donekle zdrav (samo malu temperaturu sam imal), ali danas već nešto nisam, ako ne skinem temperaturu, a imam začepljen nos, grlo me ubija, teško dišem, ne gine mi odlazak do opće prakse. To mi je valjda sudba. Obožavam Uskrs. Ali drugom prilikom o tome. Doduše, neću lagati, imam neka lijepa sjećanja za Božić. Posebno bih istaknuo Božić sada već davne 1990. Taj mi se jako lijepo urezao u sjećanje.
Posebno ne volim dočeke novih godina. Uf. Napijem se kao svinja i sve što ide pride, znači dragi ljudi, neki malo manje draži ljudi. Ne mogu biti asocijalan. Uostalom, ljudi te pristojno pozovu. Ali hvata me na dočecima, krajnje neplanirano, jedan tren kada sam apsolutno racionalan. Kada sam toliko pijan, da vrijedi onaj Hourin stih; prisiljen da razmišljam, ja shvatio sam sve. A to mi se ne sviđa. To mi se dogodilo nekolicinu puta, uglavnom pred zoru, kada svi pocrkavaju, a meni se ne spava. Ovaj put me ruknulo puno ranije. Nije to ništa svjesno. Kada ne slavim novu godinu (zato što me pere neka boleština), fino sjedim doma, to mi se nikada ne događa. Dakle, početkom friške godine, mozak mi sagleda život. Kamo sam išao, kamo idem i kamo bih mogao ići. Dvije, tri važne životne odluke su bile inicirane u takvom stanju. Ove godine sam blago zaplako nad sobom. Za Božić sam plakao nad sudbom sisačkih radnika. Ovaj put sam pustio koju suzom nad sobom. Srećom, rijetko me tko vidio, jer objasniti veseloj rulji (a ljudi su fakat bili veseli), zašto su meni suzne oči u najluđoj noći, stvarno bi bilo teško.
Činjenica, da ako ne nađem nekakav posao u dogledno vrijeme, da mi ne gine emigracija. A meni se tako neda van, tako mi se neda u inozemstvo. Bit ću vječni Ausländer. Tko će opet nove ljude upoznavati. Prilagodit se. Sve krenuti ispočetka. Biti kradljivac posla nekome domaćem. Graditi sebe iz početka. Dokazivati se da nešto znam. Prilagođavat se. Rak sam po horoskopu, volim svoj brlog više od ičega. Vezan uz svoje.
Slušao sam danas na HRT-ovom webu jučerašnjeg Predraga Matvejevića kod Ace the Face. Prošle godine, kada sam imao za Božić i novu gadan bronhitis/početak upale pluća, ležao sam i dosta čitao. Jedno od izdanja koje sam kupio tada za bagatelu bilo je drugo izdanje Matvejevićeva "Jugoslavenstva danas", razlikuje se od prvoga, zato što je imalo dodatno poglavlje o religiji u Jugi, u kojem se obrušio svom silinom na Katoličku crkvu, Alojzija Stepinca i "negativne" pojave u RKC-u. Sada mu je kao stalo da naroda. Ima razumijevanja za vjernike. Moja greška je valjda da sam preveliki nacionalist. Matvejevićeva greška je valjda da je preveliki internacionalist i da misli da ono što je pisao i srao ljudima po glavi, da će se to lako zaboraviti. Neki ljudi dignu bez problema sidro, meni se to čini teškim. Što ću i gdje ću biti u ovo doba za godinu dana, stvarno nemam pojma. Po prvi put u životu, nisam to u stanju približno reći. Zato ne volim nove godine. Puno je ljepše gurati realnost pod tepih i biti blaženo glup. Što reče Nik KershawStay out of my shoes if you know what's good for you, ilitiga jednostavno kazano, bolje da niste u mojoj koži. Začudno, ne bih rekao da sam nešto depresivan, više sam rezigniran i ljut.
Ovo je jedan od onih blogova Faza 4. Zadnja opaska
(Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli.
Ovdje od 2004. :)
Faza 3. Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)
Faza 2. Naknadna opaska
Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017: 1X
2018: 4X
2020: 1X
2022: 2X
2023: 3X
2024: 3X),
preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))
Faza 1.
Opaska
Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.