mlada sam ali znam posao koji radim. to što sam najmlađa u ovom radnom okruženju, ne daje ljudima pravo da se ponašaju kao da se ne brojim. koliko god bila balavica u usporedbi s njima, svejedno zaslužujem dužno poštovanje. ne mogu niti želim odgovarati za tuđe greške koje su se mogle izbjeći. zašto bi dobila po nosu jer je netko drugi neodgovoran? lojalnost i pokrivanje leđa uvijek stoji, kakva bi inače bila radna atmosfera, ali namjerno neizvršavanje zadataka zbog kojih mogu stradati ne opraštam. ne tužakam i uvijek ću radije preuzeti krivnju na sebe ako znam da greška nije bila namjerna, ali u svim ostalim slučajevima: boli me dupe, radi svoj posao!
Post je objavljen 28.09.2006. u 10:59 sati.