Dakle, ta jedna kolegica. Najbolji opis njenog stanja uma jest "kokoš". U svakidašnjim stvarima ona zaista nije loša i možemo lijepo popričati, ali što se posla tiče….nula bodova. Budući da imam sasvim dovoljno prijatelja, na poslu trebam profesionalca koji će se znati snaći u bilo kojoj situaciji. Ne zaboravimo da ja ovaj posao radim samo godinu dana i da sam počela kao pripravnik bez ikakvog znanja. Isto tako, navedena kolegica ima već 7 godina radnog iskustva na navedenim poslovima. Dakle, više je nego očito tko kome treba biti šef. A šta se dešava?
«Pando, jel bi mi mogla doći pomoći, ne znam kako bi ovo proknjižila».
Nekima je knjigovodstvo možda bauk, meni je dječja igra. Sve je jasno, samo treba malo uključiti mozak. Ako ne znaš na pamet, stavi na papir i stvari će biti puno jasnije. Jučerašnja situacija je bila dokaz da to pali samo kod mene. Mislim da nije svatko za svaki posao a ona bi se trebala manit ćorava posla. Kolegica, kao voditeljica računovodstva, nije (opet!) znala nešto proknjižiti. Nakon pola sata iscrpnog objašnjavanja koje nije urodilo plodom, uzela sam papir i nacrtala šta ide na koji konto. Stvar je bila vrlo banalna i nije zahtjevala ovoliko objašnjavanja. Barem se meni tako čini, posebno kad je netko voditelj nečega, jel. Da bi provjerila je li sve shvatila, probala je ponoviti postupak. Moram li reći da ga nije pravilno ponovila?
Kao što rekoh, nije svatko za svaki posao. Ona bi bila savršen šljaker, objasni joj kako se nešto radi a da nije preteško i ona će to napraviti. Nimalo inicijative i snalažljivosti nije pokazala a površnost nije osobina koju možeš prošvercati kada si jedini odgovoran. Ja ću se i dalje žaliti i kukati a onda ići ispravljati njene greške…


siščanka od glave do pete...