Odmah na početku moram zahvaliti Gali na ovom dizajnu. Trebalo bi naglasiti da ga nisam izabrala jer sam pijanac već mi se sviđa kako blešči. Jel da da je supač?! Uzdahe divljenja i zavisti molim…A sad post:
Budući da sam dobrano zakržljala a odlazak u teretanu mi je prevelika tortura, odlučila sam se za zdravlje pobrinuti u vidu sobnog bicikla i klupe za trbušnjake. Mislim da mi je to sasvim dovoljno za rekreaciju. A svi znamo da sam se preselila u malo veći stan pa ima mjesta kolik hoćeš za navedene spravice. Nismo znali gdje kupiti, šta kupiti, pa sam se malo bacila u potragu. Preko interneta, naravno, zašto bi bespotrebno obilazila dućane i umarala se kad sve mogu obaviti iz udobnog kožnog stolca, a još na teret firme. Gdje ćeš bolje?!
Prvo odredište je bila stranica Turbo sporta gdje sam umalo obolila od raznih srčanih bolesti uzrokovanih šokom prilikom pogleda na cijene. Budući da sam svjesna da će bicikl biti u upotrebi punih mjesec dana a onda služiti kao vješalica za polu-prljavi veš, budžet je bio ograničen na 800,00 kn u vrh glave. Ono što sam tamo vidjela je bilo i nekoliko puta skuplje a to nije dolazilo u obzir. Nije bilo druge nego dići guzicu i obići sva potencijalno jeftina mjesta.
Dođosmo do Ipercoop-a i tamo me obasja sunce: sobni bicikli na akciji! Onaj koji sam si zapikirala ima svakakvih pizdarija koje samo čekaju da se pokvare: od mjerenja pulsa na ručkama do izračuna potrošenih kalorija. Cijena, prava sitnica: 800 i nešto kuna, što nije baš u okviru predviđenog al nećemo cjepidlačit da tih par kunića. Potrčimo do informacija kako bi se raspitali o plaćanju preko predračuna ali dragi je spreman kao i uvijek – nije zapisao matični broj firme – pa se možemo slikat dok ga ne nabavi. Nema veze, i onako smo htjeli još pogledati…
Posudim karticu od Metroa jerbo je moj otac ažuran koliko i dragi, ima već tri godine da sam ga tražila da mi je izvadi kako ne bi morala posuđivati. Dođemo na odredište a tamo sunce još jače sja: isti onaj biciklić 100 i nešto kunića jeftiniji. Ovaj put smo bili bolje opremljeni pa smo odmah uzeli predračun – ništa nas ne smije iznenaditi. Naravno da sam se ogrebala i za MP3 player koji je također na akciji: 293,00 kn sa 1 GB memorije. Nije neka marka al nije ni skupo. Sva sam si ponosna koliko sam bila skromna sponzoruša.
Sad još čekamo prebacivanje i «sjedanje» nofaca pa hitamo nadesno po sprave koje će nas spasiti od zakržljavanja. Ipak, jedva čekam vrijeme kad ću samo brisat prašinu sa svega toga…

mlada sam ali znam posao koji radim. to što sam najmlađa u ovom radnom okruženju, ne daje ljudima pravo da se ponašaju kao da se ne brojim. koliko god bila balavica u usporedbi s njima, svejedno zaslužujem dužno poštovanje. ne mogu niti želim odgovarati za tuđe greške koje su se mogle izbjeći. zašto bi dobila po nosu jer je netko drugi neodgovoran? lojalnost i pokrivanje leđa uvijek stoji, kakva bi inače bila radna atmosfera, ali namjerno neizvršavanje zadataka zbog kojih mogu stradati ne opraštam. ne tužakam i uvijek ću radije preuzeti krivnju na sebe ako znam da greška nije bila namjerna, ali u svim ostalim slučajevima: boli me dupe, radi svoj posao!

Kako se ponašati kada ti svi govore da trebaš debelo razmisliti o izabraniku svoga srca? Obično se uvijek pokazalo da su ti drugi u pravu, samo je bilo pitanje vremena. Moja je sestra najbolji primjer jer su svaki put, ali baš svaki, njene veze završavale sa mojim: jesam ti rekla. Obećala je da će ubuduće za svakog tražiti moj blagoslov. Malo pretjeruje i znam da će se dogovora držati do idućeg zaljubljivanja a ja se samo nadam da će biti opreznija.
Sve je to manje bitno kad nisu u fazi pred brak. Dečki odlaze i dolaze ali bi muž trebao biti samo jedan. Iako je u današnje vrijeme moderno imati ih nekoliko ali to je neka druga tema.

Situacija br.1: njoj je dijagnosticiran određen zdravstveni problem i savjet liječnika je da se što prije pozabavi s radom na potomcima jer je vrlo upitno kako će se sve to razvijati u budućnosti. On je bio protiv toga jer je još imao dva ispita na faksu koje je rješavao iduće dvije godine. Ona je već luda od čekanja i nikad mu to neće oprostiti.

Situacija br.2: on ima mamu koja pati od nezamjetnog psihičkog poremećaja koji ima predispozicije da se razvije u vrlo zamjetan. Želi da njih dvoje žive u zajedničkom kućanstvu, bez obzira što bi si mogu priuštiti i druge opcije, iako su svi vrlo svjesni činjenice da „kad stara prolupa“, sve će se prelomiti preko njenih leđa. Ona ne govori ništa protiv jer nema smisla, on se NIKAD neće predomisliti. Sretna? Nikako.

Situacija br.3: društvo je na kupanju i pao je dogovor da se poslije ide na ćevape. Ona ih zbilja, zbilja želi jesti jer ih nije jela sto godina, a i čula je da su prefini na tom mjestu. On neće jer je kumić rekao da mora ići doma (kumić je imao i drugi prijevoz pa nije bila prijeka nužda da ih oni voze). Ona je jadna i posrana jer je zbilja, zbilja htjela na ćevape s ostatkom društva, on ne obraća pažnju.

i tako dalje, i tako dalje

Zaključak: ona neće moći dugo popuštati i jednog dana će pući. Ili, u drugoj verziji: popuštat će cijeli život i biti nesretna jer to nije ono što ona želi već radi protiv svojih želja. Što napraviti kad ti netko tako reže krila i ti si toga itekako svjesna ali ga voliš?

Dojam vikenda je: odličan provod. Mladenka je bila predivna, žao mi je što se nisam sjetila nabaviti sliku pa da se i sami uvjerite. A i mladoženja je komad tako da su jako lijep par.
Vjenčanje je bilo u crkvi ali bez mise što je meni, nevjerniku, bilo olakšanje. Za 15 minuta sve je bilo gotovo. Milina!
Naplesala sam se, doslovno do iznemoglosti. Najveći šok je bio što se dragi sam ponudio za ples tako da sam sav onaj monolog, što sam još u autu smislila, mogla zaboraviti. Naravno, i šogi me par puta zavrtio tako da mirne duše ne moram plesati idućih pola godine.
Buket nisam uhvatila i moram priznati da mi je to bilo olakšanje. Doduše, priznajem da bi mi pao kamen sa srca kad bi se već jednom mogla prestat sramotit s raznim pačjim plesovima i sličnim glupostima, al eto.. Doći će jednom i moj dan, sigurna sam… Buket je uhvatila cura koja nije udana ali ima dijete. Koja je to kategorija?
Znate kako se stari ljudi nikad ne napiju namjerno već ih uvijek «prevari». E tako je i meni bilo. Pila sam nekakav liker, pravi sokić i samo najednom… sve mi je sve bilo smiješno a i dar govora je uzeo maha. Šta da kažem, ugadan sam pijanac..

sutra će po gradu voziti vesela povorka i pomalo alkoholizirani trubiti, a moj šogi će reći: "eno ga, još se jedan jadnik zajeb'o". a ja ću gledati prekrasnu mladenku koja će sjati od sreće i pitat se kad će bit moj red. večer će mi upropastiti dragi koji neće htjet plesat "jer on to ne zna". posvađat ćemo se toliko da ću htjet otić kući jer nisam došla sjedit i gledat druge kao se vesele. ostat ću jer šogorica nema s kim cugat ako odem, a i odojak se poslužuje tek oko ponoći. tada ću stati na sred podija sa svim onim neudanim curama, sramotit se sa pačjim plesom i u jednom trenutku polomiti se da uhvatim buket. u slučaju da ga uhvatim, s nesretnikom koji je uhvatio podvezicu ću se morat sramotit u vidu plesa, pjevanja ili nečeg trećeg. nadam se da će do tada bambus proći žilama pa da će biti lakše. pred kraj bi trebala uspjet onog svog nagovorit barem na jedan ples a cijelo vrijeme ću pucati od zavisti što šogi tako lijepo pleše sa svojom ženom a onaj moj neće sa mnom. ah, obožavam takve provode...

o ženskim organima jer ja opet imam neku boleščinu. ili bolje rečeno, opet imam nekakvu upalu, to ne zvuči tako strašno. a i nije ništa strašno, samo strašno živcira. osjetiljiva sam na sve i svašta. malu samo krivo pogledam i ona se razboli. a onda se ja maltretiram s doktorima, brisevima i terapijama. stvarno je pizdekica! čim mi malo noge nazebu, mala šmrče. sjednem dvije minutice na betončić da malo odmorim, ona kiše. smrznem se općenito, ona se ukomira. i šta da joj čovjek radi, šta? najradije bi si kupila novu, ova ništa ne valja...

Kako zadnjih dana samo režim i grizem, nema smisla da ne nastavim u revijalnom tonu. Kako je to rekla Madagaskar, ima ta jedna kolegica. Samo da dočaram, moj genijalni šef koji ništa loše protiv nikog ne govori, okarakterizirao ju je kao DDR Hercegovku (paralela sa DDR Njemačkom, isti narod al ovi istočni ništa ne valjaju). Trebam li išta još dodati? Naravno, tek sam počela.
Dakle, ta jedna kolegica. Najbolji opis njenog stanja uma jest "kokoš". U svakidašnjim stvarima ona zaista nije loša i možemo lijepo popričati, ali što se posla tiče….nula bodova. Budući da imam sasvim dovoljno prijatelja, na poslu trebam profesionalca koji će se znati snaći u bilo kojoj situaciji. Ne zaboravimo da ja ovaj posao radim samo godinu dana i da sam počela kao pripravnik bez ikakvog znanja. Isto tako, navedena kolegica ima već 7 godina radnog iskustva na navedenim poslovima. Dakle, više je nego očito tko kome treba biti šef. A šta se dešava?
«Pando, jel bi mi mogla doći pomoći, ne znam kako bi ovo proknjižila».
Nekima je knjigovodstvo možda bauk, meni je dječja igra. Sve je jasno, samo treba malo uključiti mozak. Ako ne znaš na pamet, stavi na papir i stvari će biti puno jasnije. Jučerašnja situacija je bila dokaz da to pali samo kod mene. Mislim da nije svatko za svaki posao a ona bi se trebala manit ćorava posla. Kolegica, kao voditeljica računovodstva, nije (opet!) znala nešto proknjižiti. Nakon pola sata iscrpnog objašnjavanja koje nije urodilo plodom, uzela sam papir i nacrtala šta ide na koji konto. Stvar je bila vrlo banalna i nije zahtjevala ovoliko objašnjavanja. Barem se meni tako čini, posebno kad je netko voditelj nečega, jel. Da bi provjerila je li sve shvatila, probala je ponoviti postupak. Moram li reći da ga nije pravilno ponovila?
Kao što rekoh, nije svatko za svaki posao. Ona bi bila savršen šljaker, objasni joj kako se nešto radi a da nije preteško i ona će to napraviti. Nimalo inicijative i snalažljivosti nije pokazala a površnost nije osobina koju možeš prošvercati kada si jedini odgovoran. Ja ću se i dalje žaliti i kukati a onda ići ispravljati njene greške…

Otvorim blog.hr, napišem post, kliknem objavi i izađem iz editora. Malo pričekam i vidim se na cool listi. Baš kao što naslov kaže..
Ne patim od titula, kategorija i brandova tako da mi uopće nije jasno zašto sam to sanjala i zašto mi je to u snu bilo to toliko važno. Da ne ispadnem totalni narcis, i svi moji stvarni prijatelji koji obitavaju i u ovom virtualnom svijetu su bili na listi, doduše onoj almost cool. Postoji li sanjarica za snove vezane uz Internet da mi ovo protumači? Evo kako sam ja (trenutno raspoložena kako drama-queen) to protumačila:
Potpuni sam egoist koji voli biti u svemu bolji od ostalih. Čak i kada želim činiti dobro, pazim da ne budem predobra jer zašto nagrađivati više nego je neophodno. Uživam u tuđoj nesreći i naslađujem se nad tuđim neuspjesima. Hoće sve, odmah i sad, bolje nego što drugi imaju ne bi li ih izjela ljubomora. U stanju sam piti krv na slamku da dobijem ono što sam naumila.
Najgore od svega je što više nisam sigurna da s ovim tumačenjem imalo pretjerujem…

hvala svima na lijepim željama, zbilja ste me razveselili. naravno, rođendan nije mogao proći bez anegdota. jedan od poklona bio je i sladoled od badema.
- jel to za potenciju? - upitam vragolasto
- nego. a kad prorade bademi, dođi do mene, moram ti nešto objasnit..
od društva sam dobila ćeeeće, ružicu i nešto što krasno miriši al ne znam kako se zove i njami ovo (uz napomenu da to i nije baš pravi poklon jer ćemo ga skupa degustirat):

naravno, pala je i pokoja bajadera. ja super zadovoljna.

preselila sam se. svi pitaju gdje a ja samo odgovorim "iza ćoška", što je i više nego istina. nakon što smo odnijeli tri ture stvari koje su se sastojale svaka od tri putne torbe i par kutija, gomila na sred sobe nije jenjavala. imala sam osjećaj da se stvari kote pred mojim očima. na kraju smo se samo u čudu pitali gdje je to sve stajalo i zaključili da je sreća što smo imali tako mali stan. sad me još čeka pospremanje i slaganje a onda za vikend sve štiri (širim dobrosusjedne odnose) u zrak. odoh se sad pravit da nešto radim..

bilanca:
- kupila autić, "zvijezdanu"
- upisala treću godinu faksa i očajno se ulijenila glede ispita
- na poslu napredovala na svoj ponos i diku
- proslavila drugu godišnjicu hodanja s dragim
- uhvatila me šiza pa sam otišla sa curama na more
- posjetila zrče i pomalo se razočarala
- razmišljala o prekidu s dragim ali je to bila samo faza
- u poslu ponovo napredovala
- uhvatila već drugi buket koji je popratio komentar: snajka, misliš li ti prestat
- sukobila se s radnim kolegama jer više ne planiram raditi tuđi posao više nego što moram
- pomalo se odaljila od roditelja i nisam pretjerano sretna zbog toga
- smirenija i sa malo manje otrovnih komentara
- prvi puta u životu gledala burme bez grča
- dragog istrenirala da mora plesat
- našla veći stan u kojem ćemo svi bolje funkcionirati

sve u svemu, i nije tako loša godina. dok sam bila klinka, mama mi je pekla kojekakve torte. jedne godine je bila u obliku zeca, pa gitare, pa sintića, pa knjige, pa kuće... ove godine sam si sama pekla tortu i malo sam tužna zbog toga. bila je bezvezna, obična okrugla. a ja bi još jednog zeca ili knjigu..

dakle, iznajmih stan. i to po onoj napuhanoj cijeni za koju smo svi bili skeptični. sad tek vidim da svaka roba ima svoga kupca.. ugovor je sklopljen samo usmeno i do kraja tjedna sve ovisi o mom i njihovom održanju obećanja. kaparu nisam uzela iako sad vidim da je to možda bila greška. nadam se da mi vjera u ljude neće biti poljuljana.
stanari su mi simpatični, mladi par. čini mi se da su nam dosta slični, on je pomalo smotan ali drag a ona glas razuma koji čvrsto drži sve konce u rukama. takav je barem prvi dojam. da li će se šta promijeniti, vidjet ćemo.
počinjem se pakirati i nikako mi se ne da. najgore od svega je što ću sve obaviti sama. sestra je neozbiljna i vjerujem da se neće ni sjetiti da bi mi trebala pomoć. dragi radi po cijele dane tako da od njega i nema neke prevelike koristi u pola noći. opet je sve na meni. a ovih dana baš mrzim biti odrasla...

znate li kako ide ona polubećarska doskočica "mala moja, ruski satelitu"? ja znam jednu verziju "diži noge da ti uvalim kitu", moja mama zna drugu "zar si pala na prvom ispitu", a vjerojatno postoji još koja. zašto je to uopće bitno? jer je moj šef upoznat samo sa prvom verzijom. jučer je došao u ured vidno dobrog raspoloženja i obratio mi se:
- gdje si mala, ruski satelitu
- ja vam znam i nastavak
čovjek se tako zacrvenio da se na kilometar moglo vidjeti da mu je neugodno a ja sam umrla od smijeha kad sam to vidjela.
- joj, oprosti, nisam uopće razmišljao, znaš da se ja ne bi tebi tako obraćao, samo sam mislio na satelit..
-ma sve je u redu

traženje stana je prošlo poprilično bezbolno. štoviše, prvi stan koji sam pogledala je bio onaj koji mi je najbolje odgovarao. najam je skup ko dragi kamen ali mislim da se isplati žrtvovati za lagodnije življenje.
moj stan izlazi u petak u oglasniku. već me hvata panika oko izbora stanara. moram priznati da ga najradije ne bi ni iznajmila ali moram nekako pokriti dio svoje stanarine. i hoću li uopće znati procjeniti da li netko ima piromanskih i sličnih sklonosti. držite mi fige da sve dobro prođe.
kišem, kašljem i pod debelim sam utjecajem coldrex-a. nakon što je toplomjer jučer pokazao 38 stupnjeva, samo sam se istuširala i legla. bilo je možda 21h kad sam već bila u dalekoj zemlji snova, ko prava kokoš. zato sam se i probudila u 4 i brojala zjake dok nisam trebala ustat...

Krečenje namještenog stana od 28 m2 je u najmanju ruku znanstvena fantastika. U cijeli proces sam ušla poprilično naivno budući da to nikad prije nisam radila. «jebeš to, ko da je problem okrečit tri zida. Ovo makneš ovdje, ono makneš tamo, umočiš valjak, promrljaš po zidu i VOULA!» je, kak ne…
Prva prepreka je nastala kad se u hodniku odvalilo pola zida sa starom bojom, nakon što smo ga već prekrečili. Inače imam malo veće okice a na ovaj prizor su mi gotovo ispale iz glave. Nema veze, nije to ništa. Samo ponovo pomaljam i gotovo. Tako je gotovo i bilo, krečenje hodnika i kupaonice je prošlo poprilično bezbolno, ako izostavimo detaljčiće.
Soba je do tada bila nenamjerno drečavo zelena i već mi je dojadila. A i klima-majstor je prilikom montaže odvalio pola zida pa je krečenje bilo više nego potrebno. Prvo sam htjela nekakvu bež/žuto/nešto slično ali sam popustila nagovaranju svoje jače polovice da bude opet zelena jer je lakše krečiti. Odemo u jedan od velikih centara koji su zapravo najobičnija skladišta i kupimo pigment jer smo preškrti dati 40-100 kn za litru zamiješane boje. Ko da su oni pametniji od mene, u bijelu boju bubneš pigment i VOULA. Je, kak ne…
Malo smo podcijenili količine pigmenta tako da je boja za sobu bila poprilično bljedunjava zelena. Vrlo vlažno, kak bi moja baba rekla, pa ja i hoću da me više zid ne bode u oči! Nakon što se sve to osušilo, zid je ispao plavo-zeleni. Zapravo, nijansa ovisi što je naslonjeno na njega. Ako je nešto zeleno, onda je zelen i obratno. Da skratim, uz namještaj paše ko prst u oko al ne pada mi na pamet da to sad mijenjam. Možda će bit bolje kad se malo zaprlja.
Htjela sam da kuhinja ostane narančasta jer je super izgledala do tada. I u ovom slučaju smo kupili premalo pigmenta pa smo navrat-nanos trčali u neko od onih skladišta jer nisam mogla podnijet metroseksualno roze kuhinjske zidove. Sad su puno bolji nego prije, svjetlija je nijansa pa prostorija izgleda puno veća, sigurno i više ljudi stane..
Lijepo mi je govorila majka: sve oblijepi, bit će ti gadno čistit. Šta da kažem, mama je uvijek u pravu a ja u životu više neću ništa krečit..

Budući da sam u zadnje vrijeme glavni predmet sprdačine gdje god se pojavim, odlučila sam poduzeti određene korake. Suživot u premalom stanu jednostavno nije više moguć i potrebno je nešto napraviti. Iz tog razloga zadnjih mjesec dana čitam oglase ne bi li našla odgovarajući stan. Uvjeti su sljedeći:
- stan mora biti u istom kvartu jer je to jedina lokacija koja svima odgovara (po mogućnosti u našem ulazu ali toliki sanjar ipak nisam),
- namještaj u njemu ne smije biti stariji od par godina jer nemam želju spavati na termitima generacije moje bake,
- stanodavac ne smije biti davež koji će baš svaki dan navraćati da provjeri jesmo li štogod demolirali (razumijem da se ljudi brinu ali ne treba pretjerivati).
Zasad je potraga i više nego bezuspješna. Stanova u kvartu jednostavno nema. Lažem, ima jedan ali taj ne zadovoljava drugu crticu. Bio je još jedan ali mi se činilo da taj neće zadovoljiti treću crticu jer sam se doslovno smrzla kad je čovjek progovorio. Nekad moji instinkti pretjeruju ali ovaj put ću se povesti za njima. Bolje spriječiti nego liječiti. Svu nadu polažem u stan koji sutra trebam pogledati. Zvuči savršeno, u ulici je iza moje sadašnje zgrade, kompletno je renoviran i novouređen, jedino što je cijena malo poviša. Ali, ako zadovolji sve tri crtice, stisnut ću guzu idućih mjeseci ne bi li lagodnije živjela.
Svoj stan planiram iznajmiti i moram priznati da me duša boli kad pomislim na svoju novu kuhinju, rađenu po mjeri i mom ukusu. Također, bojim se hoću li dobro procijeniti buduće stanare. Šta ako mi unište stan? Ili još gore, šta ako se pretvorim u treću crticu? U svakom slučaju, bit ćete na vrijeme izvješteni.